Kontaktiraj stručnjaka

Molimo vas da prije postavljanja pitanja našim stručnjacima svakako pročitate već objavljena pitanja i odgovore jer su možda naši stručnjaci na isto ili slično pitanje već odgovorili. Ovaj portal i njegovi sadržaji namijenjeni su prije svega maloljetnim trudnicama, roditeljima te adolescentima koji se suočavaju s pitanjima i sumnjama vezanim uz trudnoću, zaštitu od trudnoće i teškoćama zbog rizičnih spolnih aktivnosti. S obzirom da zaprimamo veliki broj upita, na ostala pitanja, kao i na pitanja koja se ponavljaju, nismo u mogućnosti odgovarati. Odgovorit ćemo vam u najkraćem mogućem roku, a najkasnije u roku od 7 dana. Na pitanja vezana uz pravnu regulativu možemo davati odgovore samo za zakone i propise koji se primjenjuju na području Republike Hrvatske.

Prije nego pošaljete upit, molimo vas da pročitate pravila korištenja portala:
-Važno nam je da nam kažete koliko godina imate kako bismo dobili potpuniju sliku o vama i vašem zdravstvenom stanju.
-Ako opisujete zdravstveni problem, potrudite se da njegove elemente navedete kronološkim redom.
-Ne pretjerujte u uporabi upitnika, uskličnika i ostalih znakova te riječi HITNO kako biste privukli pažnju na svoju poruku.
-Budite jasni.
-Naslov neka se odnosi na sažetak vašeg upita u jednoj ili nekoliko riječi.
-Koristite primjeren rječnik.
-Prije nego pošaljete e-mail ponovno ga pročitajte te provjerite jeste li propustili neku bitnu informaciju.

E-mail: 
Pitanje 
    
{{#image}}
{{/image}}
{{text}} {{subtext}}

Pitaj PSIHOLOGA

Iva Buconjić
10. 07. 2018.
AUTORICA:
Iva Buconjić
mag.psych.

Imam 14 god i izgubila sam nevinost. Znam nije bilo pametno niti zrelo od mene, sad se jako toga stidim. No, nevinost sam izgubila istog mjesca kad sam i dobila menstruaciju točnije 03.06.2018 sam ju izgubila a mjesečnicu sam dobila 13.07te godine. Nisam trudna zar ne?

Ukoliko si dobila mjesečnicu uobičajene jačine i trajanja (3 - 5 dana, par dana više ili manje je OK) ne treba te brinuti trudnoća. Ukoliko nisi sigurna možeš napraviti test na trudnoću ili se javiti ginekologu za pregled.
No ono na što bih se ja posebno osvrnula je tvoj sram vezan uz spolni odnos. Spolni odnosi su jedan od oblika povezivanja partnera i uživanja u vlastitom tijelu, ali je jako važno da smo na njih spremni.
Na portalu možeš naći članak gdje smo pisali kako prepoznati jesi li spremna za spolni odnos: http://maloljetni-roditelji.net/info-kutak/554-kako-znati-jesam-li-spremna-za-prvi-spolni-odnos
Dakle, jako je važno da se u odnose upuštamo zato jer to želimo, s partnerom u kojeg imamo povjerenja te nakon što smo se informirali o rizicima i odabrali najbolju metodu zaštite za sebe.
Ukoliko ti se uz spolne odnose javljaju osjećaji nelagode i srama možda ze tebe još nije pravo vrijeme te je sasvim OK dečku reći da za sada to ne želiš ponoviti. Ukoliko mu je stalo do tebe, on će to poštovati.
Kada ćeš za to opet biti spremna savjetujem te da se svakako informiraš oko svih rizika i načina zaštite te se dobro pripremiš kako bi ovakve brige izbjegla u budućnosti.

 

Iva Buconjić
10. 07. 2018.
AUTORICA:
Iva Buconjić
mag.psych.

Imam 17godina htjela bih zivit kod decka koji ima 18godina.Razlog mog zivljenja kod njega jer me brat tuče i viče na mene.Tata mi umro, a mama se ne brine o meni i ne razumije me.
Molim vas na pomoci htjela bih sto prije da odem od kuce kod koje imam strahove i nocne more.

Čini mi se da si trenutno pod velikim pritiskom i da ti se "skupilo" mnogo vrlo stresnih faktora.
Za početak, da odgovorim na prvo pitanje, prije 18 godine tvoja mama je zakonski odgovorna za tebe te se ne možeš odseliti bez postizanja radne sposobnosti što mora odobriti sud.
Ipak, vezano uz razlog tvoje želje za odlaskom, sukladno Zakonu o zaštiti od nasilja (NN 137/09, 14/10, 60/10) u Republici Hrvatskoj zakonom je zabranjen svaki oblik tjelesnog, psihičkog, spolnog ili ekonomskog nasilja, a osobito tjelesno nasilje, odnosno primjena fizičke sile bez obzira je li nastupila tjelesna ozljeda ili nije. Drugim riječima, kada jedna osoba tuče drugu osobu, to treba prijaviti policiji. U svim odnosima nasilje nije dopustivo i za njega nema opravdanja te ga nikako nebi trebala trpiti.
Vjerujem da ti je to teško, te bih ti svakako za početak savjetovala da se obratiš odrasloj osobi od povjerenja. Ukoliko to za tebe nije mama (iako te je ona obavezna zaštititi), obrati se školskom psihologu, Centru za socijalnu skrb, dečkovoj mami ako s njom imaš dobar odnos ili drugoj odrasloj osobi. Također, možeš se javiti i u naše Savjetovalište.
Također, sa stručnjakom možeš po potrebi razgovarati i o svemu ostalom o čemu pišeš jer vjerujem da ti cjelokupna obiteljska situacija nije laka te da pridonosi stresu pod kojim se nalaziš.

 

Iva Buconjić
10. 07. 2018.
AUTORICA:
Iva Buconjić
mag.psych.

Dobar dan. Imam 16 godina i decka vec neko vrijeme. Ja bi htjela bebu a on bi isto htio ali ne sad. Nakon razgovora koji smo obavili o tome on smatra da me razuvjerio od te idejee, ali ja sada jos vise zelim trudnocu i sve sto dolazi s tim. Savjetujte me. Znam da sam premlada i da vjerojatno nije normalno to zeljeti. Smatram se psihicki dovoljno zrelom da se nosim s tim

