Teoretski gledano, tzv. prva ljubav se može dogoditi u bilo koje životno doba, međutim velika većina ljudi svoju prvu pravu zaljubljenost doživljava u adolescentnom razdoblju. Adolescentna zaljubljenost svakako predstavlja uzbudljivo novo iskustvo kojeg ćemo se vjerojatno prisjećati tijekom cijelog svog života.

Takva zaljubljenost itekako utječe na naše svakodnevno funkcioniranje. 

Ljubavne veze u adolescenciji povezane su s intenzivnim emocionalnim uzbuđenjima i maštanjima, naročito u slučajevima kad onaj u kojeg/koju smo zaljubljeni ne uzvraća ljubavne emocije. Prema istraživanjima, srednjoškolci provode između čak pet i osam sati tjedno u razmišljanju o svom aktualnom ili željenom partneru. Kako i kada se pored toga koncentrirati na učenje?!

Romantični odnosi u adolescenciji vrlo su važni jer, slično prijateljstvu, zadovoljavaju jednu od temeljnih ljudskih potreba - onu za pripadanjem drugom ljudskom biću. Osim toga, doprinose razvoju identiteta mlade osobe, njenog samopoštovanja, učenju socijalnih vještina i uloga, te (u svom sretnom obliku) predstavljaju izvor sreće i zadovoljstva. Romantični odnosi adolescenata mnogo su češće izvor snažnih emocija nego što su to odnosi s prijateljima, roditeljima, braćom i sestrama. Osim što su, kao i prisno prijateljstvo, romantične veze izvor sreće i zadovoljstva, one isto tako mogu biti izvorom negativnih iskustava i emocija. 

Nesretna adolescentna zaljubljenost može biti vrlo bolna i može utjecati na sva područja svakodnevnog funkcioniranja mlade osobe (školske obaveze, obitelj, prijatelji, slobodne aktivnosti i sl.). Djevojke su, u odnosu na mladiće, više pogođene nemogućnošću ostvarenja romantične veze. 

Odrasli adolescentne zaljubljenosti nažalost vrlo često ne „uzimaju za ozbiljno“, imaju ih potrebu omalovažavati, kritizirati, ili imaju potrebu za prekomjernim davanjem savjeta. Često govore svojoj djeci da su još premladi da bi osjećali takve „odrasle“ osjećaje, da odabrana osoba za njih, da nisu primjeren par te čak pokušavaju postići da njihovo dijete prestane viđati osobu u koju je zaljubljeno. Naravno, sve od navedenog je pogrešno. Mudre odrasle osobe mogu adolescentu ponuditi prihvaćajući razgovor, podršku i osjećaj da nije usamljen/a, da će oko njega/nje uvijek biti ljudi koji će ih voljeti i prihvaćati onakvima kakvi oni stvarno jesu. „Prva ljubav“ je tek prva lekcija koju mladi čovjek mora naučiti, ali poput abecede stoji u osnovi svih njegovih budućih veza.

 

Postavi pitanje našim stručnjacima

Možemo li prijetnjom prekidom rješavati probleme?

Silvija Stanić
29. 07. 2016.
AUTORICA:
Silvija Stanić
dipl.psih.
Imam 19 godina i prije tjedan dana sam se posvađala s dečkom s kojim sam za manje od mjesec dana trebala proslaviti dvije godine veze. On mi je prva prava ljubav, kao i ja njemu. Često smo se svađali oko gluposti ali bi se pomirili nakon par sati. Prije tjedan dana sam mu ja u ljutnji preko poruke (jer trenutno nije u gradu) rekla da prekidam s njim na šta je on odgovorio „ajde daj smiri se, ohladi se“ . Tri dana nakon sam mu se javila, on je došao u grad jer mi je već prije obećao da će doći i našli smo se, na šta je on bio hladnokrvan prema meni i rekao da mu se ne da više ovako jer nam je svaki dan u vezi postao rutina i da me voli ali misli da me voli iz navike a ne kao na početku veze i da mu se ne da svađati stalno. Ja sam pola sata plakala, zagrlili smo se još jednom i poljubili te me odveo doma, a kad sam izašla iz auta stajala sam da vidim kako će otići s autom ali nije odlazio dok ja na kraju nisam otišla. Već dva dana plačem, ne mogu spavati i uznemirena sam, po noći najviše. Već me dvaput bio ostavio (nakon mjesec dana veze, pa nakon 5 mjeseci veze) ali se nakon dan dva pokajao i vratio meni plačući. Kako da se nosim sa situacijom? Što vi savjetujete?
 
Čini mi se kako i ti i dečko prekid ili prijetnju prekidom koristite kao alat za rješavanje problema. Navodiš da je on već dva puta prekidao s tobom, a spominješ kako si i sama prekid spomenula u trenutku ljutnje. Malo me to podsjeća na igru s vatrom, uvijek postoji opasnost da se netko opeče. Različiti stavovi i različita mišljenja doista mogu biti izazov za par, brojni su razlozi koji mogu dovesti do svađe. No samo o vama ovisi kako ćete se suočiti s problemima. Učestale svađe doista mogu biti zamorne. Vaša veza, kako navodiš, trajala je dvije godine i sasvim je uobičajeno da se odnos mijenja te da nije sve kao na početku. To je ujedno i prilika da se veza razvije na nekoj novoj razini. No za to je potrebno puno truda i puno ulaganja, s obje strane. 
Čini se kako ti je žao što ste prekinuli i kako bi htjela nastaviti vezu. Svakako bih ti savjetovala da otvoreno popričaš s njim. Reci mu kako se osjećaš. Ukoliko želiš nastaviti vezu, reci to otvoreno. Ako i nećete nastaviti dalje kao par, kroz razgovor imate šansu završiti to poglavlje na prijateljski način. Ako odlučite pokušati još jednom, pokušajte ovu situaciju pretvoriti u lekciju za budućnost.
I na kraju, ako ostanete kod prekida kao konačne odluke, uzmi si dovoljno vremena da se suočiš sa svim emocijama koje će se javljati. Sasvim je normalno da si tužna, navodiš da plačeš, ne spavaš, da si uznemirena. Prekid veze uvijek predstavlja gubitak i potrebno je vremena da se cijela erupcija emocija smiri. To je proces koji traje i često je težak, no postoje načini da ga olakšaš. Pokušaj izabrati neku novu aktivnost, nešto zanimljivo, možda nešto što oduvijek želiš. Sad, je li to rolanje, ples, oslikavanje predmeta ili pak nešto četvrto, najbolje ćeš znati sama. Sretno

 

© Mama je mama 2019