Kontaktiraj stručnjaka

Molimo vas da prije postavljanja pitanja našim stručnjacima svakako pročitate već objavljena pitanja i odgovore jer su možda naši stručnjaci na isto ili slično pitanje već odgovorili. Ovaj portal i njegovi sadržaji namijenjeni su prije svega maloljetnim trudnicama, roditeljima te adolescentima koji se suočavaju s pitanjima i sumnjama vezanim uz trudnoću, zaštitu od trudnoće i teškoćama zbog rizičnih spolnih aktivnosti. S obzirom da zaprimamo veliki broj upita, na ostala pitanja, kao i na pitanja koja se ponavljaju, nismo u mogućnosti odgovarati. Odgovorit ćemo vam u najkraćem mogućem roku, a najkasnije u roku od 7 dana. Na pitanja vezana uz pravnu regulativu možemo davati odgovore samo za zakone i propise koji se primjenjuju na području Republike Hrvatske.

Prije nego pošaljete upit, molimo vas da pročitate pravila korištenja portala:
-Važno nam je da nam kažete koliko godina imate kako bismo dobili potpuniju sliku o vama i vašem zdravstvenom stanju.
-Ako opisujete zdravstveni problem, potrudite se da njegove elemente navedete kronološkim redom.
-Ne pretjerujte u uporabi upitnika, uskličnika i ostalih znakova te riječi HITNO kako biste privukli pažnju na svoju poruku.
-Budite jasni.
-Naslov neka se odnosi na sažetak vašeg upita u jednoj ili nekoliko riječi.
-Koristite primjeren rječnik.
-Prije nego pošaljete e-mail ponovno ga pročitajte te provjerite jeste li propustili neku bitnu informaciju.

E-mail: 
Pitanje 
    
{{#image}}
{{/image}}
{{text}} {{subtext}}
Martina Trbus
04. 12. 2014.
AUTORICA:
Marina Trbus
prof.psih.
Imam 19 godina. Ove godine sam maturirala sa dovoljnim rezultatom. Zbog toga nisam uspjela upisati fakultet, užasno sam tužna zbog toga, ali sam upisala pripreme za državnu maturu i nadam se kako ću maturirati barem sa 3. Ove godine sam dobila otkaz, radila sam kao asistent na nastavi. Dječak s downovim sindromom je bio agresivan i težak slučaj za mene, pa su mi dali otkaz. To me pogotovo pogodilo jer sam mislila kako znam sa takvom djecom, a trudila sam se raditi najbolje što mogu svoj posao. Sada sam doma po cijele dane, sve dok me ne pobere dečko kada dođe sa faksa. Užasno mi je preko dana, dućan mi je 5 min. od stana, a meni se neda otići u dućan, kao da sam se prejako ulijenila, a čini mi se kako nemam snage otići u grad, barem u kafić. Kao da mi se neda ništa raditi, a tijelo traži nekakvu fizičku aktivnost, a ja mu to branim, i ne znam zašto. Jednostavno, shvatila sam da sam lijena. Možete li mi pomoći? Koji je moj problem? Samo sam se ulijenila, kako dečko kaže, ili sam upala u umjerenu depresiju, da napomenem, od kad je dečko krenuo na faks, ja se ovako osjećam, istina je da sam ljubomorna, ali mu pomažem i želim da završi taj faks. Mislim kako je važno da Vam napišem, kako ponekad znam ostati do navečer u krevetu, sve dok on ne dođe do mene. Jesam li u depresiji? Ne želim ići kod psihijatra jer su tu i neki drugi problemi. Možete li mi Vi pomoći? Hvala
 
