Spavanje je dio našeg života, sva živa bića trebaju san jer se na taj način odmaramo i fizički i psihički. Spavanje odraslih osoba regulira unutarnji tjelesni sat koji znanstvenici nazivaju biološkim satom ili cirkadijurnim ritmom. Dijete se ne rađa s cirkadijurnim ritmom odraslog čovjeka, već se njegov biološki sat počinje formirati

u dobi od 6 do 9 tjedana, a ravnomjerni ciklusi spavanja uspostavljaju se nakon 3 do 6 mjeseci. Dijete postepeno dolazi do stupnja kad je tijekom dana uglavnom budno, a tijekom noći uglavnom spava.

Bebe prolaze kroz iste cikluse spavanja kao i odrasli, ali više vremena provode u laganom snu i imaju češće faze kratkotrajnih buđenja. Taj obrazac spavanja je biološki uvjetovan i važan je za rast i razvoj vašeg djeteta.

Novorođenčad (1-2 mjeseca)
Dnevno spavaju u prosjeku 15-16 sati s periodima budnosti od 1 do 3 sata. Kada primjetimo da je beba grintava, plačljiva ili primjerice trlja okice, najbolje ju je odmah, prije nego li nam na rukama zaspe, staviti u krevetić. Djeca koja se naviknu na prisutnost roditelja pri uspavljivanju, češće plaču tijekom noćnih buđenja te traže od roditelja da ih umire i ponovno uspavaju kako bi opet zaspala na isti način na koji su naučila.

Dojenčad (3-11 mjeseci)
U ovoj dobi, dijete spava između 13 i 15 sati. Moguće je da se još uvijek budi zbog gladi 1-2 puta tijekom noći i tada se preporuča da ga nahranite. Kao i kod novorođenčadi i u ovoj dobi bi bilo dobro djecu staviti u krevet u trenutku kad primijetite da su pospana i umorna, ali su još uvijek budna.

Djeca u dobi od 1-3 godine
Djeci ove dobi potrebno je dnevno 12-14 sati sna što uključuje jedno neprekinuto spavanje tijekom dana. Česta je pojava noćnih strahova i noćnih mora. Loši snovi ih jako uznemiruju jer još uvijek ne razumiju u potpunosti razliku između sna i stvarnosti. U ovom razdoblju djeca često imaju određeni objekt sigurnosti poput dekice ili plišane igračke s kojima spavaju - preporuka je da im dopustite da ih zadrže.

Predškolci (3-5 godina)
Predškolci obično spavaju između 11 i 13 sati dnevno. Nakon pete godine većina ih više ne spava u toku dana. U ovom razdoblju i nadalje zadržite uobičajeno vrijeme i stalno mjesto spavanja. Potaknite neku opuštajuću rutinu koja se odvija u sobi u kojoj dijete spava (čitanje priče, pjevanje, slušanje glazbe i sl.). Svakako, u dječjoj sobi nemojte držati televiziju i računalo.

Djeca školske dobi
Djeci školske dobi potrebno je 10 do 11 sati sna. Poteškoće sa spavanjem mogu biti uzrokovane povećanom konzumacijom proizvoda koji sadrže kofein (Coca Cola, kava, čaj), prekomjernim gledanjem televizora ili duljim boravkom za računalom. Bilo kakve poteškoće ili nepravilnosti povezane sa spavanjem mogu voditi ka čestim promjenama raspoloženja, poteškoćama u ponašanju kao i na djetetovu sposobnost učenja u školi.

Kako djetetu olakšati spavanje?
Važno je da dijete od najranije dobi pokušate naučiti zdravim navikama spavanja. Ne preporuča se primjena metode „pusti da se isplače“ jer je bolna, kako za dijete tako i za roditelje i  može dovesti  dijete do zaključka da je ostavljeno (bebe i mala djeca ne mogu shvatiti zašto ignorirate njihov plač i traženje pomoći). Umjesto toga, možete učiniti sljedeće:

  • Uvedite rutinu prije odlaska na počinak kako bi se osjećalo sigurno i zaštićeno. Večernji ritual može se sastojati od kupanja, čaše toplog mlijeka ili čaja, zajedničkog pranja zuba, čitanja prije spavanja te poljupca i zagrljaja.
  • Navike gradite postepeno. Oboružajte se strpljenjem i nemojte očekivati čuda „preko noći“. Jednom kad razvijete navike spavanja s kojima ste zadovoljni i vi i vaše dijete, bit će to velika nagrada za strpljenje. Primjerice, ako je dijete naviknuto da zaspi u vašem krevetu, prvi korak je naučiti dijete da samo zaspi u krevetu, bez vaše prisutnosti uz njegovo uzglavlje. U tome će možda pomoći lagana svijetlost iz hodnika ili obećanje da ćete u više navrata provjeriti je li sve uredu.

