Svako dijete treba model prihvatljivog ponašanja kako bi raslo i razvijalo se. Navedeno znači da roditelji trebaju djeci usaditi obiteljske vrijednosti, preuzeti roditeljsku odgovornost te postaviti granice, odnosno reći ne kad isto smatraju potrebnim.

Djeca uče pravila od dojenačke dobi

Već i dojenče može primjetiti roditeljske reakcije i iz njih izvući zaključke za vlastito ponašanje. Bilo to dojenče, malo dijete, predškolsko ili školsko dijete – djeca uče pravila iz iskustva koja iz dana u dan imaju sa svojim roditeljima. 

Roditelji biraju pravila za svoju djecu
Pritom se mogu voditi vlastitim iskustvima ili stručnim savjetima. Odabir pravila prvi je korak u njihovom efikasnom podučavanju. Ni previše ni premalo pravila nije dobro. Mudar izbor su poštena pravila koja poštuju djetetovu osobnost, ali zahtjevaju poštivanje roditelja i drugih ljudi. Pravila koja su čvrsta, pouzdana i predvidiva,  ne variraju o emocionalnom stanju roditelja i primjerena su dobi i razvojnom stanju djeteta. Pritom moramo znati čemu nikada ne smijemo reći »ne«, a to su osnovne dječje potrebe za hranom, odjećom, obućom, zdravljem, spavanjem, ljubavi i socijalnim odnosima.

Kako provoditi pravila?
Za početak, poruke koje šaljemo djetetu, trebamo formulirati jasno umjesto nejasno, pozitivno umjesto negativno.

Nejasan zahtjev Jasna uputa
„Opet je upaljen televizor! Zaboljet će te glava od toga!“ „Želim da ugasiš televizor!“
„Još se nisi obuo!“ „Luka, obuj sada čarape!“
Negativna formulacija              Pozitivna               formulacija
„Nemoj pobjeći!“ „Ostani uz mene!“
„Ne ostavljaj sve uokolo!“ „Pospremi stvari u ormar!“

 

Posvetite pozornost pozitivnom ponašanju svog djeteta kako dijete ne bi dobivalo vašu pažnju samo kad se neprimjereno ponaša. Ako iznosite kritiku, uvijek kritizirajte njegovo ponašanje – nikada dijete kao osobu. Ohrabrite ga. Istaknite uvijek točno što vam se sviđa kod njega. Budite dosljedni – utvrdite obiteljska pravila o spavanju, jelu, gledanju televizije i dosljedno ih primjenjujte jer vaše dijete mora znati na čemu je. Ako mu jednom dopuštate da jede na kauču, a jednom inzistirate da sjedne za stol, bit će zbunjeno i neće znati gdje su granice, što je dopušteno a što ne. Također, vaše riječi trebaju slijediti djela. Djela koja ne smiju kažnjavati već postavljati granice. Kazne imaju nešto samovoljno i neprijateljsko. No vaše dijete može učiti iz logičnih posljedica. Time mu šaljete poruku da ga volite i da vam je važno. Zbog toga vam ne može biti svejedno kako se ponaša te mu nudite pomoć da potrebna pravila usvoji.

 

Ponašanje Logična posljedica
Dijete odbija pospremiti igračke s poda u dnevnoj sobi. Igračke odlaze u sanduk i povlače se na tjedan dana iz igre.
Dijete je razbilo svoj omiljeni auto zbog srdžbe. Ne dobiva u zamjenu novi auto.

 

Uvijek je bolje odrediti poticaje umjesto najavljivanja neugodnih posljedica. Iako je rečeno isto, poruka je sasvim drugačija. Poticaji se ne temelje na djetetovom strahu od roditeljske kazne, već mu dozvoljavaju da preuzme odgovornost za svoje postupke.

 

Djetetova želja Najaviti neugodne posljedice Odrediti poticaje
„Htio/Htjela bih gledati emisiju s lavovima!“ „Ako već jednom ne pospremiš igračke, možeš zaboraviti televiziju!“ „U redu! Čim pospremiš sve igračke u kutiju, smiješ uključiti televizor.“
„Mama, hoću vani igrati nogomet!“ „Ako ne napišeš domaću zadaću, ne možeš izaći.“ „Svakako. Kad završiš domaću zadaću.“

Izbjegavajte fizičko kažnjavanje!
Ne zaboravite da vi služite kao primjer vlastitom djetetu. Fizičkim kažnjavanjem ga učite da je fizičko nasilje prihvatljivo ako smo jači. Time ga neizravno podučavate da i ono smije tući mlađeg brata, sestru ili drugu djecu u vrtiću. Također, fizičko nasilje djeluje negativno na djetetovo samopoštovanje i u njemu može izazvati strah i želju za osvetom. Zamislite samo kako biste se vi osjećali da vas netko od vama dragih ljudi, fizički jači od vas, udari ili istuče. Slično se osjeća i vaše dijete: duboko povrijeđeno i poniženo. Dakle, fizičko nasilje djeluje razorno na vaš odnos s djetetom pa je kao odgojno sredstvo potpuno neprikladno.

Postavi pitanje našim stručnjacima

Prava oca djeteta i njegovih roditelja


22. 01. 2015.
AUTORICA:
Biserka Tomljenović
mag.act.soc.

Imam kćerku od 15 godina. Rodila je prije dva tjedna. Ja kao majka sam skrbnik djetete, a otac će napuniti 18 godina na ljeto. Moje pitanje je kakva on ima prava kad postane punoljetan, a kakva njegovi roditelji do tada? Do sada je sve bilo u redu među nama, ali oni sada zahtijevaju da dijete dolazi kod njih i s majkom i bez majke kad je ona u školi, čak i da prespava tamo. Mi kćerki ne dozvoljavamo da tamo spava, a oni bi makar da beba prespava. Kako reagirati i kad dozvoliti da odvedu bebu?

Poštovana,
lijepo je čuti da imate dobar kontakt s ocem djeteta i njegovom obitelji jer to su osobe koje će na ovaj ili onaj način biti trajno prisutne u životu vaše kćeri i njenog djeteta. U životu vašeg unučeta oni imaju jednako važno mjesto kao vi i vaša obitelj. Svatko od nas kad se rodi ima i oca i majku. I svakom od nas oba roditelja jednako su važna za zdrav rast i razvoj. Zainteresiranost oca i njegove obitelji za sudjelovanje u životu i odgoju vašeg unučeta je dobra vijest! Budite sretni zbog toga! Brojna djeca nemaju tu privilegiju da su za njih zainteresirana oba roditelja. Ako je otac emocionalno vezan za dijete i želi s njim provoditi vrijeme i sudjelovati u njegovom odgoju on na to ima jednako pravo kao i majka, a s majkom djeteta osim tog prava jednako tako dijeli i sve obveze i zadaće roditeljstva, od uzdržavanja, školovanja, brige o zdravlju itd. Što ranije dijete uspostavi vezu i bliskost s oba roditelja, to je bolje.

Pročitaj više

© Mama je mama 2019