Za početak, ne bih tvoju želju za djetetom nazvala čudnom ili "nenormalnom" posebno ukoliko imaš snažne osjećaje prema svome dečku. Međutim, moram se zapitati koji su razlozi tvoje želje i mogućnosti za izdržavanje djeteta.
Kao prvo, ne znam koliko ste ti i dečko dugo zajedno, koliko je vaša veza čvrsta i sl. Pod pretpostavkom da ste već neko vrijeme zajedno, da se dobro slažete i da su vaši osjećaji uzajamno čvrsti ipak ću pretpostaviti da se viđate u "kontroliranim uvjetima" - znači prije ili poslije škole, na kavi, izletima i sl. Jako je važno prije nego se s nekim odlučimo imati dijete dobro upoznati drugu osobu, kako u povoljnim tako i u težim životnim situacijama, znati kako reagira kada je dobre i loše volje, kako funkcionira pod stresom, kako raspolaže novcem, je li spreman dijeliti brigu o kućanstvu i djetetu. Ljudima često trebaju godine kako bi osobu upoznali na toj razini, a da se i dalje uspiju (ponekad i neugodno) iznenaditi. Dakle, već bih na ovoj prvoj točki, naglasila kako je izrazito važno dati vremena vašem odnosu - da raste, razvija se, učvršćuje.
Također su mi ovdje "zazvonili" i neki tvoji izrazi. Kažeš kako bi TI htjela bebu, kako on ne želi bebu, ali TI sada još više želiš, kako si TI psihički zrela. Ne mogu dovoljno naglasiti da je za dijete u idealnom slučaju važno imati oba roditelja u zdravom odnosu. Temelj zdravog odnosa je poštovanje druge osobe i njenih odluka - znači njegove spremnosti odnosno nespremnosti za dijete. Negativno se na odnos mogu odraziti i prisiljavanje osobe na nešto na što nije spremna, a posebno situacije dovođenja osobe pred gotov čim oko ovako važne životne odluke. Odluka o djetetu bi trebala biti zajednička i temeljena na uzajamnoj želji, povjerenju, ali i racionalnom razmatranju mogućnosti.
Govoreći o mogućnostima - pretpostavljam da niti ti niti dečko ne radite, da se školujete i živite sa roditeljima. Obzirom da ste maloljetni još 2 godine nećete moći živjeti sami, zarađivati za život, a niti se zakonski skrbiti o djetetu. Kada se dijete rodi u maloljetnom odnosu, najčešće skrbništvo privremeno preuzimaju bake i djedovi te bez njih djetetu ne možeš niti upisati ime. Jesi li provjerila s njima jesu li spremni preuzeti tu odgovornost? Često takve situacije naruše obiteljske odnose i dodatno kompliciraju ionako tešku i kompliciranu situaciju.
Osvrnula bih se i na dio gdje kažeš kako si spremna na trudnoću i na sve što ona nosi. To vjerujem da jesi, žensko tijelo je fascinantno i vjerujem da bi trudnoću dobro podnijela i iznijela. Međutim, trudnoća nije cilj i kraj već tek početak - djeteta o kojem ćeš zakonski skrbiti idućih 18 godina, a na svaki drugi način do kraja svog života. Jesi li se sa 16 godina spremna staviti na drugo mjesto i svoj život u postpunosti prilagoditi djetetu?
Zato bih te za kraj upitala - kako vidiš svoj život za 5 godina? Ako je to s tim dečkom i s djetetom, ako imaš povjerenja u vaš odnos i vezu, savjetovat ću ti jedino da se iz praktičnih razloga strpiš do punoljetnosti. Tada ćete se moći zaposliti, odseliti i samosalno brinuti o sebi i djetetu. Ako ipak negdje imaš trunku sumnje, vidiš da ti je možda važno buduće školovanje ili posao, razmisli hoće li ti rano imanje djeteta možda tu situaciju otežati?
Jedna od značajka zrelosti je i odgađanje trenutačnih želja i zadovoljstava, u ovom slučaju radi stabilnije budućnosti za sebe, partnera i dijete. Daj priliku 18, 20 ili 25-godišnjoj sebi da razmisli, predomisli se, školuje, radi, putuje, izlazi ili ima dijete, ali kada to dijete bude željeno od oba partnera te kada se za sebe i dijete budete mogli samostalno skrbiti.

Iva Buconjić
05. 07. 2018.
AUTORICA:
Iva Buconjić
mag.psych.

Poštovani, Mnogo se plašim prvog spolnog odnosa. Ne znam na koji način ću moći da se opustim. Nimalo mi nije ugodno.Jednostavno imam blokadu. Čitala sam da mnogo boli, da li je to tačno? Na koji način se koristi zaštita? Da li je moguće da ostanem trudna poslije prvoga puta.? Zahvaljujem.


Prvi spolni odnos je veliki korak u odnosu, ali i životu svake mlade osobe i zato je važno da u njega stupimo tek kada se osjećamo spremno. On bi trebao biti ugodno i lijepo iskustvo za oba partnera koji će vas povezati kao par. Ukoliko te strah, nije ti ugodno i kako kažeš "imaš blokadu" možda za tebe još nije došlo pravo vrijeme za to, a tvoj partner bi to trebao moći prihvatitit ukoliko mu je stalo do tebe i tvojih osjećaja.
Također, vidim da još uvijek imaš puno pitanja vezanih uz odnose. Prilično je važno prije odnosa se upoznati sa svim rizicima, mogućnostima zaštite i o tome otvoreno popričati sa partnerom. Ako ti je neugodno o tome razgovarati s njime, zapitaj se je li to osoba uz koju si potpuno opuštena i kojoj vjeruješ - to je vrlo važno kod prvog, ali i svakog idućeg odnosa.
Više o prvom spolnom odnosu možeš pročitati u ovom članku: http://maloljetni-roditelji.net/info-kutak/363-prvi-spolni-odnos-kako-se-pripremiti-i-sto-ocekivati
Što se zaštite tiče, ponuda je vrlo raznolika, ali je za mlade partnere možda najjednostavnije i najpovoljnije koristiti kondom koji vas ujedno štiti i od spolno prenosivih bolesti.
Više o kondomima možeš pročitati ovdje: http://maloljetni-roditelji.net/info-kutak/364-mitovi-i-cinjenice-o-kondomima
Također, nebi bilo loše prije ili nakon odnosa posjetiti ginekologa, posebno ako se odlučiš na neku drugu metodu zaštite. Ginekolog ti također može objasniti i kako se svaka metoda zaštite koristi.
Tijekom prvog spolnog odnosa možeš ostati trudna, a više o zabludama o prvom odnosu pisali smo ovdje: http://maloljetni-roditelji.net/info-kutak/353-zablude-i-istine-o-maloljetnickom-seksu
Općenito, savjetovala bih ti da prvo razmotiš sve napisano u člancima i informiraš se o rizicima vezanim uz spolne odnose te načinima zaštite kao i njihovom korištenju. Pri tome je važno da se osjećaš sigurno razgovarati s partnerom posebno ako je iskusniji te po potrebi posjetiti ginekologa. Također, važno je da s dečkom imaš općenito čvrst i otvoren odnos, da mu vjeruješ i da ti je OK reći mu i ne, znači da u odnose ne ulaziš zbog njega i straha da te ne ostavi (ili jer "svi to rade") već zato jer to s njim i sama želiš.
Dakle, ključna je tvoja želja za odnosom. Ako u odnose želiš stupiti, određena "trema" je normalna, ali ako osjećaš blokirajući strah ili bilo kakvu jaku neugodnu emociju možda je bolje s odnosima sačekati dok ti ta ideja ne bude ugodnija.

 

 

Iva Buconjić
15. 06. 2018.
AUTORICA:
Iva Buconjić
mag.psych.

Išla sam na ultrazvuk, abdominalni, jer nisam imala odnose, rečeno mi je da imam policisticne jajnike. Dr je rekla da se oni ne mogu izlečiti i da će mi biti tako zauvijek, jedino može biti poboljšanja u trudnoći i mogu se neredovne mjesecnice kontrolisati pilulama, dala mi je Yaz od 3mg. Takođe u nalazu se navodi i pojačana maljavost, koja je meni kao mladoj ženi itekako uticala i na samopouzdanje i sl. Dr je rekla da nema solucija ni za rešavanje te maljavosti, samo depilacije i sl. Šifra na nalazu je p0 a0, možete li mi to pojasniti? Da li Vi imate neki savet, i da li ste imali slučajeva da je maljavost i masnoca kože, kose dosta izražena kod mladih žena zbog policisticnih jajnika. Ono što sam čula od dr je delovalo nekako obeshrabrujuce na mene. Mislila sam da će se ta velika maljavost tijela srediti upotrebom pilula za kontracepciju. Pozdrav i hvala unaprijed.


