Bolni spolni odnosi mogu imati brojne različite uzroke, fizičke i psihološke naravi, odnosno raspon uzroka može biti od bakterijskih infekcija do određenih strahova. 

Prvi spolni odnos često nije u skladu s onim što vidimo u filmovima ili s onim što mi zamišljamo kao čin pun ljubavi s osobom koju volimo. Često je sasvim suprotan od idiličnih očekivanja te zna biti neugodan i bolan.

Stvar je da se o tome ne priča, pa to ne možemo ni znati. Postoji više razloga za bol i neugodu. Prvi je fizičke prirode - ženskom tijelu treba više vremena da se opusti od muškog. Osim toga, ako stalno očekuješ ugodne osjećaje, a oni ne dolaze, onda te takve misli opterećuju i to postaje začarani krug, koji onda djeluje na tvoju psihičku sferu. 

Važno je da dečko i cura puno razgovaraju o tome i jasno jedno drugome iznesu svoje osjećaje. Ako jedno od njih nije spremno na odnose, tada to treba reći drugome. Razumijevanje koje tada dobijemo može vezu samo ojačati. 

Postoje slučajevi gdje cure osjećaju bol ne samo pri prvom, nego i pri sljedećim spolnim odnosima. Jedan od najčešćih razloga za to može biti i podsvjesni strah od boli koji je cura osjetila kod prvog odnosa i kod svakog ponovnog odnosa, a u iščekivanju ponavljanja te boli, počinju se grčiti mišići rodnice, pa se ponovo javlja bol. Kasnije, tijekom spolnog odnosa, ona se opusti, nema napetosti i grčenja i bol se više ne javlja. Dečko joj može pomoći svojim strpljenjem i nježnošću da se opusti, ali i da penetracija ne bude u potpunoj erekciji, tako da se bol neće javljati ili će biti puno manjeg intenziteta. To nije ništa opasno, ne može joj se povrijediti maternica koja je dublje smještena, ali ukoliko se primjeni grubost kod spolnog odnosa, može se javiti bol i krvarenje iz rodnice. Svojom pažnjom i razumijevanjem kao dečko pomoći ćeš djevojci da se opusti i da bol u potpunosti nestane. 

Još jedan od mogućih razloga boli i neugode pri spolnom odnosu može biti i podsvjesni strah od trudnoće. Zato je važno provjeriti jeste li spremni na spolne odnose i ako ste se za to odlučili, onda se pobrinuti o kontracepciji, kako bi strah od trudnoće bio što manji. 

 

 

Postavi pitanje našim stručnjacima

Pravo napuštanja udomiteljske obitelji

Bojan Krsnik
05. 06. 2015.
AUTOR:
Bojan Krsnik
aps.soc.rada

Poštovani, smještena sam u udomiteljsku obitelj od strane centra za socijalnu skrb. Kada napunim 18 godina tada ću završiti treći razred srednje škole te će mi ostati još četvrti. Zanima me imam li ja pravo odseliti se s obzirom da ću biti punoljetna?

Poštovana, kao punoljetna osoba stječete punu pravnu odgovornost (poslovnu sposobnost), vlastitim očitovanjima volje stvarate pravne učinke, odnosno stječete prava i obveze. Samim time i odlučujete o svom smještaju. Preporučio bih Vam da se posavjetujete sa svojim socijalnim radnikom kako bi u Vašem najboljem interesu iskoristili mogućnost smještaja u udomiteljskoj obitelji. Često smo u kontaktu s mladima koji napuštaju sustav socijalne skrbi (domove i udomiteljske obitelji) i u velikom broju ističu kako im je podrška sustava prijeko potrebna za samostalni život, te navode kako im je tijekom redovnog školovanja od velikog značaja da imaju siguran smještaj u ustanovi ili udomiteljskoj obitelji. Ne bih volio nagađati razloge Vaše želje za napuštanjem spomenutog smještaja i svakako podržavam svaku mladu osobu u nastojanju za osamostaljivanjem i osnaživanjem u samostalnom životu, no ujedno i upozoravam na mnoge rizike na koje treba obratiti pozornost. Stoga se nadam da ćete podršku pronaći kod svog socijalnog radnika te Vam ovim putem nudim i mogućnost da se javite u naše savjetovalište na broj telefona 01/2442-061 ili osobnim dolaskom u Ilicu 73 u Zagrebu.

 

 

© Mama je mama 2019