Postavi pitanje našim stručnjacima

Moji roditelji ne žele prihvatiti mog dečka

Helena Rajčić
04. 02. 2016.
AUTORICA:
Helena Rajčić
mag. psihologije

Pozdrav, imam 16 godina. S dečkom sam pola godine. U početku je samo znala mama, a onda je on upao u neke probleme kod kuće i bila sam prisiljena reći tati. Tata nema ništa protiv toga da imam dečka, ali njega ne želi u toj ulozi. Sredinom 10.og mjeseca smo bili vani i ja sam pretjerala s pićem, te je moja prijateljica zvala moje roditelje, a tamo se nalazio i on. Moji su bili izvan sebe i zabranili su nam svaki kontakt, čak su i moju razrednicu upleli u to i tražili od nje pomoć da pazi na mene u školi. Dva tjedna se nismo čuli i odlučili smo nastaviti našu vezu u tajnosti. S njegovim roditeljima sam u odličnim odnosima, on se popravlja jer je bio problematičan, ali želimo reći mojim roditeljima iako ne znamo na koji način. Znam da smatrate da sam premlada i da veza moguće neće potrajati ali bih htjela bar dok traje da bude sasvim normalna. Inače, moj tata smatra da zaslužujem bolje i više, a želim im samo reći da sam sa 16 godina dovoljno sretna s tim dečkom.

 

Iz tvog pitanja čujem da ti je stalo do veze s tvojim dečkom, ali i do odnosa s roditeljima. Traženje savjeta od stručnjaka pokazuje da su ti oba odnosa važna i da si spremna uložiti trud kako bi ih poboljšala. Pokušat ću ti pomoći da svoj trud uložiš na onaj način koji će uistinu biti koristan i pomoći ti da budeš zadovoljnija različitim aspektima svog života.

Htjela bih te razuvjeriti u tvojoj zabrinutosti da ću misliti kako si premlada. Smatram da je za osobu tvojih godina sasvim očekivano da se zaljubljuje i ima dečka. Trenutačno si u razdoblju koji nazivamo adolescencija i u kojem iz djetinjstva prelaziš u odraslu osobu. Važno je da te roditelji podrže na tvom putu, da brinu za tebe, pomažu ti svojim znanjem i iskustvom, ali da prije svega uvažavaju tvoje potrebe i poštuju tvoje osjećaje. Osjećaji uvijek jednako vrijede, bez obzira koliko godina imali.

Budući da se radi o dva različita odnosa, prvo ću se osvrnuti na odnos s dečkom. Kažeš da je dečko „upao u neke probleme kod kuće“, da se „popravlja jer je bio problematičan“  čime pokazuješ da da si svjesna kako su neka njegova ponašanja neprihvatljiva. Za svoju vezu kažeš da bi htjela da je „normalna“, iz čega čujem da bi voljela da se nešto u vašoj vezi promjeni (ili barem da se promjeni kako će je drugi ljudi prihvatiti). Očekivanje da će se partner promijeniti je nešto što se često javlja u ljubavnim vezama. Ulazimo u partnerske odnose jer nam se nešto sviđa kod osobe, a ono što nam se ne sviđa nadamo se da će se promijeniti. Dobro je imati na umu da iako se promjene događaju, najbolje je ne računati na njih. Jer svatko može mijenjati samo sebe, ne i druge ljude. Potičem te da razmisliš i pokušaš odgovoriti na sljedeća pitanja: Jesam li zadovoljna odnosom koji trenutačno imam s njim? Bih li htjela ostati u vezi kada se on ne bi promijenio? Želim li da on mene prihvati kakva jesam ili da očekuje da se promijenim? Bih li htjela biti u vezi kojoj se moji roditelji protive? Također, potaknula bih te da promisliš o ponašanjima svog dečka koje nazivaš „problematičnim“: Utječe li to na mene i na koji način? Je li me takvim ponašanjima dosad povrijedio? Ako jest, kako sam se osjećala?

Smatram da će ti odgovori na ova pitanja pomoći da bolje razumiješ svoj odnos s dečkom, ali da će te  ujedno i pripremiti za razgovor s roditeljima.

Pretpostavljam da su tvoji roditelji zabrinuti i da su njihovi postupci motivirani željom da ti pomognu donijeti odluke koje će biti najbolje za tebe. Međutim, zabrane najčešće nisu rješenje. Vjerujem da je tvojim roditeljima stalo do tebe, da te žele zaštiti i brinuti se o tebi. Ohrabrujem te da razgovaraš s njima i da zajednički otkrijete koji su primjereniji i bolji načini na koje mogu pokazati roditeljsku brigu. Pokušaj im se obratiti u formi da im kažeš koje su tvoje želje i potrebe i na koji način ti je važno da to poštuju. Ako se bojiš započeti razgovor, možeš se obratiti roditelju s kojim imaš bolju komunikaciju (možda je to mama) pa onda zajednički možete reći tati. Ili možete svi zajedno otići kod školske psihologinje koja će vam pomoći da razgovarate na način da bolje čujete jedni druge i postignete dogovor s kojim će obje strane biti mirnije i zadovoljnije. Također, možete se zajedno javiti i u naše savjetovalište. Vjerujem da ćete uspjeti pronaći zajednički jezik i riješiti trenutačan sukob na konstruktivan način. Sretno! 

 

 

© Mama je mama 2019