Poštovana, Šifre p/a su šifre za porod i abortus, dakle to znači da do sada niste rađali niti napravili abortus. Što se drugog dijela vašeg pitanja tiče, čujem da vam promjene na tijelu uslijed PCOS-a teško padaju.
Vjerujem da vam nije lako obzirom da promjene koje se događaju uslijed navedenog hormonskog disbalansa dovode do određenih obilježja koje naše društvo ne smatra "ženstvenim" - akni, pojačane dlakavosti, dobivanja na težini, pojačanog opadanja kose i sl. Takve tjelesne promjene lako i često kod žena dovode do nesigurnosti u vlastiti izgled ali i funkcioniranje vlastitoga tijela te snižavanja samopoštovanja, posebno ukoliko se uspoređujemo sa ženama koje takvih poteškoća nemaju, ne uspijemo se odvojiti od onoga što mediji propagiraju kao "lijepo" i "poželjno" ili ukoliko čujemo kakvu lošu šalu na svoj račun.
Meni se čini da je u ovoj fazi za vas važno prihvatiti da se vaše tijelo mijenja kao posljedica stanja kojemu treba pristupiti ozbiljno. Tijelo vas nije iznevjerilo - vjerno vas služi svaki dan u mnogo pogleda, ali trenutno traži nešto više brige o sebi. Svakako vam savjetujem da pratite upute liječnika, redovno kontrolirate hormone, uzimate terapiju, informirate se o načinima kako si još možete pomoći na prirodne načine i opuštanjem, zdravo se hranite, bavite fizičkom aktivnošću i sl. Zanemarivanje ovakvog stanja može imati dugoročnije posljedice, a zanemarivanje tj. "odustajanje" od same sebe i svog izgleda može voditi u začarani krug loše slike o sebi i sve lošijeg raspoloženja.
Kako sam rekla, tijelo se mijenja, neće izgledati kako je izgledalo prije nastupanja sindroma, ali može izgledati i funkcionirati najbolje za sebe i vas u ovom trenutku. Za to je važno da se o njemu i sebi brinete.
Svakako savjetujem da svome tijelu i izgledu pristupite s nježnosti, da se pokušate ne kritizirati već na sebe gledati na način na koji biste gledali najbolju prijateljicu koja prolazi kroz sličnu situaciju. Riječi brige, utjehe i ohrabrenja koje biste uputili njoj uputite sebi.

 

 

 

Iva Buconjić
03. 04. 2018.
AUTORICA:
Iva Buconjić
mag.psych.

Imam 18 godina i zelim otici od kuce. Roditelji mi ne dopustaju da odem i prijete mi tuzbom, prijete da ce uzeti moju osobnu, putovnicu, da ce mi ukinuti zdravstveno i sva placanja. Ja samo zelim otici od kuce, a i imam gdje. Ne trebam doslovno nista od njih, ni novac ni podrsku, doslovno nista, samo zelim otici. Jel smijem otici? Koja su moja prava? Ako odem jel moze tuzit mene, decka kod kojeg planiram otici? Moze li nam nesto napraviti po zakonu?

Želja i potreba za većom samostalnošću i odvajanjem od roditelja prirodan je dio odrastanja te je u tvojim godinama razumljiv. Obzirom da si navršio/la 18 godina, pred zakonom si punoljetan/na uz sva prava i obaveze koje to nosi. Dakle, ukoliko se želiš odseliti, roditelji te u tome ne mogu spriječiti. S druge strane, odlazak od roditelja velika je stvar u životu svakog mladog čovjeka, kao i njegovih roditelja. Važno je pri donošenju takvih odluka dobro promisliti o svim odgovornostima koje samostalni život donosi te možemo li na njih odgovoriti. Pri tome treba voditi računa i o tome kako zahtjevi koje život stavlja pred nas nisu samo financijske i materijalne prirode. Dobro je u tome imati pomoć i podršku ljudi koji su nam važni – prijatelja, partnera, ali i roditelja. Iz tvojeg pitanja iščitavam kako te reakcija roditelja uzrujava što svakako mogu razumjeti. Ipak, čini mi se kako je ona posljedica velike brige za tebe. Nisi napisao/la jesi li završio/la školu, radiš li, jesu li upoznali dečka kod kojega se planiraš odseliti? Možda bi im odgovori na ova, a vjerujem i mnoga druga pitanja olakšali situaciju. Vjerujem kako je i tebi ipak važan vaš odnos te bih ti savjetovala da svakako otvoreno popričate. To podrazumijeva da obje strane iznesu svoje želje, potrebe i brige, ali i saslušaju tuđe. Otvoren razgovor pokazuje zrelost, često olakša napete životne situacije te učvrsti odnos među ljudima. Ukoliko smatraš kako ti u tome treba podrška, bilo bi nam drago kada bi se javio/la u naše savjetovalište ukoliko si iz Zagreba. Ako si iz drugog dijela Hrvatske, možemo se čuti na drugi način ili ti preporučiti stručnjaka koji ti je bliže.

 

Silvija Stanić
14. 12. 2016.
AUTORICA:
Silvija Stanić
dipl.psih.
Imam jako tešku i napetu situaciju. Sa momkom sam dugo zajedno i volimo se. Ja nisam nikada imala seksualne odnose i prvi put ću sa njim stupiti za mjesec dana, ali imam jako tešku situaciju. Kada sam imala 14 godina masturbirala sam sa prstom i sad ne znam da li sam probila himen i da li će on shvatiti da nisam nevina, jako se plašim svega toga, nisam osjetila nikakav bol, ali se plašim kako će on reagirati jer od toga mi ovisi moja budućnost. Hvala unaprijed.
 
Istraživanje vlastitog tijela uključujući i masturbiranje prirodan je dio razvoja seksualnosti i to je dio kojeg se doista ne bi trebala sramiti ili osjećati krivom. Naše društvo često temi seksualnosti pristupa na način koji može izazvati sram ili krivnju, no zdravi razvoj vlastitog identiteta uključuje između ostalog i svijest o vlastitoj seksualnosti. Uvjerena sam da ove teme nisu strane niti tvojem dečku, s kojim planiraš stupiti u seksualni odnos. Navodiš da ste dugo zajedno i volite se pa bi bilo dobro da možete otvoreno razgovarati i o temama vezanim uz seksualnost. Jeste li razgovarali o oblicima zaštite od neželjene trudnoće i spolno prenosivih bolesti? To je iznimno važna tema prije stupanja u seksualne odnose. Svakako bih savjetovala da popričate i o tome što vas eventualno brine ili plaši, koliko smatrate da je svijest o vlastitom tijelu i seksualnosti važna i za zajedničko zadovoljstvo, što stupanje u seksualne odnose može značiti za razvoj vaše veze, i sl. Možda će ti ispočetka biti neugodno započeti razgovor o ovoj temi, no razgovor je važan i nakon što počnete otvoreno razgovarati i početni sram će se smanjivati.
 
Martina Trbus
25. 10. 2016.
AUTORICA:
Marina Trbus
prof.psih.
Da li ostati u braku gdje muž udara ženu?
 
Poštovana,
sukladno Zakonu o zaštiti od nasilja (NN 137/09, 14/10, 60/10) u Republici Hrvatskoj zakonom je zabranjen svaki oblik tjelesnog, psihičkog, spolnog ili ekonomskog nasilja, a osobito tjelesno nasilje, odnosno primjena fizičke sile bez obzira je li nastupila tjelesna ozljeda ili nije. 
Drugim riječima, kada muž udari ženu (ali i obratno, kada žena udari muža) to obavezno treba prijaviti policiji. 
Također, takav odnos gdje jedna osoba tuče, udara i nanosi fizičku i psihičku bol nije odnos te ga je potrebno prekinuti. U svim odnosima, bilo da se radi o odnosu roditelj – dijete, partner – partner, suprug – supruga ili bilo koji drugi odnos – nasilje nije dopustivo i za njega nema opravdanja.

