Većina zakona i pravnih propisa koji se odnose na roditeljstvo podrazumijeva da su roditelji punoljetne osobe, a djecom se smatraju sve osobe mlađe od 18 godina. Situacije u kojoj maloljetne osobe postaju roditeljima, često su složene i nedovoljno regulirane, pa se snalaženje u moru zakona, propisa i pravila čini kao šetnja kroz labirint. Iz tog razloga donosimo kratak pregled najvažnijih pravnih pojmova kako bi se budućim maloljetnim roditeljima olakšalo snalaženje i odgovorno preuzimanje roditeljske uloge.



Što je to roditeljska skrb?
Pravno gledano, roditeljstvo i roditeljska skrb nisu izjednačeni jer netko može biti pravi biološki roditelj svom djetetu, a ipak biti lišen roditeljske skrbi. Roditeljsku skrb čine odgovornosti, dužnosti i prava roditelja, s ciljem zaštite dobrobiti djeteta, osobnih i imovinskih interesa. Roditeljska skrb je pravni institut koji djeci omogućuje ostvarivanje njihovih prava pred zakonom, a roditeljima daje zakonsko pravo da skrbe o svojem djetetu i zastupaju njegove interese. Roditelj se ne može odreći roditeljske skrbi, ali se roditeljska skrb može se ograničiti ili oduzeti roditelju koji svojim ponašanjem drastično ugrožava dobrobit djeteta. Roditeljska skrb pripada sa svim navedenim obilježjima jednako i majci i ocu ravnopravno, zajednički i sporazumno, bez obzira na to žive li roditelji zajedno ili odvojeno. Svaki punoljetni roditelj automatski stječe to pravo, a to mu se pravo može oduzeti ako ne izvršava roditeljske dužnosti ili ako se njemu oduzme poslovna sposobnost.
Maloljetni roditelji ne stječu to pravo automatski po rođenju djeteta jer nemaju poslovnu sposobnost.
Prava i dužnosti djeteta i roditelja
Obiteljski zakon jasno određuje koja su to prava i dužnosti djece i roditelja te se temeljem izvršavanja tih dužnosti odlučuje o raznim pitanjima vezanima uz zajednički život roditelja i djece.
Unutar roditeljske skrbi roditelji imaju odgovornosti i dužnosti:
- čuvati i njegovati dijete te skrbiti o njegovim potrebama
- štititi ga od ponižavajućih postupaka drugih osoba
- nadzirati ga u njegovu druženju s drugim osobama
- brinuti o njegovu zdravlju
- brinuti o redovnom obveznom školovanju i daljem obrazovanju te poticati umjetničke, tehničke, sportske i ostale interese djeteta
- uzdržavati dijete

