Kontaktiraj stručnjaka

Dragi posjetitelji web portala MALOLJETNI-RODITELJI.net, obavještavamo vas da u razdoblju od 1.6.2017. do 31.8.2017. usluga besplatnog e-savjetovanja unutar rubrike PITAJ STRUČNJAKA neće biti dostupna. Pozivamo vas da potrebne informacije i odgovore pokušate naći u ranije objavljenim odgovorima putem naše tražilice. Za pitanja vezana uz maloljetničke trudnoće i roditeljstvo i dalje se možete javiti na naš broj telefona 01/2442-061 kao i dogovoriti termin u Savjetovalištu MAMA JE MAMA.
E-mail: 
Pitanje 
    
{{#image}}
{{/image}}
{{text}} {{subtext}}

Pitaj PSIHOLOGA

Silvija Stanić
14. 12. 2016.
AUTORICA:
Silvija Stanić
dipl.psih.
Imam jako tešku i napetu situaciju. Sa momkom sam dugo zajedno i volimo se. Ja nisam nikada imala seksualne odnose i prvi put ću sa njim stupiti za mjesec dana, ali imam jako tešku situaciju. Kada sam imala 14 godina masturbirala sam sa prstom i sad ne znam da li sam probila himen i da li će on shvatiti da nisam nevina, jako se plašim svega toga, nisam osjetila nikakav bol, ali se plašim kako će on reagirati jer od toga mi ovisi moja budućnost. Hvala unaprijed.
 
Istraživanje vlastitog tijela uključujući i masturbiranje prirodan je dio razvoja seksualnosti i to je dio kojeg se doista ne bi trebala sramiti ili osjećati krivom. Naše društvo često temi seksualnosti pristupa na način koji može izazvati sram ili krivnju, no zdravi razvoj vlastitog identiteta uključuje između ostalog i svijest o vlastitoj seksualnosti. Uvjerena sam da ove teme nisu strane niti tvojem dečku, s kojim planiraš stupiti u seksualni odnos. Navodiš da ste dugo zajedno i volite se pa bi bilo dobro da možete otvoreno razgovarati i o temama vezanim uz seksualnost. Jeste li razgovarali o oblicima zaštite od neželjene trudnoće i spolno prenosivih bolesti? To je iznimno važna tema prije stupanja u seksualne odnose. Svakako bih savjetovala da popričate i o tome što vas eventualno brine ili plaši, koliko smatrate da je svijest o vlastitom tijelu i seksualnosti važna i za zajedničko zadovoljstvo, što stupanje u seksualne odnose može značiti za razvoj vaše veze, i sl. Možda će ti ispočetka biti neugodno započeti razgovor o ovoj temi, no razgovor je važan i nakon što počnete otvoreno razgovarati i početni sram će se smanjivati.
 
Martina Trbus
25. 10. 2016.
AUTORICA:
Marina Trbus
prof.psih.
Da li ostati u braku gdje muž udara ženu?
 
Poštovana,
sukladno Zakonu o zaštiti od nasilja (NN 137/09, 14/10, 60/10) u Republici Hrvatskoj zakonom je zabranjen svaki oblik tjelesnog, psihičkog, spolnog ili ekonomskog nasilja, a osobito tjelesno nasilje, odnosno primjena fizičke sile bez obzira je li nastupila tjelesna ozljeda ili nije. 
Drugim riječima, kada muž udari ženu (ali i obratno, kada žena udari muža) to obavezno treba prijaviti policiji. 
Također, takav odnos gdje jedna osoba tuče, udara i nanosi fizičku i psihičku bol nije odnos te ga je potrebno prekinuti. U svim odnosima, bilo da se radi o odnosu roditelj – dijete, partner – partner, suprug – supruga ili bilo koji drugi odnos – nasilje nije dopustivo i za njega nema opravdanja.

 

Helena Rajčić
14. 10. 2016.
AUTORICA:
Helena Rajčić
mag. psihologije
Što učiniti kad ste nepoželjni od okoline i osjećate se bezvrijedno? Kao da izlaza nema. Kao da ste u mraku gdje se svijetlo ne vidi. Samo smetnja na ovom svijetu. Nemam nikog, porodicu nemam. Sama sam ostala, nemam snage da se borim. Evo i sad suze dok pišem.
 
Poštovana, 
Prema ovom što ste napisali čujem da se nalazite u životnim okolnostima koje su vam teško podnošljive te vam se čini da je sve izvan vaše kontrole. Osjećate se usamljeno, nemoćno i čini vam se da nema izlaza. Iako nemam informaciju o konkretnim okolnostima, mogu to slikovito zamisliti kao oluju – kao da se vaš brod nasukao na stijenu, ne vidite druge članove posade, čini se kao da ste sami na otoku, uplašeni ste, okolo vas je snažno nevrijeme, osjećate se nemoćno i čini vam se da nikad neće proći. Ponekad su vanjske životne okolnosti slične tome: nalazimo se u „oluji“ koju ne možemo promijeniti i borba s njom nas može jako iscrpiti. Ono što možemo učiniti u toj situaciji jest pobrinuti se za sebe i manje stvari na koje možemo utjecati. Metaforički, u oluji bi to bilo pronaći sigurno mjesto na kojem se možemo zaštiti od vjetra i kiše, utopliti se, pronaći nešto za jesti i piti. Pogledati ima li možda još nekog u tom skloništu s kim će nam biti lakše izdržati oluju. 
 