Poštovana,
doživljaji koje proživljavamo u svom životu, ponekad ispred sebe imaju +, no nažalost, ponekada imaju i -. Bojim se da se vama u kratkom razdoblju dogodilo nekoliko tih - situacija i da vaše unutarnje biće traži oporavak od svih tih - događanja. Ako to usporedimo sa prehladom, vi ste trenutno u situaciji gdje ste imali tri snažne prehlade (loš uspjeh na maturi, otkaz i upis na fakultet vašeg dečka, ali ne i vaš upis), imunitet vam je iscrpljen i opće stanje vam je loše. Ono što čujem iz vašeg pitanja je da li je to normalno i kako da se pokrenete?
Prvo, uvjeravam vas da je potpuno normalno sve što osjećate i da bi i svaka druga osoba iskusila slične tegobe. Dapače, na 100 djevojka, 26 ih ima iskustvo s ovakvim raspoloženjima i svaki 17-i dečko. Problem je što ljudi o tome ne pričaju, pa se to ni ne zna.
Drugo, spominjete da ste krenuli na pripreme za maturu i da „tijelo traži fizičku aktivnost, a ja mu to branim“. To vam je veliki signal da vaš um i vaše tijelo idu k spontanom samoizlječenju. Naime, sve ove „lijenosti“ koje vi spominjete se najbolje liječe umnom i fizičkom aktivnosti. Nastavite sa ovom edukacijom, ali i što više se okupirajte dobrom knjigom, novim znanjima, potražite da li negdje možete volontirati. Takva iskustva se jako cijene kod poslodavaca i dobro izgledaju u životopisu. Nadalje, obavezno krenite u neku fizičku aktivnost, hodanje ili trčanje, svaki dan, barem pola sata, pa postupno povećavajte. U tim šetnjama, povedite dečka ili društvo, stavite na slušalice neku dobru muziku (naravno, ne tužne pjesme), a ponekad, hodajte u tišini i pokušajte razmišljati o tome kakav biste si život željeli i kako ćete to ostvariti. Malo maštajte, ali puno više racionalno planirajte. Npr., da unutar dvije godine od sada maturirate, da unutar 4 godine pokušate upisati fakultet, da unutar godinu dana ponovo pronađete honorarni posao, itd., itd. Ovo je samo ilustrativno, vi ćete najbolje znati koji vam je tempo izvediv, ali ideja je da imate plan, i da je realan i izvediv. U suprotnom, samo ćete si nametnuti očekivanja koja ne možete realizirati i ponovo ćete biti „lijeni“.
Za 5 godina, biti ćete studentica, neke vaše kolegice će diplomirati, neke će pasti godinu, neke će odustati. Želim reći, sve će to negdje doći na svoje, pa se uopće nemojte zamarati da sad nije idealno kako je trebalo biti. Nekad se dobrim ljudima dogode i loše stvari, pa što. Ideja je da putujete i idete dalje, ne da samo stignete na odredište.
Sretno!

Postavi pitanje našim stručnjacima

Loši odnosi u braku i moguća rastava


15. 12. 2013.
AUTOR:
Igor Garić
dipl.iur.

Našla sam se u stvarno teškoj situaciji i treba mi vaš savjet. Imam 17 godina i dijete od 7 mjeseci. U braku sam 9 mjeseci, udala sam se malo prije rođenja sina. Roditelji su bili jako protiv da rodim i protiv toga da se udam, ali sam ipak dobila dozvolu za sklapanje braka makar sam bila maloljetna. Muž je bio super prema meni i bili smo u vezi godinu dana, ali nakon što sam rodila potpuno se promijenio, samo izlazi i nije ga briga ni za mene ni za dijete. Rekao je da bi bilo bolje da se nismo ni vjenčali. S roditeljima ne pričam već skoro godinu dana jer su još uvijek jako ljuti na mene i misle da sam si uništila život. I meni se sad čini da se nisam trebala udavati i razmišljam o tome da se rastanem. Problem je u tome što ne radim, školu sam prekinula radi trudnoće. Ako se sad i rastanem, ne znam od čega ćemo sin i ja živjeti. Imam li kao maloljetna mama prava na kakvu pomoć, i da li moj sin ima pravo na alimentaciju ako se rastanem od muža. Puno hvala.

Poštovana, iz gore pročitanog vidim da ste u teškoj situaciji no nije sve crno kako se čini. Na samom početku htio bih razdvojiti određene pojmove koje ste gore naveli, te ukazati Vam kako da postupate s obzirom na vašu situaciju. Prvenstveno vam savjetujem da ozbiljno porazgovarate sa suprugom te da probate riješiti novonastalu situaciju na miran način. Ukoliko nije moguće riješiti međusobnim dijalogom preostaju Vam dvije situacije da se rastanete sporazumno ili da pokrenete tužbu radi rastave braka. To što ste maloljetni za Obiteljski Zakon (koji regulira većinu vase opisane sitacije) ne predstavlja nikakav dodatnu okolnost budući da Obiteljski zakon ne pravi razliku između osoba koje su maloljetne sklopile brak i postale roditelji te na taj način stekle poslovnu sposobnost prije navršenih 18 godina i onih osoba koje su sklopile brak nakon 18. godine života.

Pročitaj više

© Mama je mama 2019