S aspekta roditeljske skrbi važno je znati da djeca imaju pravo na:
- skrb za zdravlje i život
- sigurnost i odgoj u obitelji primjeren svojim tjelesnim, umnim i osjećajnim potrebama
- život sa svojim roditeljima, a ako živi odvojeno od jednog ili oba roditelja dijete ima pravo na susrete i druženje s roditeljima
- izbor obrazovanja i zanimanja u skladu sa svojim sposobnostima i interesima
- zaštitu od svih oblika zlostavljanja i zanemarivanja
Što je poslovna sposobnost?
Poslovna sposobnost je sposobnost samostalno odlučivati, odnosno davati pravno relevantne izjave volje s kojima osoba sudjeluje u pravnom prometu. Time stječemo pravo da samostalno pokrećemo postupke koji se odnose na nas same, npr. upis na fakultet, odabir mjesta boravka, donošenje odluke o tome gdje ćemo raditi, sklapanje ugovora o radu, sklapanje ugovora o najmu i slično. Poslovna sposobnost se u pravilu stječe s navršenih osamnaest godina, zbog toga što se pretpostavlja da se maloljetnici nisu u stanju brinuti o svojim pravima i interesima zbog nezrelosti. Stoga se poslovna sposobnost stječe s osamnaest godina, kad se smatra da nastupa opća zrelost za donošenje samostalnih odluka o vlastitom životu, a time i za preuzimanje odgovornosti koju sa sobom nosi pravo na roditeljsku skrb. Zato prethodno moraš steći poslovnu sposobnost da bi mogla steći pravo na roditeljsku skrb nad svojim djetetom.
Mogu li steći poslovnu sposobnost i prije navršenih osamnaest godina ako sam pokazala da sam odgovorna i zrela osoba sposobna brinuti o sebi i svom djetetu?
Da, možeš. Postoji točno određeni postupak za stjecanje poslovne sposobnosti u tom slučaju. No, važno je znati da poslovnu sposobnost nikako ne možeš steći prije navršenih 16 godina – to je donja dobna granica koju zahtijeva sud. Prema zakonu stjecanje poslovne sposobnosti prije punoljetnosti omogućeno je u slučaju roditeljstva ili sklapanja braka. Ako si trudna i starija si od 16 godina (ili ćeš navršiti 16. prije rođenja djeteta), svakako što prije, još za vrijeme trudnoće, pokreni postupak za priznavanje poslovne sposobnosti. Zahtjev se predaje Općinskom sudu prema mjestu prebivališta. Sud će saslušati i tvoje roditelje te pribaviti mišljenje Centra za socijalnu skrb kako bi procijenio tvoju opću zrelost. Ako sud utvrdi da si zrela i sposobna brinuti o sebi i svojem djetetu, tada će donijeti rješenje o priznavanju poslovne sposobnosti.
Kad ti sud dodjeli poslovnu sposobnost, ti prestaješ imati status djeteta i preuzimaš sva prava, ali i obaveze odrasle, punoljetne osobe. Od tebe će se očekivati da si sposobna/an za samostalan život, da možeš brinuti o sebi i svom djetetu, uzdržavati sebe i dijete te izvršavati sve ostale odgovornosti, dužnosti i obveze iz roditeljske skrbi.
Tko će onda skrbiti o mojem djetetu dok ja ne steknem poslovnu sposobnost?
O tebi također treba netko skrbiti, jer si i ti još uvijek dijete dok ne stekneš poslovnu sposobnost, pa je moguće skrbništvo nad djetetom prepustiti i tvojem skrbniku ili zakonskom zastupniku (roditeljima, rodbini, skrbniku kojeg ti je dodijelio centar, ocu djeteta ako je punoljetan i upisan u rodni list djeteta). Skrbnika tvom djetetu Centar za socijalnu skrb trebao bi imenovati u dogovoru s tobom i tvojom obitelji. Važno je da je to osoba koja će zajedno s tobom raditi na tome da se tvom djetetu osiguraju najbolji mogući uvjeti za život i rast, te pravo na život sa svojim roditeljima, tj. s tobom i ocem djeteta.
Što to znači za mene i moje dijete ako je netko drugi dobio skrbništvo nad mojim djetetom?
To znači da će ta osoba zastupati tvoje dijete i donositi odluke koje se tiču upisa u maticu rođenih, prijave na zdravstveno osiguranje i općenito obavljanja administrativnih i pravnih poslova s centrom za socijalnu skrb i drugim institucijama. Skrbnik je dužan brinuti o najboljem interesu djeteta te je uobičajeno da svi skrbnici potiču zajednički život majke i djeteta. Samo u iznimnim slučajevima, kad je za dijete ugrožavajuće biti s majkom zbog neke bolesti ili ako majka svojim ponašanjem ugrožava dijete, skrbnik može utjecati na razdvajanje majke i djeteta prijavom centru za socijalnu skrb.
Tko, kako i zašto mi može uskratiti pravo da živim sa svojim djetetom i sudjelujem u njegovom životu?
To pravo može se uskratiti roditeljima kojima se izriču mjere obiteljsko-pravne zaštite (Upozorenje roditeljima na pogreške i propuste u skrbi i odgoju djeteta, Nadzor nad ostvarivanjem roditeljske skrbi, Oduzimanje roditelju prava da živi sa svojim djetetom i da ga odgaja, Upućivanje djeteta u ustanovu socijalne skrbi te Lišenje roditeljske skrbi).Lišenje roditeljske skrbi predstavlja krajnju mjeru koja se može izreći roditelju koji svojim neodgovornim ponašanjem drastično ugrožava dobrobit djeteta. U srži je te mjere isključenje roditelja od svih sadržaja skrbi o djetetu (osim uzdržavanja), kako bi se dijete pravno zaštitilo od lošeg roditelja. Ako dođe do lišenja roditeljske skrbi kod oba roditelja, dijete se stavlja pod skrbništvo radi pravnog zbrinjavanja djeteta. No valja znati da je u slučaju maloljetnog roditeljstva dužnost i obveza