Vidite što od te metafore možete prevesti u konkretna ponašanja u vašem životu. Tako biste mogli pronaći odgovor na pitanje koje ste postavili – što učiniti? Kako bi došli do odgovora, postavite si potpitanja: 
Postoji li neko sigurnije mjesto na kojem je „oluja“ slabija? Mogu li pronaći osobu s kojom će mi biti lakše izdržati oluju ili koja bi mogla pomoći da pronađem izlaz?
 I prisjetite se da oluja uvijek prođe, kako u vremenskim prilikama, tako i u životnim okolnostima.
 
Većinu teških trenutaka lakše je proživjeti uz podršku i vodstvo stručne osobe. U olujnim vremenima, stručna osoba od povjerenja može biti „kompas“ koji nam treba. Prvi korak ste već napravili postavljanjem pitanja na našem portalu. Ukoliko živite u Zagrebu, pozivam vas da se javite u naše savjetovalište Mama je mama na broj telefona 01-2442-061. Uz više informacija, zajedno možemo pronaći odgovore na postavljena pitanja, odgovore koji se odnose specifično na vas i vašu životnu situaciju. Ako ste iz nekog drugog grada, možete nam se obratiti za pomoć u pronalaženju stručnjaka u vašem gradu koji će vam pružiti adekvatnu podršku.

 

Martina Trbus
23. 09. 2016.
AUTORICA:
Marina Trbus
prof.psih.
Pozdrav,
je li premišljanje od svadbe pred udaju veliki blam? Kako bi to okarakterizirali?
 
Predomišljanje pred svadbu nije veliki blam niti za to postoji neko jednostavno objašnjenje na razini karaktera. Pokazuje jedino da razmišljaš o posljedicama svog ponašanja, kratkoročno i dugoročno.
Ukoliko imaš nekih sumnji oko udaje, trebaš imati na umu da je to ozbiljna obveza, dapače, to je službeni ugovor te da bi ga razvrgnula, potrebna je pravna procedura - razvod koji nije samo tehničko pitanje, već kao što zasigurno znaš, nosi sa sobom puno teških emocija.
Da zaključim, dobro razmisli što ti želiš, razgovaraj s partnerom što i kako on vidi vaš brak, kako ga ti vidiš, koja su vam očekivanja i strahovi...možda i on ima neke dileme, ali se boji razgovarati da te ne povrijedi. U svakom slučaju, razgovor o tome što ti želiš, ali i čuti što on želi, je dobar temelj za svaki odnos, a posebno za odnos u braku.
Sretno!
Silvija Stanić
29. 07. 2016.
AUTORICA:
Silvija Stanić
dipl.psih.
Imam 19 godina i prije tjedan dana sam se posvađala s dečkom s kojim sam za manje od mjesec dana trebala proslaviti dvije godine veze. On mi je prva prava ljubav, kao i ja njemu. Često smo se svađali oko gluposti ali bi se pomirili nakon par sati. Prije tjedan dana sam mu ja u ljutnji preko poruke (jer trenutno nije u gradu) rekla da prekidam s njim na šta je on odgovorio „ajde daj smiri se, ohladi se“ . Tri dana nakon sam mu se javila, on je došao u grad jer mi je već prije obećao da će doći i našli smo se, na šta je on bio hladnokrvan prema meni i rekao da mu se ne da više ovako jer nam je svaki dan u vezi postao rutina i da me voli ali misli da me voli iz navike a ne kao na početku veze i da mu se ne da svađati stalno. Ja sam pola sata plakala, zagrlili smo se još jednom i poljubili te me odveo doma, a kad sam izašla iz auta stajala sam da vidim kako će otići s autom ali nije odlazio dok ja na kraju nisam otišla. Već dva dana plačem, ne mogu spavati i uznemirena sam, po noći najviše. Već me dvaput bio ostavio (nakon mjesec dana veze, pa nakon 5 mjeseci veze) ali se nakon dan dva pokajao i vratio meni plačući. Kako da se nosim sa situacijom? Što vi savjetujete?
 
Čini mi se kako i ti i dečko prekid ili prijetnju prekidom koristite kao alat za rješavanje problema. Navodiš da je on već dva puta prekidao s tobom, a spominješ kako si i sama prekid spomenula u trenutku ljutnje. Malo me to podsjeća na igru s vatrom, uvijek postoji opasnost da se netko opeče. Različiti stavovi i različita mišljenja doista mogu biti izazov za par, brojni su razlozi koji mogu dovesti do svađe. No samo o vama ovisi kako ćete se suočiti s problemima. Učestale svađe doista mogu biti zamorne. Vaša veza, kako navodiš, trajala je dvije godine i sasvim je uobičajeno da se odnos mijenja te da nije sve kao na početku. To je ujedno i prilika da se veza razvije na nekoj novoj razini. No za to je potrebno puno truda i puno ulaganja, s obje strane. 
Čini se kako ti je žao što ste prekinuli i kako bi htjela nastaviti vezu. Svakako bih ti savjetovala da otvoreno popričaš s njim. Reci mu kako se osjećaš. Ukoliko želiš nastaviti vezu, reci to otvoreno. Ako i nećete nastaviti dalje kao par, kroz razgovor imate šansu završiti to poglavlje na prijateljski način. Ako odlučite pokušati još jednom, pokušajte ovu situaciju pretvoriti u lekciju za budućnost.
I na kraju, ako ostanete kod prekida kao konačne odluke, uzmi si dovoljno vremena da se suočiš sa svim emocijama koje će se javljati. Sasvim je normalno da si tužna, navodiš da plačeš, ne spavaš, da si uznemirena. Prekid veze uvijek predstavlja gubitak i potrebno je vremena da se cijela erupcija emocija smiri. To je proces koji traje i često je težak, no postoje načini da ga olakšaš. Pokušaj izabrati neku novu aktivnost, nešto zanimljivo, možda nešto što oduvijek želiš. Sad, je li to rolanje, ples, oslikavanje predmeta ili pak nešto četvrto, najbolje ćeš znati sama. Sretno

