Redovite posjete ginekologu važne su za svaku ženu. Za adolescentice je to tim važnije jer je početkom spolne aktivnosti izloženost rizicima spolno prenosivih bolesti te neplanirane trudnoće velika osobito ako im nedostaje informacija o tim temama. Najidealnije bi bilo da se mladi jave ginekologu prije početka spolne aktivnosti radi razgovora o kontracepciji, spolnim bolestima, menstruacijskom ciklusu... No kako nema idealne situacije u životu, preporučljivo je javiti se ginekologu barem ili najkasnije unutar godine dana od početka spolnih odnosa.

Često puta postoji strah adolescentica od prvog ginekološkog pregleda, no to za početak i ne mora biti nužno pregled kao takav već savjetovanje o raznim temama i kroz nekoliko dolazaka u ambulantu "razbija" se strah od ginekološkog pregleda. Prvi pregled osim savjetovanja podrazumjeva i pregled u ginekološkim spekulima te uzimanje PAPA brisa. Radi se o brisu koji osim znakova upale pokazuje i eventualnu prisutnost različitih bakterija i virusa, uključujući HPV. Taj bris, odnosno test se radi barem jednom godišnje. Ipak, iskustvo pokazuje kako se osobe javljaju liječniku ponajprije kada imaju neki zdravstveni problem (temperaturu, bolove itd) dok redovne, preventivne preglede često „preskaču“. Iznimno su važni redovni odlasci liječniku radi sprečavanja bolesti (npr. jednom godišnje kontrolni pregled iako u tom trenu nema nikakvih zdravstvenih  problema).

Postavi pitanje našim stručnjacima

Zbog izgleda svog tijela padam u depresiju...

Helena Rajčić
02. 10. 2014.
AUTORICA:
Helena Rajčić
mag. psihologije
Imam 15 godina i visoka sam 163 i teška 48 kg što je normalno. Ali užasno sam opsjednuta izgledom svojih nogu i stražnjice na kojima ima celulita i strija. I zbog toga padam u depresije, postajem nezadovoljna životom i sobom.. Izbacila sam slatkiše, kruh, jedem malo, a njega sve više i više.. I vježbam svaki dan.. Onda tu gubim nadu.. I čim pojedem nešto slatko ili previše masno razmišljam da povratim na silu i jedva se suzdržim. Vise ne znam sta ću, to me psihički više ubija.. Ne mogu biti sretna uopće, samo o tome razmišljam...Pomozite!
 
Za razdoblje puberteta karakteristične su intenzivne tjelesne promjene. Jedna od tjelesnih promjena u pubertetu i adolescenciji je i nastanak celulita. To je povezano sa spolnim sazrijevanjem i povećanjem razine ženskog spolnog hormona estrogena. Dakle, celulit je normalna stvar koja se pojavljuje kod 80% žena te nije povezan s pretilošću, pojavljuje se jednako kod mršavijih i debljih ljudi. Iako je za smanjenje vidljivosti celulita dobro voditi računa o zdravom načinu života: zdravoj prehrani, vježbanju, izbjegavanju stresa, sve to nije garancija za uklanjanje celulita. Brojne teorije govore kako su za njegov nastanak odgovorni geni i razina hormona u tijelu.  
 
S obzirom na informacije koje si iznijela, procjenjujem da su moguća dva izvora tvoje pretjerane zabrinutosti izgledom:
1. To može biti razvojna kriza u adolescenciji. Nalaziš se u razdoblju kada se suočavaš s vlastitim spolnim sazrijevanjem te se sve više počinješ doživljavati kao ženu a manje kao dijete. Nesigurnost se posebice može pojaviti ako uspoređuješ svoje tijelo s onim što vidiš u časopisima. Međutim, slika tijela prezentirana u časopisima nije realna: modeli imaju mnogo šminke, fotografirali su ih profesionalni fotografi iz najboljeg kuta pri čemu su fotografije također i retuširane. Ni poznate osobe u stvarnom životu ne izgledaju tako dobro kao u časopisima. Ako pogledaš oko sebe, vidjet ćeš da ni jedna osoba u stvarnom životu ne izgleda „kao s naslovnice“. 
 
 
2. Tvoja pretjerana zabrinutost celulitom može biti i odraz negativne slike koju imaš o sebi. Slika o sebi odnosi se na to kako općenito doživljavaš sebe. Ona može biti uglavnom pozitivna ili uglavnom negativna, neovisno o stvarnim manama i kvalitetama koje posjeduješ. Posljedica je iskustava koja si imala i poruka koje si dobivala od bliskih osoba, roditelja ili prijatelja.  Ona je povezana s vjerom u sebe općenito, smatraš li da si vrijedna i sposobna osoba koja zaslužuje da je drugi cijene ili obrnuto. Savjetujem ti da se obratiš školskom psihologu/psihologinji  ili drugoj stručnoj osobi kojoj ćeš detaljnije opisati problem na temelju čega će ti on/ona moći pružiti adekvatnu podršku. 

 

© Mama je mama 2018