svih institucija i osoba odgovornih za skrb nad maloljetnim roditeljima i njihovim djetetom prvenstveno štititi prava djeteta na život s vlastitim roditeljima i u okviru obitelji. Što to znači? To znači da socijalni radnici, tvoji roditelji i svi uključeni u brigu o tebi moraju informirati i tebe i oca djeteta o svim postupcima koje čine i prvenstveno moraju raditi na tome da ti osiguraju uvjete i mogućnosti za zajednički život s djetetom. Svaki socijalni radnik koji ti ne odgovara na pitanja i jasno ne objašnjava koje i kakve postupke vodi i koje su posljedice za tebe i tvoje dijete, te također ako te ne informira o mogućnostima koje ti stoje na raspolaganju kako bi poboljšala svoj položaj (školovanje, naknade, prava iz sredstava lokalnih proračuna i sl.) – krši etička pravila struke. U slučaju da nisi sigurna u ispravnost postupanja svog socijalnog radnika, možeš se javiti našoj udruzi ili izravno Ministarstvu nadležnom za nadzor centara za socijalnu skrb.
Želim se udati za svog dečka, kad i kako to smijem učiniti?
Kao maloljetna osoba možeš se udati ukoliko prethodno stekneš poslovnu sposobnost. Kao što je ranije navedeno, poslovnu sposobnost moguće je steći s navršenih 16 godina, u slučaju roditeljstva ili sklapanja braka prije punoljetnosti. Potrebno je podnijeti prijedlog za izdavanje sudskog dopuštenja za sklapanje braka prije punoljetnosti. Prijedlog podnosiš sama, u svoje ime Općinskom sudu, prema mjestu stanovanja. Ukoliko sud procijeni da si mentalno i tjelesno spremna za brak,može izdati dopuštenje za sklapanje braka. Pod zrelošću za brak smatra se spolna zrelost, sposobnost za promišljeno odlučivanje i izražavanje volje o sklapanju braka te socijalna zrelost za preuzimanje i izvršavanje dužnosti i prava koja proizlaze iz bračnog odnosa.
Imaju li djeca rođena u braku i izvan braka jednaka prava?
Razlika u bračnom odnosno izvanbračnom rođenju djeteta jest samo u načinu kako se utvrđuje podrijetlo djeteta od oca. Za djecu koja su rođena izvan braka potrebno je priznanje (ili utvrđivanje) očinstva. Jednakost i ravnopravnost bračne i izvanbračne djece zajamčena je i Ustavom RH. Iz tog razloga ne postoji nikakva razlika u međusobnim pravima i dužnostima djeteta i njegovog oca, bilo da je dijete rođeno u braku ili izvan braka.
Priznanje i upis majčinstva i očinstva
Nakon rođenja djeteta, potrebno je prijaviti dijete u maticu rođenih. Tom prilikom određuje se ime djeteta, te se upisuju podaci o djetetovim roditeljima.
Ako je dijete rođeno u braku, tada i majka i otac (uz predočenje Izvatka iz matice vjenčanih) mogu prijaviti rođenje nadležnom matičnom uredu. U slučaju kad je dijete rođeno izvan braka, majka je ta koja prijavljuje dijete u matični ured. Uz nju tada kod matičara može doći i otac djeteta, i kad oboje roditelja izjave da njega smatraju ocem djeteta, u matičnu knjigu rođenih se upisuju podaci o ocu, jednako kao i o majci djeteta. Ovaj postupak odnosi se i na maloljetne majke koje su starije od 16 godina i imaju poslovnu sposobnost.
Ako si starija od 16, a nemaš rješenje o priznavanju poslovne sposobnosti, može se dogoditi da matičar ne želi upisati podatke o ocu djeteta budući da kao maloljetna osoba ne možeš davati pravno relevantne izjave. Iskustva iz prakse pokazuju kako kod ovakvih slučajeva ne postoji ujednačeno postupanje i često se pravni propisi koji reguliraju ovo područje različito tumače.
Svaka situacija je posebna i zato se najbolje obratiti u Centar koji će kroz savjetodavni rad i u skladu sa svojim nadležnostima poduzeti odgovarajuće mjere. Oni, primjerice, mogu savjetovati da se podnese prijedlog za stjecanje poslovne sposobnost, da se imenuje skrbnik i sl.Ako si mlađa od 16 godina, tada ne možeš u matičnom uredu upisati podatke o ocu djeteta i u tom slučaju potrebno se obratiti nadležnom Centru za socijalnu skrb koji će te uputiti u daljnji postupak.
Što ako otac djeteta ne želi priznati očinstvo?
Ponekad, a osobito onda kad trudnoća nije planirana, očevi nisu spremni prihvatiti obveze koje donosi roditeljstvo. Dijete ima pravo znati tko su mu roditelji tako da situacija kad otac ne želi priznati očinstvo, ugrožava to djetetovo pravo.Ako otac djeteta ne želi priznati očinstvo, moguće je pokrenuti postupak pred sudom (tužbu) za utvrđivanje očinstva. Takav postupak moguće je pokrenuti do djetetove 18. godine, a pokreće ga majka, dijete ili centar za socijalnu skrb.
Što ako ne želiš imenovati oca djeteta?
Možda si s bivšim dečkom, ocem djeteta, u lošim odnosima; možda je iza vas ružan prekid veze i razmišljaš o tome da ga ne imenuješ ocem (vašeg) djeteta. Jednako tako, možda je vaša veza bila samo kratka avantura i želiš ga sačuvati od mogućih neugodnosti.U ovakvoj situaciji potrebno je znati da je pravo djeteta da zna tko su mu roditelji i da uživa njihovu skrb. Ukoliko oca ne imenuješ, dijete ne može ostvariti to svoje pravo, jednako kao i pravo na uzdržavanje i nasljeđivanje. U takvom slučaju djetetovo pravo je ugroženo zbog tvojih interesa i prava na privatnost, a također je uskraćeno i pravo oca na roditeljsku skrb. To nikako nije dobro rješenje.