 

Marina Ecimović
18. 05. 2016.
AUTORICA:
Marina Ecimović
mag. .psych.
Poštovanje, dečko i ja imamo problem u vezi. Zajedno smo već godinu i 5 mjeseci. On se nikako ne može pomiriti s mojom prošlosti. Naime imala sam dva dečka prije njega s kojima sam imala seksualne odnose i to sam mu rekla, ali on nikako da se pomiri s tim. Jedno vrijeme bude dobro i onda svađa: „Ti si ovakva. ti si onakva, imala si ih više, sve lažeš...“ I tako često. Pa ne znam što da učinim i kako da postupim u vezi toga? Pozdrav.
 
Poštovana, čini se da ti i dečko imate problem s povjerenjem u vašoj vezi. Točnije, tvoj dečko je taj koji teško uspostavlja povjerenje, a koje je nužno u zdravoj i stabilnoj ljubavnoj vezi. Ukoliko partneri ne vjeruju jedno drugome, uvijek se javlja nekakva sumnja na bilo kakve postupke druge osobe te stoga posljedično stalno izbijaju nove svađe. U takvom odnosu bilo kakva sitnica može biti povod za svađu. Također je i u velikoj mjeri zastupljena ljubomora te će dečko na svakog drugog dečka u tvom životu gledati kao na potencijalnu prijetnju. Ono što možeš napraviti je da iskreno razgovaraš sa svojim dečkom. Reci mu kako se osjećaš zbog njegovih stalnih vraćanja na tvoju prošlost i koliko te to boli što ti ne vjeruje u potpunosti. Pojasni mu da prošlost ostaje prošlost, a da bi vaša veza imala budućnost reci mu da ti mora vjerovati, jer na ovaj način vaša veza ne može puno napredovati te je opterećujuća i tebi i njemu. Pokaži mu da voliš samo njega i da želiš samo njega. Ako sve to ne uspije te ti on i dalje ne bude vjerovao, onda razmisli je li on pravi dečko za tebe odnosno možeš li se nositi s njegovim manjkom povjerenja u tebe. Sretno!
 
Helena Rajčić
04. 02. 2016.
AUTORICA:
Helena Rajčić
mag. psihologije

Pozdrav, imam 16 godina. S dečkom sam pola godine. U početku je samo znala mama, a onda je on upao u neke probleme kod kuće i bila sam prisiljena reći tati. Tata nema ništa protiv toga da imam dečka, ali njega ne želi u toj ulozi. Sredinom 10.og mjeseca smo bili vani i ja sam pretjerala s pićem, te je moja prijateljica zvala moje roditelje, a tamo se nalazio i on. Moji su bili izvan sebe i zabranili su nam svaki kontakt, čak su i moju razrednicu upleli u to i tražili od nje pomoć da pazi na mene u školi. Dva tjedna se nismo čuli i odlučili smo nastaviti našu vezu u tajnosti. S njegovim roditeljima sam u odličnim odnosima, on se popravlja jer je bio problematičan, ali želimo reći mojim roditeljima iako ne znamo na koji način. Znam da smatrate da sam premlada i da veza moguće neće potrajati ali bih htjela bar dok traje da bude sasvim normalna. Inače, moj tata smatra da zaslužujem bolje i više, a želim im samo reći da sam sa 16 godina dovoljno sretna s tim dečkom.

 

Iz tvog pitanja čujem da ti je stalo do veze s tvojim dečkom, ali i do odnosa s roditeljima. Traženje savjeta od stručnjaka pokazuje da su ti oba odnosa važna i da si spremna uložiti trud kako bi ih poboljšala. Pokušat ću ti pomoći da svoj trud uložiš na onaj način koji će uistinu biti koristan i pomoći ti da budeš zadovoljnija različitim aspektima svog života.

Htjela bih te razuvjeriti u tvojoj zabrinutosti da ću misliti kako si premlada. Smatram da je za osobu tvojih godina sasvim očekivano da se zaljubljuje i ima dečka. Trenutačno si u razdoblju koji nazivamo adolescencija i u kojem iz djetinjstva prelaziš u odraslu osobu. Važno je da te roditelji podrže na tvom putu, da brinu za tebe, pomažu ti svojim znanjem i iskustvom, ali da prije svega uvažavaju tvoje potrebe i poštuju tvoje osjećaje. Osjećaji uvijek jednako vrijede, bez obzira koliko godina imali.

