Kolika je bruka razvod braka? Tako kratko, tako jasno pitanje, najradije bih odgovor napisala u jednoj riječi. Nije. Nimalo.

Ipak, razmišljajući malo o ovoj temi, došla sam do zaključka da je puno lakše napisati takav odgovor nego odustati od braka u kojem smo nezadovoljni, jer pritisak obećanja „zauvijek“, pritisak okoline, očekivanja bližnjih ali i osjećaj vlastitog neuspjeha temu čini ipak malo složenijom od jedne riječi.

 

U ne tako davnoj prošlosti, brak je podrazumijevao uglavnom ekonomsku zajednicu muškarca i žene, izvor sigurnosti, zajednički život, dogovoren po nekom ključu. Danas bi tome istoznačnica bio poslovni sporazum. Tek u 19. i početkom 20. stoljeća osobito u zapadnoj Europi i Americi počinje shvaćanje da je ljubav osnovni i integralni dio braka. E, sad kad su se u cijelu priču umiješali osjećaji, stvari postaju malo složenije.

Brak danas (na našim prostorima) podrazumijeva odluku i obećanje da ćemo s nekim koga volimo provesti ostatak života. Velika odluka, važna, a najčešće je donosimo u trenucima zaljubljenosti, kada nam je donošenje odluka obojano najšarenijim bojama ljubavi i samim time, ograničeno. I zato se nerijetko desi da nekoliko godina kasnije preispitujemo svoju odluku.

 

Razvod braka na neki način označava priznanje da smo pogriješili, da smo donijeli pogrešnu odluku, da smo se predomislili, da nismo uspjeli. Bez obzira koja je tema u pitanju, ovakve spoznaje nikad nisu lake ili ugodne. Razvod braka oduvijek je teška tema, dapače povijesno gledano, sve donedavno nije bio niti dozvoljen ili je bio omogućen pod prilično kompliciranim uvjetima, osobito u katoličkim zemljama. Međutim, posljednjih se desetljeća razvod u zapadnim zemljama pojednostavio, tako da između 30 i 50 % svih brakova završava razvodom. Statistika kaže kako svaki treći brak u Hrvatskoj završi razvodom. Dakle, nije bruka, barem statistički gledano.

No pustimo sad malo povijest, statistiku i društveni kontekst. Je li razvod braka bruka? Ta rečenica može značiti da razmišljaš o tome da raskineš brak, no da se bojiš osude okoline. Kako će reagirati, što će o tebi misliti, kako ćeš nastaviti svoj život nakon razvoda… Ako kojim slučajem imate i zajedničku djecu, kako će oni to prihvatiti, hoće li i njih zauvijek pratiti bruka rastavljenih roditelja, kako ćete urediti susrete i druženja s djecom nakon razvoda… Namjerno ovdje ne ulazim dublje u temu interesa djece kada se roditelji razvode jer to je tema koja zaslužuje barem nekoliko ovakvih odgovora. Ovdje je tema bruka.

Bezbroj je pitanja, bezbroj upitnika. I mislim da su, razmišljajući o toj temi, sva pitanja na mjestu. Sva su opravdana, sve sumnje i strahovi su realni. Razvod braka nije mala i beznačajna tema. Odluka o razvodu jednako je velika kao odluka o stupanju u brak.

 

Je li bruka razvod braka? Budite sigurni da ćete biti okruženi brojnim ljudima koji će misliti da je tako. Koji će poprijeko gledati na vas jer ste rastavljeni. Koji će se osjetiti pozvanima da vas savjetuju o tome kako biste vi trebali živjeti. Koji će vas pokušati izvesti na pravi put. No svakako si tada postavite pitanje – žive li ti ljudi moj život? Hodaju li u mojim cipelama? Znaju li da te krasne cipele jako žuljaju? Jesu li oni u mojem braku? Jesu li i oni nezadovoljni?

Iznimno je važno zapitati sve što je ono što ti želiš, što te čini sretnom, a što nesretnom. Iznimno je važno donijeti odluku koja će za tebe biti prava odluka, bez obzira što drugi mislili o njoj. Za to je često potrebno puno snage, puno hrabrosti, no u konačnici samo ti znaš kako se osjećaš i što je za tebe najbolje. Pa čak i ako je bruka.

Silvija Stanić, dipl. psih.

Postavi pitanje našim stručnjacima

Izbačena iz učeničkog doma

Bojan Krsnik
02. 10. 2014.
AUTOR:
Bojan Krsnik
aps.soc.rada
Poštovanje, imam 17 i pol godina i trudna sam već 5 mjeseci. Trenutno idem u 4 razred srednje škole, na kraju 3 razreda odgajateljica u domu znala je za moje stanje i rekla da unatoč tome mogu ostati u domu. Ove godine uselila sam se u dom i nakon tjedan dana su mi rekli da više nemam prava za ostanak u domu zbog mojeg stanja. Zanima me koja imam prava i što se može napraviti po tom pitanju? Da li ih imamo pravo tužiti ili nešto drugo napraviti? Po sklopljenom ugovoru između doma i nas nigdje ne piše da oni na temelju toga imaju mene pravo izbaciti, njihovo objašnjenje je da je to prevelika odgovornost za njih da se ja nalazim u toj ustanovi. Hvala unaprijed.
 
Poštovana,
nažalost uvjeti učeničkog doma nisu primjereni trudnici i razumljivo je da ne možete ostati na tom smještaju. Ono što Vam preporučujem je da se obratite nadležnom centru za socijalnu skrb koji će Vas uputiti na primjereniji smještaj ukoliko nemate mogućnosti boravka u vlastitoj obitelji. Postoji nekoliko smještajnih lokacija za maloljetne trudnice gdje ujedno imate i primjerenu skrb (medicinsko osoblje, socijalni radnik, psiholog), što ćete naravno dogovoriti sa svojim socijalnim radnikom iz Centra. Potrebno je dogovoriti i način polaganja ispita u Vašoj školi, što opet ovisi od škole do škole i njihove mogućnosti kombiniranja nastave, ispita i prakse.
Ne morate se plašiti novonastale situacije, samo je potrebno pravovremeno reagirati i javiti se nadležnim institucijama koje su Vam na raspolaganju. Ukoliko imate još nekih nedoumica, slobodno se javite u naše savjetovalište. 

 

 

© Mama je mama 2018