Nives Šikanić Dugić
23. 09. 2016.
AUTORICA:
Prim.mr.sc.
Nives Šikanić Dugić
dr.med. spec.ginekolog
Imam 14 godina i s dečkom sam već par mjeseci u vezi, prvi put smo spavali prije oko mjesec i pol dana i meni je bio prvi put, a njemu nije, on ima 18 godina. Sve je bilo normalno, međutim, meni se dogodilo nešto što mi nije jasno. Ja sam izbacila iz sebe tekućinu, praktično kao da sam „isprskala“ tj. doživjela vaginalni orgazam, a da ga nisam osjetila. Nisam osjetila u smislu da to nije bilo neko ogromno uzbuđenje, ništa veće nego inače. Osjetila sam mali grč u donjem desnom dijelu trbuha ali ništa drugo. To mi je prvi put da mi se ovo dogodilo, ne znam što je u pitanju. Jesam li frigidna ili možda samo nisam doživjela orgazam taj put? Što je u pitanju? Hvala unaprijed, pozdrav.
 
Prvo moram reći da je 14 godina prerano za stupanja u spolne odnose, a razlog tome je nezrelost- psihička, fizička, emocionalna. Ti si još dijete, čak i po zakonu. Da bi se stupilo u spolne odnose potrebna je duga veza koja omogućuje dobro međusobno upoznavanje partnera, njihovih navika, prethodnog spolnog iskustva, ali i zajedničkih oduka o zaštiti, a za što sve treba vremena. Nisi napisala da li je koristio kondom kada si osjetila tekućinu. Sve prethodno što sam navela je potrebno, uz dobro poznavanje partnera, da bi se doživio orgazam, ali za to zaista imaš vremena i savjetujem ti da se više ne upuštaš u spolne odnose, jer osim trudnoće, postoji mogućnost i inficiranja spolno prenosivim uzročnicima, s obzirom da je partner već prije imao spolne odnose.

 

Postavi pitanje našim stručnjacima

Imam 16 godina i jako želim bebu!

Iva Buconjić
10. 07. 2018.
AUTORICA:
Iva Buconjić
mag.psych.

Dobar dan. Imam 16 godina i decka vec neko vrijeme. Ja bi htjela bebu a on bi isto htio ali ne sad. Nakon razgovora koji smo obavili o tome on smatra da me razuvjerio od te idejee, ali ja sada jos vise zelim trudnocu i sve sto dolazi s tim. Savjetujte me. Znam da sam premlada i da vjerojatno nije normalno to zeljeti. Smatram se psihicki dovoljno zrelom da se nosim s tim

Za početak, ne bih tvoju želju za djetetom nazvala čudnom ili "nenormalnom" posebno ukoliko imaš snažne osjećaje prema svome dečku. Međutim, moram se zapitati koji su razlozi tvoje želje i mogućnosti za izdržavanje djeteta.
Kao prvo, ne znam koliko ste ti i dečko dugo zajedno, koliko je vaša veza čvrsta i sl. Pod pretpostavkom da ste već neko vrijeme zajedno, da se dobro slažete i da su vaši osjećaji uzajamno čvrsti ipak ću pretpostaviti da se viđate u "kontroliranim uvjetima" - znači prije ili poslije škole, na kavi, izletima i sl. Jako je važno prije nego se s nekim odlučimo imati dijete dobro upoznati drugu osobu, kako u povoljnim tako i u težim životnim situacijama, znati kako reagira kada je dobre i loše volje, kako funkcionira pod stresom, kako raspolaže novcem, je li spreman dijeliti brigu o kućanstvu i djetetu. Ljudima često trebaju godine kako bi osobu upoznali na toj razini, a da se i dalje uspiju (ponekad i neugodno) iznenaditi. Dakle, već bih na ovoj prvoj točki, naglasila kako je izrazito važno dati vremena vašem odnosu - da raste, razvija se, učvršćuje.
Također su mi ovdje "zazvonili" i neki tvoji izrazi. Kažeš kako bi TI htjela bebu, kako on ne želi bebu, ali TI sada još više želiš, kako si TI psihički zrela. Ne mogu dovoljno naglasiti da je za dijete u idealnom slučaju važno imati oba roditelja u zdravom odnosu. Temelj zdravog odnosa je poštovanje druge osobe i njenih odluka - znači njegove spremnosti odnosno nespremnosti za dijete. Negativno se na odnos mogu odraziti i prisiljavanje osobe na nešto na što nije spremna, a posebno situacije dovođenja osobe pred gotov čim oko ovako važne životne odluke. Odluka o djetetu bi trebala biti zajednička i temeljena na uzajamnoj želji, povjerenju, ali i racionalnom razmatranju mogućnosti.
Govoreći o mogućnostima - pretpostavljam da niti ti niti dečko ne radite, da se školujete i živite sa roditeljima. Obzirom da ste maloljetni još 2 godine nećete moći živjeti sami, zarađivati za život, a niti se zakonski skrbiti o djetetu. Kada se dijete rodi u maloljetnom odnosu, najčešće skrbništvo privremeno preuzimaju bake i djedovi te bez njih djetetu ne možeš niti upisati ime. Jesi li provjerila s njima jesu li spremni preuzeti tu odgovornost? Često takve situacije naruše obiteljske odnose i dodatno kompliciraju ionako tešku i kompliciranu situaciju.
Osvrnula bih se i na dio gdje kažeš kako si spremna na trudnoću i na sve što ona nosi. To vjerujem da jesi, žensko tijelo je fascinantno i vjerujem da bi trudnoću dobro podnijela i iznijela. Međutim, trudnoća nije cilj i kraj već tek početak - djeteta o kojem ćeš zakonski skrbiti idućih 18 godina, a na svaki drugi način do kraja svog života. Jesi li se sa 16 godina spremna staviti na drugo mjesto i svoj život u postpunosti prilagoditi djetetu?
Zato bih te za kraj upitala - kako vidiš svoj život za 5 godina? Ako je to s tim dečkom i s djetetom, ako imaš povjerenja u vaš odnos i vezu, savjetovat ću ti jedino da se iz praktičnih razloga strpiš do punoljetnosti. Tada ćete se moći zaposliti, odseliti i samosalno brinuti o sebi i djetetu. Ako ipak negdje imaš trunku sumnje, vidiš da ti je možda važno buduće školovanje ili posao, razmisli hoće li ti rano imanje djeteta možda tu situaciju otežati?
Jedna od značajka zrelosti je i odgađanje trenutačnih želja i zadovoljstava, u ovom slučaju radi stabilnije budućnosti za sebe, partnera i dijete. Daj priliku 18, 20 ili 25-godišnjoj sebi da razmisli, predomisli se, školuje, radi, putuje, izlazi ili ima dijete, ali kada to dijete bude željeno od oba partnera te kada se za sebe i dijete budete mogli samostalno skrbiti.

© Mama je mama 2019