 

Helena Rajčić
14. 10. 2016.
AUTORICA:
Helena Rajčić
mag. psihologije
Što učiniti kad ste nepoželjni od okoline i osjećate se bezvrijedno? Kao da izlaza nema. Kao da ste u mraku gdje se svijetlo ne vidi. Samo smetnja na ovom svijetu. Nemam nikog, porodicu nemam. Sama sam ostala, nemam snage da se borim. Evo i sad suze dok pišem.
 
Poštovana, 
Prema ovom što ste napisali čujem da se nalazite u životnim okolnostima koje su vam teško podnošljive te vam se čini da je sve izvan vaše kontrole. Osjećate se usamljeno, nemoćno i čini vam se da nema izlaza. Iako nemam informaciju o konkretnim okolnostima, mogu to slikovito zamisliti kao oluju – kao da se vaš brod nasukao na stijenu, ne vidite druge članove posade, čini se kao da ste sami na otoku, uplašeni ste, okolo vas je snažno nevrijeme, osjećate se nemoćno i čini vam se da nikad neće proći. Ponekad su vanjske životne okolnosti slične tome: nalazimo se u „oluji“ koju ne možemo promijeniti i borba s njom nas može jako iscrpiti. Ono što možemo učiniti u toj situaciji jest pobrinuti se za sebe i manje stvari na koje možemo utjecati. Metaforički, u oluji bi to bilo pronaći sigurno mjesto na kojem se možemo zaštiti od vjetra i kiše, utopliti se, pronaći nešto za jesti i piti. Pogledati ima li možda još nekog u tom skloništu s kim će nam biti lakše izdržati oluju. 
 
Vidite što od te metafore možete prevesti u konkretna ponašanja u vašem životu. Tako biste mogli pronaći odgovor na pitanje koje ste postavili – što učiniti? Kako bi došli do odgovora, postavite si potpitanja: 
Postoji li neko sigurnije mjesto na kojem je „oluja“ slabija? Mogu li pronaći osobu s kojom će mi biti lakše izdržati oluju ili koja bi mogla pomoći da pronađem izlaz?
 I prisjetite se da oluja uvijek prođe, kako u vremenskim prilikama, tako i u životnim okolnostima.
 
Većinu teških trenutaka lakše je proživjeti uz podršku i vodstvo stručne osobe. U olujnim vremenima, stručna osoba od povjerenja može biti „kompas“ koji nam treba. Prvi korak ste već napravili postavljanjem pitanja na našem portalu. Ukoliko živite u Zagrebu, pozivam vas da se javite u naše savjetovalište Mama je mama na broj telefona 01-2442-061. Uz više informacija, zajedno možemo pronaći odgovore na postavljena pitanja, odgovore koji se odnose specifično na vas i vašu životnu situaciju. Ako ste iz nekog drugog grada, možete nam se obratiti za pomoć u pronalaženju stručnjaka u vašem gradu koji će vam pružiti adekvatnu podršku.

 

Martina Trbus
23. 09. 2016.
AUTORICA:
Marina Trbus
prof.psih.
Pozdrav,
je li premišljanje od svadbe pred udaju veliki blam? Kako bi to okarakterizirali?
 
Predomišljanje pred svadbu nije veliki blam niti za to postoji neko jednostavno objašnjenje na razini karaktera. Pokazuje jedino da razmišljaš o posljedicama svog ponašanja, kratkoročno i dugoročno.
Ukoliko imaš nekih sumnji oko udaje, trebaš imati na umu da je to ozbiljna obveza, dapače, to je službeni ugovor te da bi ga razvrgnula, potrebna je pravna procedura - razvod koji nije samo tehničko pitanje, već kao što zasigurno znaš, nosi sa sobom puno teških emocija.
Da zaključim, dobro razmisli što ti želiš, razgovaraj s partnerom što i kako on vidi vaš brak, kako ga ti vidiš, koja su vam očekivanja i strahovi...možda i on ima neke dileme, ali se boji razgovarati da te ne povrijedi. U svakom slučaju, razgovor o tome što ti želiš, ali i čuti što on želi, je dobar temelj za svaki odnos, a posebno za odnos u braku.
Sretno!
Silvija Stanić
29. 07. 2016.
AUTORICA:
Silvija Stanić
dipl.psih.
Imam 19 godina i prije tjedan dana sam se posvađala s dečkom s kojim sam za manje od mjesec dana trebala proslaviti dvije godine veze. On mi je prva prava ljubav, kao i ja njemu. Često smo se svađali oko gluposti ali bi se pomirili nakon par sati. Prije tjedan dana sam mu ja u ljutnji preko poruke (jer trenutno nije u gradu) rekla da prekidam s njim na šta je on odgovorio „ajde daj smiri se, ohladi se“ . Tri dana nakon sam mu se javila, on je došao u grad jer mi je već prije obećao da će doći i našli smo se, na šta je on bio hladnokrvan prema meni i rekao da mu se ne da više ovako jer nam je svaki dan u vezi postao rutina i da me voli ali misli da me voli iz navike a ne kao na početku veze i da mu se ne da svađati stalno. Ja sam pola sata plakala, zagrlili smo se još jednom i poljubili te me odveo doma, a kad sam izašla iz auta stajala sam da vidim kako će otići s autom ali nije odlazio dok ja na kraju nisam otišla. Već dva dana plačem, ne mogu spavati i uznemirena sam, po noći najviše. Već me dvaput bio ostavio (nakon mjesec dana veze, pa nakon 5 mjeseci veze) ali se nakon dan dva pokajao i vratio meni plačući. Kako da se nosim sa situacijom? Što vi savjetujete?
 
Čini mi se kako i ti i dečko prekid ili prijetnju prekidom koristite kao alat za rješavanje problema. Navodiš da je on već dva puta prekidao s tobom, a spominješ kako si i sama prekid spomenula u trenutku ljutnje. Malo me to podsjeća na igru s vatrom, uvijek postoji opasnost da se netko opeče. Različiti stavovi i različita mišljenja doista mogu biti izazov za par, brojni su razlozi koji mogu dovesti do svađe. No samo o vama ovisi kako ćete se suočiti s problemima. Učestale svađe doista mogu biti zamorne. Vaša veza, kako navodiš, trajala je dvije godine i sasvim je uobičajeno da se odnos mijenja te da nije sve kao na početku. To je ujedno i prilika da se veza razvije na nekoj novoj razini. No za to je potrebno puno truda i puno ulaganja, s obje strane. 
Čini se kako ti je žao što ste prekinuli i kako bi htjela nastaviti vezu. Svakako bih ti savjetovala da otvoreno popričaš s njim. Reci mu kako se osjećaš. Ukoliko želiš nastaviti vezu, reci to otvoreno. Ako i nećete nastaviti dalje kao par, kroz razgovor imate šansu završiti to poglavlje na prijateljski način. Ako odlučite pokušati još jednom, pokušajte ovu situaciju pretvoriti u lekciju za budućnost.
I na kraju, ako ostanete kod prekida kao konačne odluke, uzmi si dovoljno vremena da se suočiš sa svim emocijama koje će se javljati. Sasvim je normalno da si tužna, navodiš da plačeš, ne spavaš, da si uznemirena. Prekid veze uvijek predstavlja gubitak i potrebno je vremena da se cijela erupcija emocija smiri. To je proces koji traje i često je težak, no postoje načini da ga olakšaš. Pokušaj izabrati neku novu aktivnost, nešto zanimljivo, možda nešto što oduvijek želiš. Sad, je li to rolanje, ples, oslikavanje predmeta ili pak nešto četvrto, najbolje ćeš znati sama. Sretno

 

Marina Ecimović
18. 05. 2016.
AUTORICA:
Marina Ecimović
mag. .psych.
Poštovanje, dečko i ja imamo problem u vezi. Zajedno smo već godinu i 5 mjeseci. On se nikako ne može pomiriti s mojom prošlosti. Naime imala sam dva dečka prije njega s kojima sam imala seksualne odnose i to sam mu rekla, ali on nikako da se pomiri s tim. Jedno vrijeme bude dobro i onda svađa: „Ti si ovakva. ti si onakva, imala si ih više, sve lažeš...“ I tako često. Pa ne znam što da učinim i kako da postupim u vezi toga? Pozdrav.
 
