Briga o djetetu može djelovati iscrpljujuće za roditelje. Nekako, u trenu kada postanemo roditelji, naše potrebe padaju u drugi plan i postaje važnije da odgovorimo na potrebe djeteta. I premda se djeca međusobno razlikuju po temperamentu pa su neka više ili manje zahtjevna, razdoblje ulaska u svijet roditeljstva gotovo je univerzalno stresno za sve roditelje. Briga o djetetu podrazumijeva prilagođavanje djetetovom ritmu spavanja, održavanju higijene kroz često mijenjanje pelena i presvlačenje, prilagođavanje ritmu hranjenja bilo kroz dojenje ili kasnije pripremu posebnih obroka, odgovaranje na djetetov plač kojem često ne znamo uzrok. Kako djeca rastu i postaju starija, tako se mijenjaju i njihove potrebe, no nužnost prilagođavanja roditelja potrebama djece nekako ostaje konstanta koja nas prati. Možda smo u prvim danima roditeljstva imali teškoće zbog neprospavanih noći i pokušaja uspavljivanja djeteta, dok ćemo se u nekoj drugoj fazi možda susresti sa teškoćama organizacije vremena zbog djetetovih školskih obveza i rasporeda aktivnosti. A što s nama?

Možemo se složiti da je briga o djetetu primarna i zahtjevna za većinu roditelja, no kako uz to i dalje brinuti o sebi? Kako zadovoljiti svoje potrebe za interesima koje smo imali prije nego smo postali roditelji, kako osigurati vrijeme za sebe, zajedničke trenutke bez djeteta, šetnju, čitanje knjige, odlazak kod frizera ili u kino? Imamo li pravo na svoje interese i vrijeme za sebe? Jesam li loša majka ako mi treba da se maknem od djeteta na sat vremena i odem na kavu s prijateljicama? Premda će se većina načelno složiti da je i roditeljima potrebno vrijeme za sebe i svoje interese, ipak kao društvo na to gledamo s neodobravanjem. Nebrojeno puta čula sam komentare i kritike na račun neke majke koja je ostavila dijete s ocem, bakom ili tetom čuvalicom pa otišla kod frizera. Istovremeno, nebrojeno puta vidjela sam majke sivih obraza, nezadovoljne i iscrpljene od brige o djetetu koje i ne pomisle na to što je njima potrebno. Premda je ovo tema koja se jednako odnosi i na majke i na očeve, čini se kako se majke ipak nalaze u fokusu društvenog povećala koje procjenjuje jesu li dobre ili nisu.

Postavljam si pitanje kada je i kako došlo do toga da jednom kad postanemo roditelji nismo više važni mi i naše potrebe i je li moguće da obje strane budu zadovoljne? Kroz osobno iskustvo ali i višegodišnji savjetodavni rad čini mi se da je moguće i da je jedna od važnijih stvari koje možemo učiniti za svoju djecu, jest da budemo sretni i zadovoljni. Djeca trebaju zadovoljne roditelje. I često su male stvari potrebne da se bolje osjećamo, samo je važno da prepoznamo što nam treba i sami sebi dozvolimo taj trenutak za sebe. Najčešće je riječ o sitnim zadovoljstvima koja nas podsjećaju na to da smo i dalje važni, sitnim trenucima koji su samo naši i koji nikog ne ugrožavaju. Čitanje knjige dok beba spava umjesto brisanja prašine koja se nakupila, popodnevno drijemanje, kava s prijateljicom kad je baka u posjeti, odlazak na rekreaciju ili u šoping.

Zvuči jednostavno i zapravo je zapanjujuće koliko nam je teško dozvoliti si da činimo nešto za sebe. Netko je očito jako pobrkao lončiće kada nas je uvjerio da briga o sebi više nije važna kada postanemo roditelji i počnemo brinuti o djetetu. Brigom o sebi ne prestajemo brinuti o djetetu. Brinemo li o sebi, bolje ćemo brinuti i o djetetu.