Postavi pitanje našim stručnjacima

Moji roditelji ne žele prihvatiti mog dečka

Helena Rajčić
04. 02. 2016.
AUTORICA:
Helena Rajčić
mag. psihologije

Pozdrav, imam 16 godina. S dečkom sam pola godine. U početku je samo znala mama, a onda je on upao u neke probleme kod kuće i bila sam prisiljena reći tati. Tata nema ništa protiv toga da imam dečka, ali njega ne želi u toj ulozi. Sredinom 10.og mjeseca smo bili vani i ja sam pretjerala s pićem, te je moja prijateljica zvala moje roditelje, a tamo se nalazio i on. Moji su bili izvan sebe i zabranili su nam svaki kontakt, čak su i moju razrednicu upleli u to i tražili od nje pomoć da pazi na mene u školi. Dva tjedna se nismo čuli i odlučili smo nastaviti našu vezu u tajnosti. S njegovim roditeljima sam u odličnim odnosima, on se popravlja jer je bio problematičan, ali želimo reći mojim roditeljima iako ne znamo na koji način. Znam da smatrate da sam premlada i da veza moguće neće potrajati ali bih htjela bar dok traje da bude sasvim normalna. Inače, moj tata smatra da zaslužujem bolje i više, a želim im samo reći da sam sa 16 godina dovoljno sretna s tim dečkom.