Budući da se radi o dva različita odnosa, prvo ću se osvrnuti na odnos s dečkom. Kažeš da je dečko „upao u neke probleme kod kuće“, da se „popravlja jer je bio problematičan“  čime pokazuješ da da si svjesna kako su neka njegova ponašanja neprihvatljiva. Za svoju vezu kažeš da bi htjela da je „normalna“, iz čega čujem da bi voljela da se nešto u vašoj vezi promjeni (ili barem da se promjeni kako će je drugi ljudi prihvatiti). Očekivanje da će se partner promijeniti je nešto što se često javlja u ljubavnim vezama. Ulazimo u partnerske odnose jer nam se nešto sviđa kod osobe, a ono što nam se ne sviđa nadamo se da će se promijeniti. Dobro je imati na umu da iako se promjene događaju, najbolje je ne računati na njih. Jer svatko može mijenjati samo sebe, ne i druge ljude. Potičem te da razmisliš i pokušaš odgovoriti na sljedeća pitanja: Jesam li zadovoljna odnosom koji trenutačno imam s njim? Bih li htjela ostati u vezi kada se on ne bi promijenio? Želim li da on mene prihvati kakva jesam ili da očekuje da se promijenim? Bih li htjela biti u vezi kojoj se moji roditelji protive? Također, potaknula bih te da promisliš o ponašanjima svog dečka koje nazivaš „problematičnim“: Utječe li to na mene i na koji način? Je li me takvim ponašanjima dosad povrijedio? Ako jest, kako sam se osjećala?

Smatram da će ti odgovori na ova pitanja pomoći da bolje razumiješ svoj odnos s dečkom, ali da će te  ujedno i pripremiti za razgovor s roditeljima.

Pretpostavljam da su tvoji roditelji zabrinuti i da su njihovi postupci motivirani željom da ti pomognu donijeti odluke koje će biti najbolje za tebe. Međutim, zabrane najčešće nisu rješenje. Vjerujem da je tvojim roditeljima stalo do tebe, da te žele zaštiti i brinuti se o tebi. Ohrabrujem te da razgovaraš s njima i da zajednički otkrijete koji su primjereniji i bolji načini na koje mogu pokazati roditeljsku brigu. Pokušaj im se obratiti u formi da im kažeš koje su tvoje želje i potrebe i na koji način ti je važno da to poštuju. Ako se bojiš započeti razgovor, možeš se obratiti roditelju s kojim imaš bolju komunikaciju (možda je to mama) pa onda zajednički možete reći tati. Ili možete svi zajedno otići kod školske psihologinje koja će vam pomoći da razgovarate na način da bolje čujete jedni druge i postignete dogovor s kojim će obje strane biti mirnije i zadovoljnije. Također, možete se zajedno javiti i u naše savjetovalište. Vjerujem da ćete uspjeti pronaći zajednički jezik i riješiti trenutačan sukob na konstruktivan način. Sretno! 

 

 

Martina Trbus
04. 12. 2014.
AUTORICA:
Marina Trbus
prof.psih.
Imam 19 godina. Ove godine sam maturirala sa dovoljnim rezultatom. Zbog toga nisam uspjela upisati fakultet, užasno sam tužna zbog toga, ali sam upisala pripreme za državnu maturu i nadam se kako ću maturirati barem sa 3. Ove godine sam dobila otkaz, radila sam kao asistent na nastavi. Dječak s downovim sindromom je bio agresivan i težak slučaj za mene, pa su mi dali otkaz. To me pogotovo pogodilo jer sam mislila kako znam sa takvom djecom, a trudila sam se raditi najbolje što mogu svoj posao. Sada sam doma po cijele dane, sve dok me ne pobere dečko kada dođe sa faksa. Užasno mi je preko dana, dućan mi je 5 min. od stana, a meni se neda otići u dućan, kao da sam se prejako ulijenila, a čini mi se kako nemam snage otići u grad, barem u kafić. Kao da mi se neda ništa raditi, a tijelo traži nekakvu fizičku aktivnost, a ja mu to branim, i ne znam zašto. Jednostavno, shvatila sam da sam lijena. Možete li mi pomoći? Koji je moj problem? Samo sam se ulijenila, kako dečko kaže, ili sam upala u umjerenu depresiju, da napomenem, od kad je dečko krenuo na faks, ja se ovako osjećam, istina je da sam ljubomorna, ali mu pomažem i želim da završi taj faks. Mislim kako je važno da Vam napišem, kako ponekad znam ostati do navečer u krevetu, sve dok on ne dođe do mene. Jesam li u depresiji? Ne želim ići kod psihijatra jer su tu i neki drugi problemi. Možete li mi Vi pomoći? Hvala
 
Poštovana,
doživljaji koje proživljavamo u svom životu, ponekad ispred sebe imaju +, no nažalost, ponekada imaju i -. Bojim se da se vama u kratkom razdoblju dogodilo nekoliko tih - situacija i da vaše unutarnje biće traži oporavak od svih tih - događanja. Ako to usporedimo sa prehladom, vi ste trenutno u situaciji gdje ste imali tri snažne prehlade (loš uspjeh na maturi, otkaz i upis na fakultet vašeg dečka, ali ne i vaš upis), imunitet vam je iscrpljen i opće stanje vam je loše. Ono što čujem iz vašeg pitanja je da li je to normalno i kako da se pokrenete?