 

AUTORICA: Silvija Stanić, dipl.psih.univ.spec.iur.

Postavi pitanje našim stručnjacima

Strah od trudnoće petingom

Martina Trbus
24. 11. 2014.
AUTORICA:
Marina Trbus
prof.psih.
Poštovana,
molim Vas za brz odgovor! Hitno! U svibnju ili lipnju (ne znam točno kada je bilo posljednji put) sam imala peting s dečkom. Dodirivao me je prstima dolje, a mislim da je dodirivao i sebe. Međutim nije me dodirivao poslije svršavanja koje je obavljao u wc-u i dva puta meni na trbuh. Bila sam obučena tada kad mi je svršio na trbuh i u ležećem položaju tako da se ništa nije slilo dolje. Inače, NEVINA SAM. Himen je, ja bih rekla tu. Od tada je prošlo oko 6 mjeseci, ali mene i dalje muči pomisao na to da sam ostala trudna preko njegovih prstiju, ako je bilo predsjemene tekućine, mada i u to sumnjam. Inače u međuvremenu sam imala normalnih 6 menstruacija i trenutno imam sedmu. Dobivala sam ih na 27-33 dana jer mi je ciklus inače neredovit. Bile su normalne, trajale su 7 dana i krvarila sam uobičajeno. Imam i krvne ugruške tj. one komadiće koji ispadaju. Evo već od srpnja do sada i dalje se nisam smirila po pitanju toga, imam skoro 17 godina i jako se plašim trudnoće. Nikada nisam imala ni pokušaj seksualnog odnosa, samo taj peting ili kako neki kažu prstenjačenje (oprostite na izrazu). Nije ušao u mene prstima ali sam nekoliko puta osjetila blagu bol ili pritisak pa je odmah prestao da ide dalje, pretpostavljam da je to bio himen. Moje pitanje je da li je moguće da sam nekim slučajem ostala trudna tim petingom, imala menstruaciju sasvim normalno sve ovo vrijeme i trbuh mi je malo veći ali ne izgleda bas kao trudnički? Test nisam radila, neugodno mi je kupiti ga i strah me je da ga napravim. Molila bih Vas da mi što prije odgovorite, jer se jako plašim i psihički sam sad pod pritiskom zbog ovoga, stalno razmišljam o tome. I još nešto, razmišljala sam da kupim ipak test da bih se smirila, mogu li ga napraviti tokom menstruacije koju trenutno imam ili da sačekam da prođe? I da li će pokazati pravi rezultat i sa popodnevnim urinom? Oprostite na predugačkoj poruci i hvala Vam unaprijed na izdvojenom vremenu i odgovoru. Nestrpljivo čekam Vaš odgovor. Hvala do neba.
 
Poštovana,
s obzirom na sve navedeno niste trudni.  Željela bih Vas savjetovati kako da se umirite od briga koje spominjete. Čujem da ste pod psihičkim pritiskom i da su Vaše misli okupirane trudnoćom koju trenutno ne planirate. Također, razumijem iz Vaše poruke da je Vaš partner spreman poštivati Vaše granice i da pokazuje razumijevanje prema Vašim strahovima. Isto tako, vidim da ste kao partneri spremni istraživati zajedničku seksualnost i da u tome želite uživati bez straha te se tome prepustiti, a ako dobro razumijem ne planirate i ne želite trudnoću.
Moj savjet je da skupite svu hrabrost, razgovarate sa nekom osobom od povjerenja (majka, teta, ujna, kuma, najbolja prijateljica) i da Vas otprati ginekologu. Tamo ćete moći čuti više o tome kako se zaštiti od neplanirane trudnoće (pilule, spirala, dijafragma, kondom) i isto tako se raspitati o simptomima trudnoće da ih znate prepoznati.

 

© Mama je mama 2018