Poštovana, čini se da ti i dečko imate problem s povjerenjem u vašoj vezi. Točnije, tvoj dečko je taj koji teško uspostavlja povjerenje, a koje je nužno u zdravoj i stabilnoj ljubavnoj vezi. Ukoliko partneri ne vjeruju jedno drugome, uvijek se javlja nekakva sumnja na bilo kakve postupke druge osobe te stoga posljedično stalno izbijaju nove svađe. U takvom odnosu bilo kakva sitnica može biti povod za svađu. Također je i u velikoj mjeri zastupljena ljubomora te će dečko na svakog drugog dečka u tvom životu gledati kao na potencijalnu prijetnju. Ono što možeš napraviti je da iskreno razgovaraš sa svojim dečkom. Reci mu kako se osjećaš zbog njegovih stalnih vraćanja na tvoju prošlost i koliko te to boli što ti ne vjeruje u potpunosti. Pojasni mu da prošlost ostaje prošlost, a da bi vaša veza imala budućnost reci mu da ti mora vjerovati, jer na ovaj način vaša veza ne može puno napredovati te je opterećujuća i tebi i njemu. Pokaži mu da voliš samo njega i da želiš samo njega. Ako sve to ne uspije te ti on i dalje ne bude vjerovao, onda razmisli je li on pravi dečko za tebe odnosno možeš li se nositi s njegovim manjkom povjerenja u tebe. Sretno!
 
Helena Rajčić
04. 02. 2016.
AUTORICA:
Helena Rajčić
mag. psihologije

Pozdrav, imam 16 godina. S dečkom sam pola godine. U početku je samo znala mama, a onda je on upao u neke probleme kod kuće i bila sam prisiljena reći tati. Tata nema ništa protiv toga da imam dečka, ali njega ne želi u toj ulozi. Sredinom 10.og mjeseca smo bili vani i ja sam pretjerala s pićem, te je moja prijateljica zvala moje roditelje, a tamo se nalazio i on. Moji su bili izvan sebe i zabranili su nam svaki kontakt, čak su i moju razrednicu upleli u to i tražili od nje pomoć da pazi na mene u školi. Dva tjedna se nismo čuli i odlučili smo nastaviti našu vezu u tajnosti. S njegovim roditeljima sam u odličnim odnosima, on se popravlja jer je bio problematičan, ali želimo reći mojim roditeljima iako ne znamo na koji način. Znam da smatrate da sam premlada i da veza moguće neće potrajati ali bih htjela bar dok traje da bude sasvim normalna. Inače, moj tata smatra da zaslužujem bolje i više, a želim im samo reći da sam sa 16 godina dovoljno sretna s tim dečkom.

 

Iz tvog pitanja čujem da ti je stalo do veze s tvojim dečkom, ali i do odnosa s roditeljima. Traženje savjeta od stručnjaka pokazuje da su ti oba odnosa važna i da si spremna uložiti trud kako bi ih poboljšala. Pokušat ću ti pomoći da svoj trud uložiš na onaj način koji će uistinu biti koristan i pomoći ti da budeš zadovoljnija različitim aspektima svog života.

Htjela bih te razuvjeriti u tvojoj zabrinutosti da ću misliti kako si premlada. Smatram da je za osobu tvojih godina sasvim očekivano da se zaljubljuje i ima dečka. Trenutačno si u razdoblju koji nazivamo adolescencija i u kojem iz djetinjstva prelaziš u odraslu osobu. Važno je da te roditelji podrže na tvom putu, da brinu za tebe, pomažu ti svojim znanjem i iskustvom, ali da prije svega uvažavaju tvoje potrebe i poštuju tvoje osjećaje. Osjećaji uvijek jednako vrijede, bez obzira koliko godina imali.

Budući da se radi o dva različita odnosa, prvo ću se osvrnuti na odnos s dečkom. Kažeš da je dečko „upao u neke probleme kod kuće“, da se „popravlja jer je bio problematičan“  čime pokazuješ da da si svjesna kako su neka njegova ponašanja neprihvatljiva. Za svoju vezu kažeš da bi htjela da je „normalna“, iz čega čujem da bi voljela da se nešto u vašoj vezi promjeni (ili barem da se promjeni kako će je drugi ljudi prihvatiti). Očekivanje da će se partner promijeniti je nešto što se često javlja u ljubavnim vezama. Ulazimo u partnerske odnose jer nam se nešto sviđa kod osobe, a ono što nam se ne sviđa nadamo se da će se promijeniti. Dobro je imati na umu da iako se promjene događaju, najbolje je ne računati na njih. Jer svatko može mijenjati samo sebe, ne i druge ljude. Potičem te da razmisliš i pokušaš odgovoriti na sljedeća pitanja: Jesam li zadovoljna odnosom koji trenutačno imam s njim? Bih li htjela ostati u vezi kada se on ne bi promijenio? Želim li da on mene prihvati kakva jesam ili da očekuje da se promijenim? Bih li htjela biti u vezi kojoj se moji roditelji protive? Također, potaknula bih te da promisliš o ponašanjima svog dečka koje nazivaš „problematičnim“: Utječe li to na mene i na koji način? Je li me takvim ponašanjima dosad povrijedio? Ako jest, kako sam se osjećala?

Smatram da će ti odgovori na ova pitanja pomoći da bolje razumiješ svoj odnos s dečkom, ali da će te  ujedno i pripremiti za razgovor s roditeljima.

Pretpostavljam da su tvoji roditelji zabrinuti i da su njihovi postupci motivirani željom da ti pomognu donijeti odluke koje će biti najbolje za tebe. Međutim, zabrane najčešće nisu rješenje. Vjerujem da je tvojim roditeljima stalo do tebe, da te žele zaštiti i brinuti se o tebi. Ohrabrujem te da razgovaraš s njima i da zajednički otkrijete koji su primjereniji i bolji načini na koje mogu pokazati roditeljsku brigu. Pokušaj im se obratiti u formi da im kažeš koje su tvoje želje i potrebe i na koji način ti je važno da to poštuju. Ako se bojiš započeti razgovor, možeš se obratiti roditelju s kojim imaš bolju komunikaciju (možda je to mama) pa onda zajednički možete reći tati. Ili možete svi zajedno otići kod školske psihologinje koja će vam pomoći da razgovarate na način da bolje čujete jedni druge i postignete dogovor s kojim će obje strane biti mirnije i zadovoljnije. Također, možete se zajedno javiti i u naše savjetovalište. Vjerujem da ćete uspjeti pronaći zajednički jezik i riješiti trenutačan sukob na konstruktivan način. Sretno! 