 

Iz tvog pitanja čujem da ti je stalo do veze s tvojim dečkom, ali i do odnosa s roditeljima. Traženje savjeta od stručnjaka pokazuje da su ti oba odnosa važna i da si spremna uložiti trud kako bi ih poboljšala. Pokušat ću ti pomoći da svoj trud uložiš na onaj način koji će uistinu biti koristan i pomoći ti da budeš zadovoljnija različitim aspektima svog života.

Htjela bih te razuvjeriti u tvojoj zabrinutosti da ću misliti kako si premlada. Smatram da je za osobu tvojih godina sasvim očekivano da se zaljubljuje i ima dečka. Trenutačno si u razdoblju koji nazivamo adolescencija i u kojem iz djetinjstva prelaziš u odraslu osobu. Važno je da te roditelji podrže na tvom putu, da brinu za tebe, pomažu ti svojim znanjem i iskustvom, ali da prije svega uvažavaju tvoje potrebe i poštuju tvoje osjećaje. Osjećaji uvijek jednako vrijede, bez obzira koliko godina imali.

Budući da se radi o dva različita odnosa, prvo ću se osvrnuti na odnos s dečkom. Kažeš da je dečko „upao u neke probleme kod kuće“, da se „popravlja jer je bio problematičan“  čime pokazuješ da da si svjesna kako su neka njegova ponašanja neprihvatljiva. Za svoju vezu kažeš da bi htjela da je „normalna“, iz čega čujem da bi voljela da se nešto u vašoj vezi promjeni (ili barem da se promjeni kako će je drugi ljudi prihvatiti). Očekivanje da će se partner promijeniti je nešto što se često javlja u ljubavnim vezama. Ulazimo u partnerske odnose jer nam se nešto sviđa kod osobe, a ono što nam se ne sviđa nadamo se da će se promijeniti. Dobro je imati na umu da iako se promjene događaju, najbolje je ne računati na njih. Jer svatko može mijenjati samo sebe, ne i druge ljude. Potičem te da razmisliš i pokušaš odgovoriti na sljedeća pitanja: Jesam li zadovoljna odnosom koji trenutačno imam s njim? Bih li htjela ostati u vezi kada se on ne bi promijenio? Želim li da on mene prihvati kakva jesam ili da očekuje da se promijenim? Bih li htjela biti u vezi kojoj se moji roditelji protive? Također, potaknula bih te da promisliš o ponašanjima svog dečka koje nazivaš „problematičnim“: Utječe li to na mene i na koji način? Je li me takvim ponašanjima dosad povrijedio? Ako jest, kako sam se osjećala?

Smatram da će ti odgovori na ova pitanja pomoći da bolje razumiješ svoj odnos s dečkom, ali da će te  ujedno i pripremiti za razgovor s roditeljima.

Pretpostavljam da su tvoji roditelji zabrinuti i da su njihovi postupci motivirani željom da ti pomognu donijeti odluke koje će biti najbolje za tebe. Međutim, zabrane najčešće nisu rješenje. Vjerujem da je tvojim roditeljima stalo do tebe, da te žele zaštiti i brinuti se o tebi. Ohrabrujem te da razgovaraš s njima i da zajednički otkrijete koji su primjereniji i bolji načini na koje mogu pokazati roditeljsku brigu. Pokušaj im se obratiti u formi da im kažeš koje su tvoje želje i potrebe i na koji način ti je važno da to poštuju. Ako se bojiš započeti razgovor, možeš se obratiti roditelju s kojim imaš bolju komunikaciju (možda je to mama) pa onda zajednički možete reći tati. Ili možete svi zajedno otići kod školske psihologinje koja će vam pomoći da razgovarate na način da bolje čujete jedni druge i postignete dogovor s kojim će obje strane biti mirnije i zadovoljnije. Također, možete se zajedno javiti i u naše savjetovalište. Vjerujem da ćete uspjeti pronaći zajednički jezik i riješiti trenutačan sukob na konstruktivan način. Sretno! 

 

 

© Mama je mama 2019