Martina Trbus
24. 11. 2014.
AUTORICA:
Marina Trbus
prof.psih.
Poštovana,
molim Vas za brz odgovor! Hitno! U svibnju ili lipnju (ne znam točno kada je bilo posljednji put) sam imala peting s dečkom. Dodirivao me je prstima dolje, a mislim da je dodirivao i sebe. Međutim nije me dodirivao poslije svršavanja koje je obavljao u wc-u i dva puta meni na trbuh. Bila sam obučena tada kad mi je svršio na trbuh i u ležećem položaju tako da se ništa nije slilo dolje. Inače, NEVINA SAM. Himen je, ja bih rekla tu. Od tada je prošlo oko 6 mjeseci, ali mene i dalje muči pomisao na to da sam ostala trudna preko njegovih prstiju, ako je bilo predsjemene tekućine, mada i u to sumnjam. Inače u međuvremenu sam imala normalnih 6 menstruacija i trenutno imam sedmu. Dobivala sam ih na 27-33 dana jer mi je ciklus inače neredovit. Bile su normalne, trajale su 7 dana i krvarila sam uobičajeno. Imam i krvne ugruške tj. one komadiće koji ispadaju. Evo već od srpnja do sada i dalje se nisam smirila po pitanju toga, imam skoro 17 godina i jako se plašim trudnoće. Nikada nisam imala ni pokušaj seksualnog odnosa, samo taj peting ili kako neki kažu prstenjačenje (oprostite na izrazu). Nije ušao u mene prstima ali sam nekoliko puta osjetila blagu bol ili pritisak pa je odmah prestao da ide dalje, pretpostavljam da je to bio himen. Moje pitanje je da li je moguće da sam nekim slučajem ostala trudna tim petingom, imala menstruaciju sasvim normalno sve ovo vrijeme i trbuh mi je malo veći ali ne izgleda bas kao trudnički? Test nisam radila, neugodno mi je kupiti ga i strah me je da ga napravim. Molila bih Vas da mi što prije odgovorite, jer se jako plašim i psihički sam sad pod pritiskom zbog ovoga, stalno razmišljam o tome. I još nešto, razmišljala sam da kupim ipak test da bih se smirila, mogu li ga napraviti tokom menstruacije koju trenutno imam ili da sačekam da prođe? I da li će pokazati pravi rezultat i sa popodnevnim urinom? Oprostite na predugačkoj poruci i hvala Vam unaprijed na izdvojenom vremenu i odgovoru. Nestrpljivo čekam Vaš odgovor. Hvala do neba.
 
Poštovana,
s obzirom na sve navedeno niste trudni.  Željela bih Vas savjetovati kako da se umirite od briga koje spominjete. Čujem da ste pod psihičkim pritiskom i da su Vaše misli okupirane trudnoćom koju trenutno ne planirate. Također, razumijem iz Vaše poruke da je Vaš partner spreman poštivati Vaše granice i da pokazuje razumijevanje prema Vašim strahovima. Isto tako, vidim da ste kao partneri spremni istraživati zajedničku seksualnost i da u tome želite uživati bez straha te se tome prepustiti, a ako dobro razumijem ne planirate i ne želite trudnoću.
Moj savjet je da skupite svu hrabrost, razgovarate sa nekom osobom od povjerenja (majka, teta, ujna, kuma, najbolja prijateljica) i da Vas otprati ginekologu. Tamo ćete moći čuti više o tome kako se zaštiti od neplanirane trudnoće (pilule, spirala, dijafragma, kondom) i isto tako se raspitati o simptomima trudnoće da ih znate prepoznati.

 

Helena Rajčić
02. 10. 2014.
AUTORICA:
Helena Rajčić
mag. psihologije
Imam 15 godina i visoka sam 163 i teška 48 kg što je normalno. Ali užasno sam opsjednuta izgledom svojih nogu i stražnjice na kojima ima celulita i strija. I zbog toga padam u depresije, postajem nezadovoljna životom i sobom.. Izbacila sam slatkiše, kruh, jedem malo, a njega sve više i više.. I vježbam svaki dan.. Onda tu gubim nadu.. I čim pojedem nešto slatko ili previše masno razmišljam da povratim na silu i jedva se suzdržim. Vise ne znam sta ću, to me psihički više ubija.. Ne mogu biti sretna uopće, samo o tome razmišljam...Pomozite!
 
Za razdoblje puberteta karakteristične su intenzivne tjelesne promjene. Jedna od tjelesnih promjena u pubertetu i adolescenciji je i nastanak celulita. To je povezano sa spolnim sazrijevanjem i povećanjem razine ženskog spolnog hormona estrogena. Dakle, celulit je normalna stvar koja se pojavljuje kod 80% žena te nije povezan s pretilošću, pojavljuje se jednako kod mršavijih i debljih ljudi. Iako je za smanjenje vidljivosti celulita dobro voditi računa o zdravom načinu života: zdravoj prehrani, vježbanju, izbjegavanju stresa, sve to nije garancija za uklanjanje celulita. Brojne teorije govore kako su za njegov nastanak odgovorni geni i razina hormona u tijelu.  
 
S obzirom na informacije koje si iznijela, procjenjujem da su moguća dva izvora tvoje pretjerane zabrinutosti izgledom:
1. To može biti razvojna kriza u adolescenciji. Nalaziš se u razdoblju kada se suočavaš s vlastitim spolnim sazrijevanjem te se sve više počinješ doživljavati kao ženu a manje kao dijete. Nesigurnost se posebice može pojaviti ako uspoređuješ svoje tijelo s onim što vidiš u časopisima. Međutim, slika tijela prezentirana u časopisima nije realna: modeli imaju mnogo šminke, fotografirali su ih profesionalni fotografi iz najboljeg kuta pri čemu su fotografije također i retuširane. Ni poznate osobe u stvarnom životu ne izgledaju tako dobro kao u časopisima. Ako pogledaš oko sebe, vidjet ćeš da ni jedna osoba u stvarnom životu ne izgleda „kao s naslovnice“. 
 
