Spavanje je dio našeg života, sva živa bića trebaju san jer se na taj način odmaramo i fizički i psihički. Spavanje odraslih osoba regulira unutarnji tjelesni sat koji znanstvenici nazivaju biološkim satom ili cirkadijurnim ritmom. Dijete se ne rađa s cirkadijurnim ritmom odraslog čovjeka, već se njegov biološki sat počinje formirati

u dobi od 6 do 9 tjedana, a ravnomjerni ciklusi spavanja uspostavljaju se nakon 3 do 6 mjeseci. Dijete postepeno dolazi do stupnja kad je tijekom dana uglavnom budno, a tijekom noći uglavnom spava.

Bebe prolaze kroz iste cikluse spavanja kao i odrasli, ali više vremena provode u laganom snu i imaju češće faze kratkotrajnih buđenja. Taj obrazac spavanja je biološki uvjetovan i važan je za rast i razvoj vašeg djeteta.

Novorođenčad (1-2 mjeseca)
Dnevno spavaju u prosjeku 15-16 sati s periodima budnosti od 1 do 3 sata. Kada primjetimo da je beba grintava, plačljiva ili primjerice trlja okice, najbolje ju je odmah, prije nego li nam na rukama zaspe, staviti u krevetić. Djeca koja se naviknu na prisutnost roditelja pri uspavljivanju, češće plaču tijekom noćnih buđenja te traže od roditelja da ih umire i ponovno uspavaju kako bi opet zaspala na isti način na koji su naučila.

Dojenčad (3-11 mjeseci)
U ovoj dobi, dijete spava između 13 i 15 sati. Moguće je da se još uvijek budi zbog gladi 1-2 puta tijekom noći i tada se preporuča da ga nahranite. Kao i kod novorođenčadi i u ovoj dobi bi bilo dobro djecu staviti u krevet u trenutku kad primijetite da su pospana i umorna, ali su još uvijek budna.

Djeca u dobi od 1-3 godine
Djeci ove dobi potrebno je dnevno 12-14 sati sna što uključuje jedno neprekinuto spavanje tijekom dana. Česta je pojava noćnih strahova i noćnih mora. Loši snovi ih jako uznemiruju jer još uvijek ne razumiju u potpunosti razliku između sna i stvarnosti. U ovom razdoblju djeca često imaju određeni objekt sigurnosti poput dekice ili plišane igračke s kojima spavaju - preporuka je da im dopustite da ih zadrže.

Predškolci (3-5 godina)
Predškolci obično spavaju između 11 i 13 sati dnevno. Nakon pete godine većina ih više ne spava u toku dana. U ovom razdoblju i nadalje zadržite uobičajeno vrijeme i stalno mjesto spavanja. Potaknite neku opuštajuću rutinu koja se odvija u sobi u kojoj dijete spava (čitanje priče, pjevanje, slušanje glazbe i sl.). Svakako, u dječjoj sobi nemojte držati televiziju i računalo.

Djeca školske dobi
Djeci školske dobi potrebno je 10 do 11 sati sna. Poteškoće sa spavanjem mogu biti uzrokovane povećanom konzumacijom proizvoda koji sadrže kofein (Coca Cola, kava, čaj), prekomjernim gledanjem televizora ili duljim boravkom za računalom. Bilo kakve poteškoće ili nepravilnosti povezane sa spavanjem mogu voditi ka čestim promjenama raspoloženja, poteškoćama u ponašanju kao i na djetetovu sposobnost učenja u školi.

Kako djetetu olakšati spavanje?
Važno je da dijete od najranije dobi pokušate naučiti zdravim navikama spavanja. Ne preporuča se primjena metode „pusti da se isplače“ jer je bolna, kako za dijete tako i za roditelje i  može dovesti  dijete do zaključka da je ostavljeno (bebe i mala djeca ne mogu shvatiti zašto ignorirate njihov plač i traženje pomoći). Umjesto toga, možete učiniti sljedeće:

  • Uvedite rutinu prije odlaska na počinak kako bi se osjećalo sigurno i zaštićeno. Večernji ritual može se sastojati od kupanja, čaše toplog mlijeka ili čaja, zajedničkog pranja zuba, čitanja prije spavanja te poljupca i zagrljaja.
  • Navike gradite postepeno. Oboružajte se strpljenjem i nemojte očekivati čuda „preko noći“. Jednom kad razvijete navike spavanja s kojima ste zadovoljni i vi i vaše dijete, bit će to velika nagrada za strpljenje. Primjerice, ako je dijete naviknuto da zaspi u vašem krevetu, prvi korak je naučiti dijete da samo zaspi u krevetu, bez vaše prisutnosti uz njegovo uzglavlje. U tome će možda pomoći lagana svijetlost iz hodnika ili obećanje da ćete u više navrata provjeriti je li sve uredu.

Postavi pitanje našim stručnjacima

Koju odluku donijeti?

Helena Rajčić
09. 04. 2014.
AUTORICA:
Helena Rajčić
mag. psihologije

Imam 16 godina i s dečkom sam u vezi već godinu i pol. On sve češće spominje spolni odnos a mene je strah... strah od prvog puta, strah od toga da me ne ostavi ako ne pristanem, strah od toga da se ne osramotim. Nemam koga pitati a ne znam ništa o tome. Kako trebam reagirati? Koju odluku donijeti? Volim ga i ne želim da prekinemo a za seks još nisam spremna!

Iz postavljenog pitanja prepoznajem dvije stvari koje te muče. Prvo, osjećaš pritisak stupanja u seksualni odnos za koji još nisi spremna. Želim ti reći da je sasvim OK reći ne ili da želiš još pričekati. Tvoj dečko te neće voljeti više ili manje zbog toga što ste spavali zajedno. Važno je da to učiniš tek onda kada se osjećaš spremna, s onom osobom s kojom to želiš napraviti. Nipošto zbog toga da bi udovoljila dečku ili vršnjacima koji kažu da „svi to rade, pa moraš i ti“ jer bi se kasnije mogla osjećati loše zbog takve odluke.

Drugo, smatraš da ne znaš dovoljno o tome, a ne znaš od koga bi mogla dobiti više informacija. Preporučam da razgovaraš sa starijom osobom od povjerenja: majkom, ginekologinjom, školskom liječnicom ili psihologinjom. Također, možeš posjetiti web stranicu SEZAM-Seksualna Edukacija ZA Mlade na kojoj ćeš pronaći odgovore na pitanja o seksu koja muče mlade osobe.
Za mnoge mlade teško je odlučiti i prepoznati kada su spremni za “prvi put”. Ja  bih rekla da je pravo vrijeme onda kada se oba partnera osjećaju spremnima, žele to napraviti, mogu razgovarati o seksu jedno s drugim, izraziti svoje osjećaje i potrebe, zajednički su donijeli odluku da će to učiniti te su se pobrinuli oko kontracepcije.

 

 

© Mama je mama 2019