 

 

Martina Trbus
04. 12. 2014.
AUTORICA:
Marina Trbus
prof.psih.
Imam 19 godina. Ove godine sam maturirala sa dovoljnim rezultatom. Zbog toga nisam uspjela upisati fakultet, užasno sam tužna zbog toga, ali sam upisala pripreme za državnu maturu i nadam se kako ću maturirati barem sa 3. Ove godine sam dobila otkaz, radila sam kao asistent na nastavi. Dječak s downovim sindromom je bio agresivan i težak slučaj za mene, pa su mi dali otkaz. To me pogotovo pogodilo jer sam mislila kako znam sa takvom djecom, a trudila sam se raditi najbolje što mogu svoj posao. Sada sam doma po cijele dane, sve dok me ne pobere dečko kada dođe sa faksa. Užasno mi je preko dana, dućan mi je 5 min. od stana, a meni se neda otići u dućan, kao da sam se prejako ulijenila, a čini mi se kako nemam snage otići u grad, barem u kafić. Kao da mi se neda ništa raditi, a tijelo traži nekakvu fizičku aktivnost, a ja mu to branim, i ne znam zašto. Jednostavno, shvatila sam da sam lijena. Možete li mi pomoći? Koji je moj problem? Samo sam se ulijenila, kako dečko kaže, ili sam upala u umjerenu depresiju, da napomenem, od kad je dečko krenuo na faks, ja se ovako osjećam, istina je da sam ljubomorna, ali mu pomažem i želim da završi taj faks. Mislim kako je važno da Vam napišem, kako ponekad znam ostati do navečer u krevetu, sve dok on ne dođe do mene. Jesam li u depresiji? Ne želim ići kod psihijatra jer su tu i neki drugi problemi. Možete li mi Vi pomoći? Hvala
 
Poštovana,
doživljaji koje proživljavamo u svom životu, ponekad ispred sebe imaju +, no nažalost, ponekada imaju i -. Bojim se da se vama u kratkom razdoblju dogodilo nekoliko tih - situacija i da vaše unutarnje biće traži oporavak od svih tih - događanja. Ako to usporedimo sa prehladom, vi ste trenutno u situaciji gdje ste imali tri snažne prehlade (loš uspjeh na maturi, otkaz i upis na fakultet vašeg dečka, ali ne i vaš upis), imunitet vam je iscrpljen i opće stanje vam je loše. Ono što čujem iz vašeg pitanja je da li je to normalno i kako da se pokrenete?

Martina Trbus
24. 11. 2014.
AUTORICA:
Marina Trbus
prof.psih.
Poštovana,
molim Vas za brz odgovor! Hitno! U svibnju ili lipnju (ne znam točno kada je bilo posljednji put) sam imala peting s dečkom. Dodirivao me je prstima dolje, a mislim da je dodirivao i sebe. Međutim nije me dodirivao poslije svršavanja koje je obavljao u wc-u i dva puta meni na trbuh. Bila sam obučena tada kad mi je svršio na trbuh i u ležećem položaju tako da se ništa nije slilo dolje. Inače, NEVINA SAM. Himen je, ja bih rekla tu. Od tada je prošlo oko 6 mjeseci, ali mene i dalje muči pomisao na to da sam ostala trudna preko njegovih prstiju, ako je bilo predsjemene tekućine, mada i u to sumnjam. Inače u međuvremenu sam imala normalnih 6 menstruacija i trenutno imam sedmu. Dobivala sam ih na 27-33 dana jer mi je ciklus inače neredovit. Bile su normalne, trajale su 7 dana i krvarila sam uobičajeno. Imam i krvne ugruške tj. one komadiće koji ispadaju. Evo već od srpnja do sada i dalje se nisam smirila po pitanju toga, imam skoro 17 godina i jako se plašim trudnoće. Nikada nisam imala ni pokušaj seksualnog odnosa, samo taj peting ili kako neki kažu prstenjačenje (oprostite na izrazu). Nije ušao u mene prstima ali sam nekoliko puta osjetila blagu bol ili pritisak pa je odmah prestao da ide dalje, pretpostavljam da je to bio himen. Moje pitanje je da li je moguće da sam nekim slučajem ostala trudna tim petingom, imala menstruaciju sasvim normalno sve ovo vrijeme i trbuh mi je malo veći ali ne izgleda bas kao trudnički? Test nisam radila, neugodno mi je kupiti ga i strah me je da ga napravim. Molila bih Vas da mi što prije odgovorite, jer se jako plašim i psihički sam sad pod pritiskom zbog ovoga, stalno razmišljam o tome. I još nešto, razmišljala sam da kupim ipak test da bih se smirila, mogu li ga napraviti tokom menstruacije koju trenutno imam ili da sačekam da prođe? I da li će pokazati pravi rezultat i sa popodnevnim urinom? Oprostite na predugačkoj poruci i hvala Vam unaprijed na izdvojenom vremenu i odgovoru. Nestrpljivo čekam Vaš odgovor. Hvala do neba.
 
Poštovana,
s obzirom na sve navedeno niste trudni.  Željela bih Vas savjetovati kako da se umirite od briga koje spominjete. Čujem da ste pod psihičkim pritiskom i da su Vaše misli okupirane trudnoćom koju trenutno ne planirate. Također, razumijem iz Vaše poruke da je Vaš partner spreman poštivati Vaše granice i da pokazuje razumijevanje prema Vašim strahovima. Isto tako, vidim da ste kao partneri spremni istraživati zajedničku seksualnost i da u tome želite uživati bez straha te se tome prepustiti, a ako dobro razumijem ne planirate i ne želite trudnoću.
Moj savjet je da skupite svu hrabrost, razgovarate sa nekom osobom od povjerenja (majka, teta, ujna, kuma, najbolja prijateljica) i da Vas otprati ginekologu. Tamo ćete moći čuti više o tome kako se zaštiti od neplanirane trudnoće (pilule, spirala, dijafragma, kondom) i isto tako se raspitati o simptomima trudnoće da ih znate prepoznati.

 

Helena Rajčić
02. 10. 2014.
AUTORICA:
Helena Rajčić
mag. psihologije
Imam 15 godina i visoka sam 163 i teška 48 kg što je normalno. Ali užasno sam opsjednuta izgledom svojih nogu i stražnjice na kojima ima celulita i strija. I zbog toga padam u depresije, postajem nezadovoljna životom i sobom.. Izbacila sam slatkiše, kruh, jedem malo, a njega sve više i više.. I vježbam svaki dan.. Onda tu gubim nadu.. I čim pojedem nešto slatko ili previše masno razmišljam da povratim na silu i jedva se suzdržim. Vise ne znam sta ću, to me psihički više ubija.. Ne mogu biti sretna uopće, samo o tome razmišljam...Pomozite!
 
Za razdoblje puberteta karakteristične su intenzivne tjelesne promjene. Jedna od tjelesnih promjena u pubertetu i adolescenciji je i nastanak celulita. To je povezano sa spolnim sazrijevanjem i povećanjem razine ženskog spolnog hormona estrogena. Dakle, celulit je normalna stvar koja se pojavljuje kod 80% žena te nije povezan s pretilošću, pojavljuje se jednako kod mršavijih i debljih ljudi. Iako je za smanjenje vidljivosti celulita dobro voditi računa o zdravom načinu života: zdravoj prehrani, vježbanju, izbjegavanju stresa, sve to nije garancija za uklanjanje celulita. Brojne teorije govore kako su za njegov nastanak odgovorni geni i razina hormona u tijelu.  
 
S obzirom na informacije koje si iznijela, procjenjujem da su moguća dva izvora tvoje pretjerane zabrinutosti izgledom:
1. To može biti razvojna kriza u adolescenciji. Nalaziš se u razdoblju kada se suočavaš s vlastitim spolnim sazrijevanjem te se sve više počinješ doživljavati kao ženu a manje kao dijete. Nesigurnost se posebice može pojaviti ako uspoređuješ svoje tijelo s onim što vidiš u časopisima. Međutim, slika tijela prezentirana u časopisima nije realna: modeli imaju mnogo šminke, fotografirali su ih profesionalni fotografi iz najboljeg kuta pri čemu su fotografije također i retuširane. Ni poznate osobe u stvarnom životu ne izgledaju tako dobro kao u časopisima. Ako pogledaš oko sebe, vidjet ćeš da ni jedna osoba u stvarnom životu ne izgleda „kao s naslovnice“. 
 
