Teoretski gledano, tzv. prva ljubav se može dogoditi u bilo koje životno doba, međutim velika većina ljudi svoju prvu pravu zaljubljenost doživljava u adolescentnom razdoblju. Adolescentna zaljubljenost svakako predstavlja uzbudljivo novo iskustvo kojeg ćemo se vjerojatno prisjećati tijekom cijelog svog života.

Takva zaljubljenost itekako utječe na naše svakodnevno funkcioniranje. 

Ljubavne veze u adolescenciji povezane su s intenzivnim emocionalnim uzbuđenjima i maštanjima, naročito u slučajevima kad onaj u kojeg/koju smo zaljubljeni ne uzvraća ljubavne emocije. Prema istraživanjima, srednjoškolci provode između čak pet i osam sati tjedno u razmišljanju o svom aktualnom ili željenom partneru. Kako i kada se pored toga koncentrirati na učenje?!

Romantični odnosi u adolescenciji vrlo su važni jer, slično prijateljstvu, zadovoljavaju jednu od temeljnih ljudskih potreba - onu za pripadanjem drugom ljudskom biću. Osim toga, doprinose razvoju identiteta mlade osobe, njenog samopoštovanja, učenju socijalnih vještina i uloga, te (u svom sretnom obliku) predstavljaju izvor sreće i zadovoljstva. Romantični odnosi adolescenata mnogo su češće izvor snažnih emocija nego što su to odnosi s prijateljima, roditeljima, braćom i sestrama. Osim što su, kao i prisno prijateljstvo, romantične veze izvor sreće i zadovoljstva, one isto tako mogu biti izvorom negativnih iskustava i emocija. 

Nesretna adolescentna zaljubljenost može biti vrlo bolna i može utjecati na sva područja svakodnevnog funkcioniranja mlade osobe (školske obaveze, obitelj, prijatelji, slobodne aktivnosti i sl.). Djevojke su, u odnosu na mladiće, više pogođene nemogućnošću ostvarenja romantične veze. 

Odrasli adolescentne zaljubljenosti nažalost vrlo često ne „uzimaju za ozbiljno“, imaju ih potrebu omalovažavati, kritizirati, ili imaju potrebu za prekomjernim davanjem savjeta. Često govore svojoj djeci da su još premladi da bi osjećali takve „odrasle“ osjećaje, da odabrana osoba za njih, da nisu primjeren par te čak pokušavaju postići da njihovo dijete prestane viđati osobu u koju je zaljubljeno. Naravno, sve od navedenog je pogrešno. Mudre odrasle osobe mogu adolescentu ponuditi prihvaćajući razgovor, podršku i osjećaj da nije usamljen/a, da će oko njega/nje uvijek biti ljudi koji će ih voljeti i prihvaćati onakvima kakvi oni stvarno jesu. „Prva ljubav“ je tek prva lekcija koju mladi čovjek mora naučiti, ali poput abecede stoji u osnovi svih njegovih budućih veza.

 

Postavi pitanje našim stručnjacima

Pravo napuštanja udomiteljske obitelji

Bojan Krsnik
05. 06. 2015.
AUTOR:
Bojan Krsnik
aps.soc.rada

Poštovani, smještena sam u udomiteljsku obitelj od strane centra za socijalnu skrb. Kada napunim 18 godina tada ću završiti treći razred srednje škole te će mi ostati još četvrti. Zanima me imam li ja pravo odseliti se s obzirom da ću biti punoljetna?

Poštovana, kao punoljetna osoba stječete punu pravnu odgovornost (poslovnu sposobnost), vlastitim očitovanjima volje stvarate pravne učinke, odnosno stječete prava i obveze. Samim time i odlučujete o svom smještaju. Preporučio bih Vam da se posavjetujete sa svojim socijalnim radnikom kako bi u Vašem najboljem interesu iskoristili mogućnost smještaja u udomiteljskoj obitelji. Često smo u kontaktu s mladima koji napuštaju sustav socijalne skrbi (domove i udomiteljske obitelji) i u velikom broju ističu kako im je podrška sustava prijeko potrebna za samostalni život, te navode kako im je tijekom redovnog školovanja od velikog značaja da imaju siguran smještaj u ustanovi ili udomiteljskoj obitelji. Ne bih volio nagađati razloge Vaše želje za napuštanjem spomenutog smještaja i svakako podržavam svaku mladu osobu u nastojanju za osamostaljivanjem i osnaživanjem u samostalnom životu, no ujedno i upozoravam na mnoge rizike na koje treba obratiti pozornost. Stoga se nadam da ćete podršku pronaći kod svog socijalnog radnika te Vam ovim putem nudim i mogućnost da se javite u naše savjetovalište na broj telefona 01/2442-061 ili osobnim dolaskom u Ilicu 73 u Zagrebu.

 

 

© Mama je mama 2018