Kontaktiraj stručnjaka

Molimo vas da prije postavljanja pitanja našim stručnjacima svakako pročitate već objavljena pitanja i odgovore jer su možda naši stručnjaci na isto ili slično pitanje već odgovorili. Ovaj portal i njegovi sadržaji namijenjeni su prije svega maloljetnim trudnicama, roditeljima te adolescentima koji se suočavaju s pitanjima i sumnjama vezanim uz trudnoću, zaštitu od trudnoće i teškoćama zbog rizičnih spolnih aktivnosti. S obzirom da zaprimamo veliki broj upita, na ostala pitanja, kao i na pitanja koja se ponavljaju, nismo u mogućnosti odgovarati. Odgovorit ćemo vam u najkraćem mogućem roku, a najkasnije u roku od 7 dana. Na pitanja vezana uz pravnu regulativu možemo davati odgovore samo za zakone i propise koji se primjenjuju na području Republike Hrvatske.

Prije nego pošaljete upit, molimo vas da pročitate pravila korištenja portala:
-Važno nam je da nam kažete koliko godina imate kako bismo dobili potpuniju sliku o vama i vašem zdravstvenom stanju.
-Ako opisujete zdravstveni problem, potrudite se da njegove elemente navedete kronološkim redom.
-Ne pretjerujte u uporabi upitnika, uskličnika i ostalih znakova te riječi HITNO kako biste privukli pažnju na svoju poruku.
-Budite jasni.
-Naslov neka se odnosi na sažetak vašeg upita u jednoj ili nekoliko riječi.
-Koristite primjeren rječnik.
-Prije nego pošaljete e-mail ponovno ga pročitajte te provjerite jeste li propustili neku bitnu informaciju.

E-mail: 
Pitanje 
    
{{#image}}
{{/image}}
{{text}} {{subtext}}
Martina Trbus
04. 12. 2014.
AUTORICA:
Marina Trbus
prof.psih.
Imam 19 godina. Ove godine sam maturirala sa dovoljnim rezultatom. Zbog toga nisam uspjela upisati fakultet, užasno sam tužna zbog toga, ali sam upisala pripreme za državnu maturu i nadam se kako ću maturirati barem sa 3. Ove godine sam dobila otkaz, radila sam kao asistent na nastavi. Dječak s downovim sindromom je bio agresivan i težak slučaj za mene, pa su mi dali otkaz. To me pogotovo pogodilo jer sam mislila kako znam sa takvom djecom, a trudila sam se raditi najbolje što mogu svoj posao. Sada sam doma po cijele dane, sve dok me ne pobere dečko kada dođe sa faksa. Užasno mi je preko dana, dućan mi je 5 min. od stana, a meni se neda otići u dućan, kao da sam se prejako ulijenila, a čini mi se kako nemam snage otići u grad, barem u kafić. Kao da mi se neda ništa raditi, a tijelo traži nekakvu fizičku aktivnost, a ja mu to branim, i ne znam zašto. Jednostavno, shvatila sam da sam lijena. Možete li mi pomoći? Koji je moj problem? Samo sam se ulijenila, kako dečko kaže, ili sam upala u umjerenu depresiju, da napomenem, od kad je dečko krenuo na faks, ja se ovako osjećam, istina je da sam ljubomorna, ali mu pomažem i želim da završi taj faks. Mislim kako je važno da Vam napišem, kako ponekad znam ostati do navečer u krevetu, sve dok on ne dođe do mene. Jesam li u depresiji? Ne želim ići kod psihijatra jer su tu i neki drugi problemi. Možete li mi Vi pomoći? Hvala
 
