Briga o djetetu može djelovati iscrpljujuće za roditelje. Nekako, u trenu kada postanemo roditelji, naše potrebe padaju u drugi plan i postaje važnije da odgovorimo na potrebe djeteta. I premda se djeca međusobno razlikuju po temperamentu pa su neka više ili manje zahtjevna, razdoblje ulaska u svijet roditeljstva gotovo je univerzalno stresno za sve roditelje. Briga o djetetu podrazumijeva prilagođavanje djetetovom ritmu spavanja, održavanju higijene kroz često mijenjanje pelena i presvlačenje, prilagođavanje ritmu hranjenja bilo kroz dojenje ili kasnije pripremu posebnih obroka, odgovaranje na djetetov plač kojem često ne znamo uzrok. Kako djeca rastu i postaju starija, tako se mijenjaju i njihove potrebe, no nužnost prilagođavanja roditelja potrebama djece nekako ostaje konstanta koja nas prati. Možda smo u prvim danima roditeljstva imali teškoće zbog neprospavanih noći i pokušaja uspavljivanja djeteta, dok ćemo se u nekoj drugoj fazi možda susresti sa teškoćama organizacije vremena zbog djetetovih školskih obveza i rasporeda aktivnosti. A što s nama?

Možemo se složiti da je briga o djetetu primarna i zahtjevna za većinu roditelja, no kako uz to i dalje brinuti o sebi? Kako zadovoljiti svoje potrebe za interesima koje smo imali prije nego smo postali roditelji, kako osigurati vrijeme za sebe, zajedničke trenutke bez djeteta, šetnju, čitanje knjige, odlazak kod frizera ili u kino? Imamo li pravo na svoje interese i vrijeme za sebe? Jesam li loša majka ako mi treba da se maknem od djeteta na sat vremena i odem na kavu s prijateljicama? Premda će se većina načelno složiti da je i roditeljima potrebno vrijeme za sebe i svoje interese, ipak kao društvo na to gledamo s neodobravanjem. Nebrojeno puta čula sam komentare i kritike na račun neke majke koja je ostavila dijete s ocem, bakom ili tetom čuvalicom pa otišla kod frizera. Istovremeno, nebrojeno puta vidjela sam majke sivih obraza, nezadovoljne i iscrpljene od brige o djetetu koje i ne pomisle na to što je njima potrebno. Premda je ovo tema koja se jednako odnosi i na majke i na očeve, čini se kako se majke ipak nalaze u fokusu društvenog povećala koje procjenjuje jesu li dobre ili nisu.

Postavljam si pitanje kada je i kako došlo do toga da jednom kad postanemo roditelji nismo više važni mi i naše potrebe i je li moguće da obje strane budu zadovoljne? Kroz osobno iskustvo ali i višegodišnji savjetodavni rad čini mi se da je moguće i da je jedna od važnijih stvari koje možemo učiniti za svoju djecu, jest da budemo sretni i zadovoljni. Djeca trebaju zadovoljne roditelje. I često su male stvari potrebne da se bolje osjećamo, samo je važno da prepoznamo što nam treba i sami sebi dozvolimo taj trenutak za sebe. Najčešće je riječ o sitnim zadovoljstvima koja nas podsjećaju na to da smo i dalje važni, sitnim trenucima koji su samo naši i koji nikog ne ugrožavaju. Čitanje knjige dok beba spava umjesto brisanja prašine koja se nakupila, popodnevno drijemanje, kava s prijateljicom kad je baka u posjeti, odlazak na rekreaciju ili u šoping.

Zvuči jednostavno i zapravo je zapanjujuće koliko nam je teško dozvoliti si da činimo nešto za sebe. Netko je očito jako pobrkao lončiće kada nas je uvjerio da briga o sebi više nije važna kada postanemo roditelji i počnemo brinuti o djetetu. Brigom o sebi ne prestajemo brinuti o djetetu. Brinemo li o sebi, bolje ćemo brinuti i o djetetu.

 

AUTORICA: Silvija Stanić, dipl.psih.univ.spec.iur.

Postavi pitanje našim stručnjacima

Kako reći tati za trudnoću?

Helena Rajčić
18. 02. 2014.
AUTORICA:
Helena Rajčić
mag. psihologije

Imam 16 godina i trudna sam. Slučajno sam naišla na vašu stranicu pa sam vam se odlučila javiti. Živim sa bakom u Osijeku, mame nemam, a tata mi radi u Njemačkoj i dolazi samo za blagdane. On ne zna da sam trudna za sada sam to uspješno sakrivala od njega jer me strah šta će reći, ne želim njemu reći, a drugog nikog nemam osim bake. Baka je stara i može mi pomoći u početku kad rodim, a šta ću kasnije kad se njoj ne daj Bože nešto dogodi. Voljela bih čuti neki savjet od vas. Hvala unaprijed na odgovoru.

Razumijem da ti je teško i da ti se situacija u ovom trenutku čini bezizlaznom, no sigurno postoje osobe kojima se možeš povjeriti. Razmisli o tome tko bi te mogao saslušati i razumjeti, razgovaraj s tom osobom, sam razgovor može ti olakšati da se snađeš. To može biti tvoja baka, rođakinja, prijateljica ili neka stručna osoba: obiteljska liječnica, školska psihologinja, ginekologinja. Također, pokušaj uključiti i oca svog djeteta jer je trudnoća vaš zajednički problem.


Kako bi tati lakše saopćila da si trudna, pobrini se da prethodno napraviš plan za budućnost. Ako namjeravaš zadržati trudnoću, objasni mu kako ćeš završiti školu, skrbiti za dijete te kakvu pomoć i podršku od njega očekuješ.  Ostani smirena, zapiši unaprijed što mu želiš reći, povedi prijateljicu sa sobom. Ako „poludi“ kad mu kažeš, izađi, ostavi ga da se smiri, pa se vrati nakon nekog vremena kako bi smirenije nastavili razgovor. Imaj na umu da je i za njega to nova i neočekivana situacija te da će mu trebati vremena da to prihvati. Za dodatnu podršku, u Osijeku se možeš javiti u besplatno savjetovalište pri Obiteljskom centru, a možeš se telefonom javiti i u naše Savjetovalište na broj 01/2442-061.

 

 

© Mama je mama 2019