 
2. Tvoja pretjerana zabrinutost celulitom može biti i odraz negativne slike koju imaš o sebi. Slika o sebi odnosi se na to kako općenito doživljavaš sebe. Ona može biti uglavnom pozitivna ili uglavnom negativna, neovisno o stvarnim manama i kvalitetama koje posjeduješ. Posljedica je iskustava koja si imala i poruka koje si dobivala od bliskih osoba, roditelja ili prijatelja.  Ona je povezana s vjerom u sebe općenito, smatraš li da si vrijedna i sposobna osoba koja zaslužuje da je drugi cijene ili obrnuto. Savjetujem ti da se obratiš školskom psihologu/psihologinji  ili drugoj stručnoj osobi kojoj ćeš detaljnije opisati problem na temelju čega će ti on/ona moći pružiti adekvatnu podršku. 

 

Helena Rajčić
22. 07. 2014.
AUTORICA:
Helena Rajčić
mag. psihologije
Za dva dana imam dogovoreno s momkom da imamo odnos. Meni je prvi put, njemu nije. Interesira me za zaštitu, je li dovoljno samo da ima kondom on ili trebaju i pilule? Bit će mi 14. dan ciklusa. Ima li šanse da dođe do neželjene trudnoće?
I što i kako da se ponašam prvi put?
 
Nijedna metoda kontracepcije nije 100 posto sigurna. Ako se ispravno koristi, postotak sigurnosti kondoma je 97%, pilule 99%, pri čemu jedino kondomi pružaju zaštitu od spolno prenosivih bolesti. Uz to, 14. dan ciklusa jedan je od najplodnijih dana, za detaljnije informacije o plodnim i neplodnim danima konzultiraj članak na našoj stranici pod nazivom:
Kalendarska ili ritmična metoda izračunavanja plodnih i neplodnih dana
 
U tvom pitanju kako se ponašati prvi put primjećujem nesigurnost i dileme vezano uz stupanje u spolni odnos. Važno je da si postaviš pitanje jesi li uistinu spremna. Jako je pohvalno da brineš o kontracepciji, što pokazuje tvoju zrelost, ali je uz to važno i da možeš o svojim dilemema (koje su uobičajne za prvi put) razgovarati s dečkom, izraziti mu svoje osjećaje i potrebe, što želiš, a što ne.
 
 
Helena Rajčić
09. 04. 2014.
AUTORICA:
Helena Rajčić
mag. psihologije

Imam 16 godina i s dečkom sam u vezi već godinu i pol. On sve češće spominje spolni odnos a mene je strah... strah od prvog puta, strah od toga da me ne ostavi ako ne pristanem, strah od toga da se ne osramotim. Nemam koga pitati a ne znam ništa o tome. Kako trebam reagirati? Koju odluku donijeti? Volim ga i ne želim da prekinemo a za seks još nisam spremna!

Iz postavljenog pitanja prepoznajem dvije stvari koje te muče. Prvo, osjećaš pritisak stupanja u seksualni odnos za koji još nisi spremna. Želim ti reći da je sasvim OK reći ne ili da želiš još pričekati. Tvoj dečko te neće voljeti više ili manje zbog toga što ste spavali zajedno. Važno je da to učiniš tek onda kada se osjećaš spremna, s onom osobom s kojom to želiš napraviti. Nipošto zbog toga da bi udovoljila dečku ili vršnjacima koji kažu da „svi to rade, pa moraš i ti“ jer bi se kasnije mogla osjećati loše zbog takve odluke.

Drugo, smatraš da ne znaš dovoljno o tome, a ne znaš od koga bi mogla dobiti više informacija. Preporučam da razgovaraš sa starijom osobom od povjerenja: majkom, ginekologinjom, školskom liječnicom ili psihologinjom. Također, možeš posjetiti web stranicu SEZAM-Seksualna Edukacija ZA Mlade na kojoj ćeš pronaći odgovore na pitanja o seksu koja muče mlade osobe.
Za mnoge mlade teško je odlučiti i prepoznati kada su spremni za “prvi put”. Ja  bih rekla da je pravo vrijeme onda kada se oba partnera osjećaju spremnima, žele to napraviti, mogu razgovarati o seksu jedno s drugim, izraziti svoje osjećaje i potrebe, zajednički su donijeli odluku da će to učiniti te su se pobrinuli oko kontracepcije.

 

 

Helena Rajčić
18. 02. 2014.
AUTORICA:
Helena Rajčić
mag. psihologije

Imam 16 godina i trudna sam. Slučajno sam naišla na vašu stranicu pa sam vam se odlučila javiti. Živim sa bakom u Osijeku, mame nemam, a tata mi radi u Njemačkoj i dolazi samo za blagdane. On ne zna da sam trudna za sada sam to uspješno sakrivala od njega jer me strah šta će reći, ne želim njemu reći, a drugog nikog nemam osim bake. Baka je stara i može mi pomoći u početku kad rodim, a šta ću kasnije kad se njoj ne daj Bože nešto dogodi. Voljela bih čuti neki savjet od vas. Hvala unaprijed na odgovoru.