Poštovana,
doživljaji koje proživljavamo u svom životu, ponekad ispred sebe imaju +, no nažalost, ponekada imaju i -. Bojim se da se vama u kratkom razdoblju dogodilo nekoliko tih - situacija i da vaše unutarnje biće traži oporavak od svih tih - događanja. Ako to usporedimo sa prehladom, vi ste trenutno u situaciji gdje ste imali tri snažne prehlade (loš uspjeh na maturi, otkaz i upis na fakultet vašeg dečka, ali ne i vaš upis), imunitet vam je iscrpljen i opće stanje vam je loše. Ono što čujem iz vašeg pitanja je da li je to normalno i kako da se pokrenete?
Prvo, uvjeravam vas da je potpuno normalno sve što osjećate i da bi i svaka druga osoba iskusila slične tegobe. Dapače, na 100 djevojka, 26 ih ima iskustvo s ovakvim raspoloženjima i svaki 17-i dečko. Problem je što ljudi o tome ne pričaju, pa se to ni ne zna.
Drugo, spominjete da ste krenuli na pripreme za maturu i da „tijelo traži fizičku aktivnost, a ja mu to branim“. To vam je veliki signal da vaš um i vaše tijelo idu k spontanom samoizlječenju. Naime, sve ove „lijenosti“ koje vi spominjete se najbolje liječe umnom i fizičkom aktivnosti. Nastavite sa ovom edukacijom, ali i što više se okupirajte dobrom knjigom, novim znanjima, potražite da li negdje možete volontirati. Takva iskustva se jako cijene kod poslodavaca i dobro izgledaju u životopisu. Nadalje, obavezno krenite u neku fizičku aktivnost, hodanje ili trčanje, svaki dan, barem pola sata, pa postupno povećavajte. U tim šetnjama, povedite dečka ili društvo, stavite na slušalice neku dobru muziku (naravno, ne tužne pjesme), a ponekad, hodajte u tišini i pokušajte razmišljati o tome kakav biste si život željeli i kako ćete to ostvariti. Malo maštajte, ali puno više racionalno planirajte. Npr., da unutar dvije godine od sada maturirate, da unutar 4 godine pokušate upisati fakultet, da unutar godinu dana ponovo pronađete honorarni posao, itd., itd. Ovo je samo ilustrativno, vi ćete najbolje znati koji vam je tempo izvediv, ali ideja je da imate plan, i da je realan i izvediv. U suprotnom, samo ćete si nametnuti očekivanja koja ne možete realizirati i ponovo ćete biti „lijeni“.
Za 5 godina, biti ćete studentica, neke vaše kolegice će diplomirati, neke će pasti godinu, neke će odustati. Želim reći, sve će to negdje doći na svoje, pa se uopće nemojte zamarati da sad nije idealno kako je trebalo biti. Nekad se dobrim ljudima dogode i loše stvari, pa što. Ideja je da putujete i idete dalje, ne da samo stignete na odredište.
Sretno!

Postavi pitanje našim stručnjacima

Moja prava

Bojan Krsnik
18. 03. 2014.
AUTOR:
Bojan Krsnik
aps.soc.rada

Molim da mi pomognete savjetom. Moja djevojka je trudna, sad će biti 5,5 mjeseci. Ona ima 16, a ja 19 godina. Završio sam školu i radim, ona je sada drugi srednje. Njeni roditelji mene ne vole od početka, brane joj da se viđa sa mnom, ja ne smijem ni blizu njihovoj kući. Ja sam uz nju, htio bih da se zajedno brinemo za dijete, ali se bojim da oni to neće dozvoliti. Ona im se boji suprotstaviti jer ako se suprotstavlja onda je stalno svađa, a njoj to bude jako stresno. Šta da radim, kakva su u cijeloj priči moja prava, ja sam ipak otac djeteta. Hvala na odgovoru.


Ono što bi na samom početku valjalo istaknuti i čega morate biti svjesni je da se i vaši roditelji nalaze u jednoj novoj situaciji kojoj se također kao ni vi nisu nadali, te ih poput vas čeka nova životna uloga – njihova djeca postaju roditelji, a oni bake i djedovi. Promjene životnih uloga često izazivaju stres, kako kod vas, tako i kod njih.


Ključna stvar koju si ovdje spomenuo je suprotstavljanje. Roditelji se vrlo često zaštitnički postavljaju prema svojoj djeci i u nedostatku kvalitetne komunikacije dolazi do suprotstavljanja i nerazumijevanja na obje strane. Savjetujem vam da razumno i staloženo porazgovarate s njenim roditeljima, ne suprotstavljajući se odmah njihovom mišljenju, već dopuštajući jedni drugima da iznesete svoje stavove i očekivanja. Nekada pretpostavljamo ono najgore bez da smo pokušali nešto učiniti i razgovarati te nas to onda koči u postizanju željenog cilja. Pohvalno je to što si završio školu i pronašao posao što dokazuje da si marljiv i radišan, te kao budući partner njihove kćeri planiraš odgovornu zajedničku budućnost.

 
Pročitaj više

© Mama je mama 2018