Briga o djetetu može djelovati iscrpljujuće za roditelje. Nekako, u trenu kada postanemo roditelji, naše potrebe padaju u drugi plan i postaje važnije da odgovorimo na potrebe djeteta. I premda se djeca međusobno razlikuju po temperamentu pa su neka više ili manje zahtjevna, razdoblje ulaska u svijet roditeljstva gotovo je univerzalno stresno za sve roditelje. Briga o djetetu podrazumijeva prilagođavanje djetetovom ritmu spavanja, održavanju higijene kroz često mijenjanje pelena i presvlačenje, prilagođavanje ritmu hranjenja bilo kroz dojenje ili kasnije pripremu posebnih obroka, odgovaranje na djetetov plač kojem često ne znamo uzrok. Kako djeca rastu i postaju starija, tako se mijenjaju i njihove potrebe, no nužnost prilagođavanja roditelja potrebama djece nekako ostaje konstanta koja nas prati. Možda smo u prvim danima roditeljstva imali teškoće zbog neprospavanih noći i pokušaja uspavljivanja djeteta, dok ćemo se u nekoj drugoj fazi možda susresti sa teškoćama organizacije vremena zbog djetetovih školskih obveza i rasporeda aktivnosti. A što s nama?

Možemo se složiti da je briga o djetetu primarna i zahtjevna za većinu roditelja, no kako uz to i dalje brinuti o sebi? Kako zadovoljiti svoje potrebe za interesima koje smo imali prije nego smo postali roditelji, kako osigurati vrijeme za sebe, zajedničke trenutke bez djeteta, šetnju, čitanje knjige, odlazak kod frizera ili u kino? Imamo li pravo na svoje interese i vrijeme za sebe? Jesam li loša majka ako mi treba da se maknem od djeteta na sat vremena i odem na kavu s prijateljicama? Premda će se većina načelno složiti da je i roditeljima potrebno vrijeme za sebe i svoje interese, ipak kao društvo na to gledamo s neodobravanjem. Nebrojeno puta čula sam komentare i kritike na račun neke majke koja je ostavila dijete s ocem, bakom ili tetom čuvalicom pa otišla kod frizera. Istovremeno, nebrojeno puta vidjela sam majke sivih obraza, nezadovoljne i iscrpljene od brige o djetetu koje i ne pomisle na to što je njima potrebno. Premda je ovo tema koja se jednako odnosi i na majke i na očeve, čini se kako se majke ipak nalaze u fokusu društvenog povećala koje procjenjuje jesu li dobre ili nisu.

Postavljam si pitanje kada je i kako došlo do toga da jednom kad postanemo roditelji nismo više važni mi i naše potrebe i je li moguće da obje strane budu zadovoljne? Kroz osobno iskustvo ali i višegodišnji savjetodavni rad čini mi se da je moguće i da je jedna od važnijih stvari koje možemo učiniti za svoju djecu, jest da budemo sretni i zadovoljni. Djeca trebaju zadovoljne roditelje. I često su male stvari potrebne da se bolje osjećamo, samo je važno da prepoznamo što nam treba i sami sebi dozvolimo taj trenutak za sebe. Najčešće je riječ o sitnim zadovoljstvima koja nas podsjećaju na to da smo i dalje važni, sitnim trenucima koji su samo naši i koji nikog ne ugrožavaju. Čitanje knjige dok beba spava umjesto brisanja prašine koja se nakupila, popodnevno drijemanje, kava s prijateljicom kad je baka u posjeti, odlazak na rekreaciju ili u šoping.

Zvuči jednostavno i zapravo je zapanjujuće koliko nam je teško dozvoliti si da činimo nešto za sebe. Netko je očito jako pobrkao lončiće kada nas je uvjerio da briga o sebi više nije važna kada postanemo roditelji i počnemo brinuti o djetetu. Brigom o sebi ne prestajemo brinuti o djetetu. Brinemo li o sebi, bolje ćemo brinuti i o djetetu.

 

AUTORICA: Silvija Stanić, dipl.psih.univ.spec.iur.

Postavi pitanje našim stručnjacima

Koju odluku donijeti?

Helena Rajčić
09. 04. 2014.
AUTORICA:
Helena Rajčić
mag. psihologije

Imam 16 godina i s dečkom sam u vezi već godinu i pol. On sve češće spominje spolni odnos a mene je strah... strah od prvog puta, strah od toga da me ne ostavi ako ne pristanem, strah od toga da se ne osramotim. Nemam koga pitati a ne znam ništa o tome. Kako trebam reagirati? Koju odluku donijeti? Volim ga i ne želim da prekinemo a za seks još nisam spremna!

Iz postavljenog pitanja prepoznajem dvije stvari koje te muče. Prvo, osjećaš pritisak stupanja u seksualni odnos za koji još nisi spremna. Želim ti reći da je sasvim OK reći ne ili da želiš još pričekati. Tvoj dečko te neće voljeti više ili manje zbog toga što ste spavali zajedno. Važno je da to učiniš tek onda kada se osjećaš spremna, s onom osobom s kojom to želiš napraviti. Nipošto zbog toga da bi udovoljila dečku ili vršnjacima koji kažu da „svi to rade, pa moraš i ti“ jer bi se kasnije mogla osjećati loše zbog takve odluke.

Drugo, smatraš da ne znaš dovoljno o tome, a ne znaš od koga bi mogla dobiti više informacija. Preporučam da razgovaraš sa starijom osobom od povjerenja: majkom, ginekologinjom, školskom liječnicom ili psihologinjom. Također, možeš posjetiti web stranicu SEZAM-Seksualna Edukacija ZA Mlade na kojoj ćeš pronaći odgovore na pitanja o seksu koja muče mlade osobe.
Za mnoge mlade teško je odlučiti i prepoznati kada su spremni za “prvi put”. Ja  bih rekla da je pravo vrijeme onda kada se oba partnera osjećaju spremnima, žele to napraviti, mogu razgovarati o seksu jedno s drugim, izraziti svoje osjećaje i potrebe, zajednički su donijeli odluku da će to učiniti te su se pobrinuli oko kontracepcije.

 

 

© Mama je mama 2019