 
2. Tvoja pretjerana zabrinutost celulitom može biti i odraz negativne slike koju imaš o sebi. Slika o sebi odnosi se na to kako općenito doživljavaš sebe. Ona može biti uglavnom pozitivna ili uglavnom negativna, neovisno o stvarnim manama i kvalitetama koje posjeduješ. Posljedica je iskustava koja si imala i poruka koje si dobivala od bliskih osoba, roditelja ili prijatelja.  Ona je povezana s vjerom u sebe općenito, smatraš li da si vrijedna i sposobna osoba koja zaslužuje da je drugi cijene ili obrnuto. Savjetujem ti da se obratiš školskom psihologu/psihologinji  ili drugoj stručnoj osobi kojoj ćeš detaljnije opisati problem na temelju čega će ti on/ona moći pružiti adekvatnu podršku. 

 

Helena Rajčić
22. 07. 2014.
AUTORICA:
Helena Rajčić
mag. psihologije
Za dva dana imam dogovoreno s momkom da imamo odnos. Meni je prvi put, njemu nije. Interesira me za zaštitu, je li dovoljno samo da ima kondom on ili trebaju i pilule? Bit će mi 14. dan ciklusa. Ima li šanse da dođe do neželjene trudnoće?
I što i kako da se ponašam prvi put?
 
Nijedna metoda kontracepcije nije 100 posto sigurna. Ako se ispravno koristi, postotak sigurnosti kondoma je 97%, pilule 99%, pri čemu jedino kondomi pružaju zaštitu od spolno prenosivih bolesti. Uz to, 14. dan ciklusa jedan je od najplodnijih dana, za detaljnije informacije o plodnim i neplodnim danima konzultiraj članak na našoj stranici pod nazivom:
Kalendarska ili ritmična metoda izračunavanja plodnih i neplodnih dana
 
U tvom pitanju kako se ponašati prvi put primjećujem nesigurnost i dileme vezano uz stupanje u spolni odnos. Važno je da si postaviš pitanje jesi li uistinu spremna. Jako je pohvalno da brineš o kontracepciji, što pokazuje tvoju zrelost, ali je uz to važno i da možeš o svojim dilemema (koje su uobičajne za prvi put) razgovarati s dečkom, izraziti mu svoje osjećaje i potrebe, što želiš, a što ne.
 
 
Helena Rajčić
09. 04. 2014.
AUTORICA:
Helena Rajčić
mag. psihologije

Imam 16 godina i s dečkom sam u vezi već godinu i pol. On sve češće spominje spolni odnos a mene je strah... strah od prvog puta, strah od toga da me ne ostavi ako ne pristanem, strah od toga da se ne osramotim. Nemam koga pitati a ne znam ništa o tome. Kako trebam reagirati? Koju odluku donijeti? Volim ga i ne želim da prekinemo a za seks još nisam spremna!

Iz postavljenog pitanja prepoznajem dvije stvari koje te muče. Prvo, osjećaš pritisak stupanja u seksualni odnos za koji još nisi spremna. Želim ti reći da je sasvim OK reći ne ili da želiš još pričekati. Tvoj dečko te neće voljeti više ili manje zbog toga što ste spavali zajedno. Važno je da to učiniš tek onda kada se osjećaš spremna, s onom osobom s kojom to želiš napraviti. Nipošto zbog toga da bi udovoljila dečku ili vršnjacima koji kažu da „svi to rade, pa moraš i ti“ jer bi se kasnije mogla osjećati loše zbog takve odluke.

Drugo, smatraš da ne znaš dovoljno o tome, a ne znaš od koga bi mogla dobiti više informacija. Preporučam da razgovaraš sa starijom osobom od povjerenja: majkom, ginekologinjom, školskom liječnicom ili psihologinjom. Također, možeš posjetiti web stranicu SEZAM-Seksualna Edukacija ZA Mlade na kojoj ćeš pronaći odgovore na pitanja o seksu koja muče mlade osobe.
Za mnoge mlade teško je odlučiti i prepoznati kada su spremni za “prvi put”. Ja  bih rekla da je pravo vrijeme onda kada se oba partnera osjećaju spremnima, žele to napraviti, mogu razgovarati o seksu jedno s drugim, izraziti svoje osjećaje i potrebe, zajednički su donijeli odluku da će to učiniti te su se pobrinuli oko kontracepcije.

 

 

Helena Rajčić
18. 02. 2014.
AUTORICA:
Helena Rajčić
mag. psihologije

Imam 16 godina i trudna sam. Slučajno sam naišla na vašu stranicu pa sam vam se odlučila javiti. Živim sa bakom u Osijeku, mame nemam, a tata mi radi u Njemačkoj i dolazi samo za blagdane. On ne zna da sam trudna za sada sam to uspješno sakrivala od njega jer me strah šta će reći, ne želim njemu reći, a drugog nikog nemam osim bake. Baka je stara i može mi pomoći u početku kad rodim, a šta ću kasnije kad se njoj ne daj Bože nešto dogodi. Voljela bih čuti neki savjet od vas. Hvala unaprijed na odgovoru.

Razumijem da ti je teško i da ti se situacija u ovom trenutku čini bezizlaznom, no sigurno postoje osobe kojima se možeš povjeriti. Razmisli o tome tko bi te mogao saslušati i razumjeti, razgovaraj s tom osobom, sam razgovor može ti olakšati da se snađeš. To može biti tvoja baka, rođakinja, prijateljica ili neka stručna osoba: obiteljska liječnica, školska psihologinja, ginekologinja. Također, pokušaj uključiti i oca svog djeteta jer je trudnoća vaš zajednički problem.


Kako bi tati lakše saopćila da si trudna, pobrini se da prethodno napraviš plan za budućnost. Ako namjeravaš zadržati trudnoću, objasni mu kako ćeš završiti školu, skrbiti za dijete te kakvu pomoć i podršku od njega očekuješ.  Ostani smirena, zapiši unaprijed što mu želiš reći, povedi prijateljicu sa sobom. Ako „poludi“ kad mu kažeš, izađi, ostavi ga da se smiri, pa se vrati nakon nekog vremena kako bi smirenije nastavili razgovor. Imaj na umu da je i za njega to nova i neočekivana situacija te da će mu trebati vremena da to prihvati. Za dodatnu podršku, u Osijeku se možeš javiti u besplatno savjetovalište pri Obiteljskom centru, a možeš se telefonom javiti i u naše Savjetovalište na broj 01/2442-061.

 

 

Helena Rajčić
29. 01. 2014.
AUTORICA:
Helena Rajčić
mag. psihologije

Molim da mi pomognete savjetom. Imam 20 godina i dijete od 30 mjeseci. On se već neko vrijeme budi  usred noći u morama i nikako da se odvikne od bočice. Kako ga odvići i trebam li uopće već krenuti s odvikavanjem?

Većina djece ima noćne more u nekom periodu djetinjstva i one su sastavni dio razvoja dječje psihe. Djecu u toj dobi loši snovi jako uznemiruju jer još uvijek ne razumiju dobro razliku između sna i stvarnosti. Važno je da svom djetetu pružiš osjećaj sigurnosti i zaštićenosti tako da ga zagrliš i utješiš. Nježno mu i sa smiješkom objasni da je sve u redu i da nema opasnosti. Ostani uz njega dok se ne smiri i ne pokaže da je spremno za nastavak spavanja.

Također, u njegovoj sobi možeš ostaviti upaljeno noćno svjetlo, ponuditi omiljenu igračku kao društvo, čitati mu bajke ili priče povezane s mirnim spavanjem. Tijekom dana možeš obratiti pažnju na televizijske emisije ili crtane filmove koje dijete gleda (možda su nasilni, zastrašujući ili neprimjereni njegovoj dobi).