Razumijem da ti je teško i da ti se situacija u ovom trenutku čini bezizlaznom, no sigurno postoje osobe kojima se možeš povjeriti. Razmisli o tome tko bi te mogao saslušati i razumjeti, razgovaraj s tom osobom, sam razgovor može ti olakšati da se snađeš. To može biti tvoja baka, rođakinja, prijateljica ili neka stručna osoba: obiteljska liječnica, školska psihologinja, ginekologinja. Također, pokušaj uključiti i oca svog djeteta jer je trudnoća vaš zajednički problem.


Kako bi tati lakše saopćila da si trudna, pobrini se da prethodno napraviš plan za budućnost. Ako namjeravaš zadržati trudnoću, objasni mu kako ćeš završiti školu, skrbiti za dijete te kakvu pomoć i podršku od njega očekuješ.  Ostani smirena, zapiši unaprijed što mu želiš reći, povedi prijateljicu sa sobom. Ako „poludi“ kad mu kažeš, izađi, ostavi ga da se smiri, pa se vrati nakon nekog vremena kako bi smirenije nastavili razgovor. Imaj na umu da je i za njega to nova i neočekivana situacija te da će mu trebati vremena da to prihvati. Za dodatnu podršku, u Osijeku se možeš javiti u besplatno savjetovalište pri Obiteljskom centru, a možeš se telefonom javiti i u naše Savjetovalište na broj 01/2442-061.

 

 

Helena Rajčić
29. 01. 2014.
AUTORICA:
Helena Rajčić
mag. psihologije

Molim da mi pomognete savjetom. Imam 20 godina i dijete od 30 mjeseci. On se već neko vrijeme budi  usred noći u morama i nikako da se odvikne od bočice. Kako ga odvići i trebam li uopće već krenuti s odvikavanjem?

Većina djece ima noćne more u nekom periodu djetinjstva i one su sastavni dio razvoja dječje psihe. Djecu u toj dobi loši snovi jako uznemiruju jer još uvijek ne razumiju dobro razliku između sna i stvarnosti. Važno je da svom djetetu pružiš osjećaj sigurnosti i zaštićenosti tako da ga zagrliš i utješiš. Nježno mu i sa smiješkom objasni da je sve u redu i da nema opasnosti. Ostani uz njega dok se ne smiri i ne pokaže da je spremno za nastavak spavanja.

Također, u njegovoj sobi možeš ostaviti upaljeno noćno svjetlo, ponuditi omiljenu igračku kao društvo, čitati mu bajke ili priče povezane s mirnim spavanjem. Tijekom dana možeš obratiti pažnju na televizijske emisije ili crtane filmove koje dijete gleda (možda su nasilni, zastrašujući ili neprimjereni njegovoj dobi).

Silvija Stanić
17. 12. 2013.
AUTORICA:
Silvija Stanić
dipl.psih.

Trebam vaš savjet jer sam u teškoj fazi. Imam dvoje djece, kćer od 2,5 godine i sina od 3 mjeseca. Imala sam 17 kad sam rodila sina i makar sam bila mlađa, tad mi je bilo lakše nego sada. Cijeli dan sam sama s njima, muž radi u dvije smjene i nekad ga nema cijeli dan. Ja sam dosta vezana uz sina jer ga dojim i on ponekad visi na meni po dva sata, a ako ga spustim plače. Najveći problem mi je kupanje. Dok ja njega kupam ili prematam, kćer ako je u drugoj sobi, ne znam što radi i bojim se da se ne ozljedi. Ponekad mi se čini da samo trčim za njom i vičem. Ako joj pustim crtić dok on doji ili ga presvlačim, to se zna odužiti a ne bih htjela da cijele dane gleda u televiziju. Bude mi ponekad teško i ništa mi se ne da. Kako da se ja brinem za njih kad svaki traži svoje a ja sam samo jedna i ne mogu na pet strana?

Suočavaš se s izazovima roditeljstva koji nikad nisu jednostavni, bez obzira na tvoju dob. I sama primjećuješ da ti je bilo jednostavnije ranije, brinuti se samo za jedno dijete. Brinuti s druge strane o dvoje male djece zna biti doista iscrpljujuće. Smatram da bi za početak bilo dobro isplanirati te situacije koje se pokazuju kao teške. Ako znaš da sina moraš okupati ili presvući, u to isto vrijeme ( i u istoj prostoriji) kćer može „kupati“ svoju lutku ili ti pak pomagati tako da dodaje stvari. Ponekad se i svakodnevne inače teške situacije mogu pretvoriti u prilike za igru i druženje. S druge strane, čini mi se da bi bilo dobro uključiti i muža, kad je kod kuće i ne radi. Možda da pričuva sina dok ti i kćer imate vrijeme samo za sebe. Ili da ti imaš svojih „5 minuta“, odnosno vrijeme u kojem radiš nešto za sebe, bilo da se odmaraš ili imaš neku svoju dragu aktivnost. Roditelji male djece često nemaju vrijeme za sebe, a ponekad i malo vremena u kojem se posvetiš svojim interesima, bude dovoljno da se osjećaš bolje.

 

Martina Trbus
15. 12. 2013.
AUTORICA:
Marina Trbus
prof.psih.

Imam 19 godina i malog sina od 14 mjeseci. Kad sam zatrudnila dečko i ja smo odlučili da ćemo zajedno živjeti ali se nismo vjenčali. Već godinu i pol živimo s njegovim roditeljima i sve bi bilo dobro da se oni ne miješaju stalno radi čega se svađamo. Ja sam jednom već htjela otići ali ne znam gdje da idem a i s dečkom su odnosi super sve dok njih nema blizu. Brinem se i zato što se miješaju u odgoj našeg sina, stalno prigovaraju kad ja nešto napravim, sve mu dopuštaju i sad on više ništa ne sluša. Ponekad mi je užasno teško i ne znam kako se postaviti, a vidim da za njega ova situacija nije dobra. Što da radim? Kako da se postavim da njega zaštitim, a da i meni više nije situacija neizdrživa. Molim pomozite.

Poštovana, iz vašeg pitanja čujem dvije stvari, jedna je potreba da budete samostalni u svojem partnerskom odnosu i u odgoju vašeg djeteta. S druge strane, pomoć roditelja vašeg partnera vam je dobrodošla, kako oko stambenog rješenja, tako i pomoći oko djeteta. Predlažem tri vrlo konkretne stvari. Prva je da sjednete s partnerom i napišete na papir sve prednosti i nedostatke života sa roditeljima, kao i samostalno, bez roditelja. Detaljno sastavite koliko bi vam trebalo novaca da živite s roditeljima, koliko da živite samostalno, tko bi pričuvao sina, koliko bi vas koštale namirnice, režije, struja. Također, vodite računa i kako biste osigurali čuvanje djeteta kada biste živjeli s roditeljima, odnosno samostalno da vi i partner možete izaći na kavu ili neki izlazak s prijateljima. Tek tada donesite odluku i plan kada i pod kojim uvjetima ćete otići u samostalan život.

Silvija Stanić
14. 12. 2013.
AUTORICA:
Silvija Stanić
dipl.psih.

Imam 17 godina i trudna sam 5 mjeseci. Ovo mi je užasno teško razdoblje jer sam s roditeljima u lošim odnosima i svaki dan su nove svađe i napetosti. Oni nikako ne prihvaćaju to da ću ja roditi, ne sviđa im se moj dečko, čak ne smije doći u kuću. Kažu da nam oni neće čuvati dijete i da smo premladi da bi znali što znači imati dijete. Kako da ih uvjerim da ćemo se brinuti o djetetu i da ni nama nije sad lako?

Ovo je situacija u kojoj izgleda nikome nije lako. Ti i dečko suočavate se s velikim promjenama koje donosi trudnoća i roditeljstvo, osobito u tako mladoj dobi, i potrebna vam je podrška. Pokušajte razgovarati s roditeljima, iznesite svoj plan. Recite im točno kako biste željeli da stvari funkcioniraju, uključujući planove gdje biste mogli živjeti, tko će raditi, što će biti s tvojom školom (ako još ideš u školu). Ako na taj način pristupite, pokazujete da ste odgovorni i da razmišljate o tome kako će stvari funkcionirati u budućnosti. I recite im koliko vam je njihova podrška važna.
Jednako tako, koliko ti sad prolaziš velike promjene u životu, toliko se i tvoji roditelji suočavaju s velikim promjenama i to im zasigurno nije lako. Spoznaja da postaju baka i djed (a još jučer su bili mladi), često nije laka i potrebno je neko vrijeme da prihvate novu situaciju. Oni su itekako svjesni kakve sve izazove nosi roditeljska uloga pa su stoga čini se i zabrinuti. Ukoliko im ti i tvoj dečko pristupite odgovorno, ali i s razumijevanjem da i njima nije lako, vjerujem da ćete lakše pronaći zajednički jezik. Uvijek se možete javiti i u naše savjetovalište i dogovoriti termin da osobno dođete.

 

Postavi pitanje našim stručnjacima

Imam li pravo na porodiljni?


17. 02. 2014.
AUTOR:
Igor Garić
dipl.iur.

Pozdrav, molim da mi odgovorite imam li pravo na porodiljni. Imam 17 godina i trudna sam i trebala bih roditi u 6 mjesecu. Ja idem u treći razred i školu ću završiti prije poroda jer mi je škola trogodišnja. Znači, kad rodim još neću imati 18 godina punih, a neću više biti ni učenica. Imam li svejedno pravo na porodiljni i koliko iznosi?

Prema Zakonu o rodiljnim i roditeljskim potporama, odredbe koje reguliraju vaš slučaj su prilično jednostavne, te govore;
U svojim odredbama Zakon o rodiljnim i roditeljskim potporama definira osobe koje mogu biti korisnici prava. Vaš status je definiran člankom 7. točkom 6. koja govori da je  korisnik rodiljnih i roditeljskih potpora prema ovom Zakonu djetetov roditelj koji je korisnik mirovine, korisnik prava na profesionalnu rehabilitaciju ili korisnik prava na invalidsku mirovinu zbog profesionalne nesposobnosti za rad prema propisima o mirovinskom osiguranju Republike Hrvatske ili osoba koja se prema propisima iz socijalne skrbi ne smatra sposobnom za rad ili se prema drugim propisima smatra uzdržavanom osobom ili je polaznik redovitog školovanja ili sveučilišnog ili stručnog studija ili korisnik koji nema uvjete za ostvarenje statusa korisnika iz točke 1. do 5. ovoga stavka, a ima priznat status zdravstveno osigurane osobe iz obveznoga zdravstvenog osiguranja.

Pročitaj više

© Mama je mama 2017