Silvija Stanić
17. 12. 2013.
AUTORICA:
Silvija Stanić
dipl.psih.

Trebam vaš savjet jer sam u teškoj fazi. Imam dvoje djece, kćer od 2,5 godine i sina od 3 mjeseca. Imala sam 17 kad sam rodila sina i makar sam bila mlađa, tad mi je bilo lakše nego sada. Cijeli dan sam sama s njima, muž radi u dvije smjene i nekad ga nema cijeli dan. Ja sam dosta vezana uz sina jer ga dojim i on ponekad visi na meni po dva sata, a ako ga spustim plače. Najveći problem mi je kupanje. Dok ja njega kupam ili prematam, kćer ako je u drugoj sobi, ne znam što radi i bojim se da se ne ozljedi. Ponekad mi se čini da samo trčim za njom i vičem. Ako joj pustim crtić dok on doji ili ga presvlačim, to se zna odužiti a ne bih htjela da cijele dane gleda u televiziju. Bude mi ponekad teško i ništa mi se ne da. Kako da se ja brinem za njih kad svaki traži svoje a ja sam samo jedna i ne mogu na pet strana?

Suočavaš se s izazovima roditeljstva koji nikad nisu jednostavni, bez obzira na tvoju dob. I sama primjećuješ da ti je bilo jednostavnije ranije, brinuti se samo za jedno dijete. Brinuti s druge strane o dvoje male djece zna biti doista iscrpljujuće. Smatram da bi za početak bilo dobro isplanirati te situacije koje se pokazuju kao teške. Ako znaš da sina moraš okupati ili presvući, u to isto vrijeme ( i u istoj prostoriji) kćer može „kupati“ svoju lutku ili ti pak pomagati tako da dodaje stvari. Ponekad se i svakodnevne inače teške situacije mogu pretvoriti u prilike za igru i druženje. S druge strane, čini mi se da bi bilo dobro uključiti i muža, kad je kod kuće i ne radi. Možda da pričuva sina dok ti i kćer imate vrijeme samo za sebe. Ili da ti imaš svojih „5 minuta“, odnosno vrijeme u kojem radiš nešto za sebe, bilo da se odmaraš ili imaš neku svoju dragu aktivnost. Roditelji male djece često nemaju vrijeme za sebe, a ponekad i malo vremena u kojem se posvetiš svojim interesima, bude dovoljno da se osjećaš bolje.

 

Martina Trbus
15. 12. 2013.
AUTORICA:
Marina Trbus
prof.psih.

Imam 19 godina i malog sina od 14 mjeseci. Kad sam zatrudnila dečko i ja smo odlučili da ćemo zajedno živjeti ali se nismo vjenčali. Već godinu i pol živimo s njegovim roditeljima i sve bi bilo dobro da se oni ne miješaju stalno radi čega se svađamo. Ja sam jednom već htjela otići ali ne znam gdje da idem a i s dečkom su odnosi super sve dok njih nema blizu. Brinem se i zato što se miješaju u odgoj našeg sina, stalno prigovaraju kad ja nešto napravim, sve mu dopuštaju i sad on više ništa ne sluša. Ponekad mi je užasno teško i ne znam kako se postaviti, a vidim da za njega ova situacija nije dobra. Što da radim? Kako da se postavim da njega zaštitim, a da i meni više nije situacija neizdrživa. Molim pomozite.

Poštovana, iz vašeg pitanja čujem dvije stvari, jedna je potreba da budete samostalni u svojem partnerskom odnosu i u odgoju vašeg djeteta. S druge strane, pomoć roditelja vašeg partnera vam je dobrodošla, kako oko stambenog rješenja, tako i pomoći oko djeteta. Predlažem tri vrlo konkretne stvari. Prva je da sjednete s partnerom i napišete na papir sve prednosti i nedostatke života sa roditeljima, kao i samostalno, bez roditelja. Detaljno sastavite koliko bi vam trebalo novaca da živite s roditeljima, koliko da živite samostalno, tko bi pričuvao sina, koliko bi vas koštale namirnice, režije, struja. Također, vodite računa i kako biste osigurali čuvanje djeteta kada biste živjeli s roditeljima, odnosno samostalno da vi i partner možete izaći na kavu ili neki izlazak s prijateljima. Tek tada donesite odluku i plan kada i pod kojim uvjetima ćete otići u samostalan život.

Silvija Stanić
14. 12. 2013.
AUTORICA:
Silvija Stanić
dipl.psih.

Imam 17 godina i trudna sam 5 mjeseci. Ovo mi je užasno teško razdoblje jer sam s roditeljima u lošim odnosima i svaki dan su nove svađe i napetosti. Oni nikako ne prihvaćaju to da ću ja roditi, ne sviđa im se moj dečko, čak ne smije doći u kuću. Kažu da nam oni neće čuvati dijete i da smo premladi da bi znali što znači imati dijete. Kako da ih uvjerim da ćemo se brinuti o djetetu i da ni nama nije sad lako?

Ovo je situacija u kojoj izgleda nikome nije lako. Ti i dečko suočavate se s velikim promjenama koje donosi trudnoća i roditeljstvo, osobito u tako mladoj dobi, i potrebna vam je podrška. Pokušajte razgovarati s roditeljima, iznesite svoj plan. Recite im točno kako biste željeli da stvari funkcioniraju, uključujući planove gdje biste mogli živjeti, tko će raditi, što će biti s tvojom školom (ako još ideš u školu). Ako na taj način pristupite, pokazujete da ste odgovorni i da razmišljate o tome kako će stvari funkcionirati u budućnosti. I recite im koliko vam je njihova podrška važna.
Jednako tako, koliko ti sad prolaziš velike promjene u životu, toliko se i tvoji roditelji suočavaju s velikim promjenama i to im zasigurno nije lako. Spoznaja da postaju baka i djed (a još jučer su bili mladi), često nije laka i potrebno je neko vrijeme da prihvate novu situaciju. Oni su itekako svjesni kakve sve izazove nosi roditeljska uloga pa su stoga čini se i zabrinuti. Ukoliko im ti i tvoj dečko pristupite odgovorno, ali i s razumijevanjem da i njima nije lako, vjerujem da ćete lakše pronaći zajednički jezik. Uvijek se možete javiti i u naše savjetovalište i dogovoriti termin da osobno dođete.

 

Postavi pitanje našim stručnjacima

Noćne more kod djeteta

Helena Rajčić
29. 01. 2014.
AUTORICA:
Helena Rajčić
mag. psihologije

Molim da mi pomognete savjetom. Imam 20 godina i dijete od 30 mjeseci. On se već neko vrijeme budi  usred noći u morama i nikako da se odvikne od bočice. Kako ga odvići i trebam li uopće već krenuti s odvikavanjem?

Većina djece ima noćne more u nekom periodu djetinjstva i one su sastavni dio razvoja dječje psihe. Djecu u toj dobi loši snovi jako uznemiruju jer još uvijek ne razumiju dobro razliku između sna i stvarnosti. Važno je da svom djetetu pružiš osjećaj sigurnosti i zaštićenosti tako da ga zagrliš i utješiš. Nježno mu i sa smiješkom objasni da je sve u redu i da nema opasnosti. Ostani uz njega dok se ne smiri i ne pokaže da je spremno za nastavak spavanja.

Također, u njegovoj sobi možeš ostaviti upaljeno noćno svjetlo, ponuditi omiljenu igračku kao društvo, čitati mu bajke ili priče povezane s mirnim spavanjem. Tijekom dana možeš obratiti pažnju na televizijske emisije ili crtane filmove koje dijete gleda (možda su nasilni, zastrašujući ili neprimjereni njegovoj dobi).

Pročitaj više

© Mama je mama 2018