Kontaktiraj stručnjaka

Molimo vas da prije postavljanja pitanja našim stručnjacima svakako pročitate već objavljena pitanja i odgovore jer su možda naši stručnjaci na isto ili slično pitanje već odgovorili. Ovaj portal i njegovi sadržaji namijenjeni su prije svega maloljetnim trudnicama, roditeljima te adolescentima koji se suočavaju s pitanjima i sumnjama vezanim uz trudnoću, zaštitu od trudnoće i teškoćama zbog rizičnih spolnih aktivnosti. S obzirom da zaprimamo veliki broj upita, na ostala pitanja, kao i na pitanja koja se ponavljaju, nismo u mogućnosti odgovarati. Odgovorit ćemo vam u najkraćem mogućem roku, a najkasnije u roku od 7 dana. Na pitanja vezana uz pravnu regulativu možemo davati odgovore samo za zakone i propise koji se primjenjuju na području Republike Hrvatske.

Prije nego pošaljete upit, molimo vas da pročitate pravila korištenja portala:
-Važno nam je da nam kažete koliko godina imate kako bismo dobili potpuniju sliku o vama i vašem zdravstvenom stanju.
-Ako opisujete zdravstveni problem, potrudite se da njegove elemente navedete kronološkim redom.
-Ne pretjerujte u uporabi upitnika, uskličnika i ostalih znakova te riječi HITNO kako biste privukli pažnju na svoju poruku.
-Budite jasni.
-Naslov neka se odnosi na sažetak vašeg upita u jednoj ili nekoliko riječi.
-Koristite primjeren rječnik.
-Prije nego pošaljete e-mail ponovno ga pročitajte te provjerite jeste li propustili neku bitnu informaciju.

E-mail: 
Pitanje 
    
{{#image}}
{{/image}}
{{text}} {{subtext}}
Martina Trbus
04. 12. 2014.
AUTORICA:
Marina Trbus
prof.psih.
Imam 19 godina. Ove godine sam maturirala sa dovoljnim rezultatom. Zbog toga nisam uspjela upisati fakultet, užasno sam tužna zbog toga, ali sam upisala pripreme za državnu maturu i nadam se kako ću maturirati barem sa 3. Ove godine sam dobila otkaz, radila sam kao asistent na nastavi. Dječak s downovim sindromom je bio agresivan i težak slučaj za mene, pa su mi dali otkaz. To me pogotovo pogodilo jer sam mislila kako znam sa takvom djecom, a trudila sam se raditi najbolje što mogu svoj posao. Sada sam doma po cijele dane, sve dok me ne pobere dečko kada dođe sa faksa. Užasno mi je preko dana, dućan mi je 5 min. od stana, a meni se neda otići u dućan, kao da sam se prejako ulijenila, a čini mi se kako nemam snage otići u grad, barem u kafić. Kao da mi se neda ništa raditi, a tijelo traži nekakvu fizičku aktivnost, a ja mu to branim, i ne znam zašto. Jednostavno, shvatila sam da sam lijena. Možete li mi pomoći? Koji je moj problem? Samo sam se ulijenila, kako dečko kaže, ili sam upala u umjerenu depresiju, da napomenem, od kad je dečko krenuo na faks, ja se ovako osjećam, istina je da sam ljubomorna, ali mu pomažem i želim da završi taj faks. Mislim kako je važno da Vam napišem, kako ponekad znam ostati do navečer u krevetu, sve dok on ne dođe do mene. Jesam li u depresiji? Ne želim ići kod psihijatra jer su tu i neki drugi problemi. Možete li mi Vi pomoći? Hvala
 
Poštovana,
doživljaji koje proživljavamo u svom životu, ponekad ispred sebe imaju +, no nažalost, ponekada imaju i -. Bojim se da se vama u kratkom razdoblju dogodilo nekoliko tih - situacija i da vaše unutarnje biće traži oporavak od svih tih - događanja. Ako to usporedimo sa prehladom, vi ste trenutno u situaciji gdje ste imali tri snažne prehlade (loš uspjeh na maturi, otkaz i upis na fakultet vašeg dečka, ali ne i vaš upis), imunitet vam je iscrpljen i opće stanje vam je loše. Ono što čujem iz vašeg pitanja je da li je to normalno i kako da se pokrenete?
Prvo, uvjeravam vas da je potpuno normalno sve što osjećate i da bi i svaka druga osoba iskusila slične tegobe. Dapače, na 100 djevojka, 26 ih ima iskustvo s ovakvim raspoloženjima i svaki 17-i dečko. Problem je što ljudi o tome ne pričaju, pa se to ni ne zna.
Drugo, spominjete da ste krenuli na pripreme za maturu i da „tijelo traži fizičku aktivnost, a ja mu to branim“. To vam je veliki signal da vaš um i vaše tijelo idu k spontanom samoizlječenju. Naime, sve ove „lijenosti“ koje vi spominjete se najbolje liječe umnom i fizičkom aktivnosti. Nastavite sa ovom edukacijom, ali i što više se okupirajte dobrom knjigom, novim znanjima, potražite da li negdje možete volontirati. Takva iskustva se jako cijene kod poslodavaca i dobro izgledaju u životopisu. Nadalje, obavezno krenite u neku fizičku aktivnost, hodanje ili trčanje, svaki dan, barem pola sata, pa postupno povećavajte. U tim šetnjama, povedite dečka ili društvo, stavite na slušalice neku dobru muziku (naravno, ne tužne pjesme), a ponekad, hodajte u tišini i pokušajte razmišljati o tome kakav biste si život željeli i kako ćete to ostvariti. Malo maštajte, ali puno više racionalno planirajte. Npr., da unutar dvije godine od sada maturirate, da unutar 4 godine pokušate upisati fakultet, da unutar godinu dana ponovo pronađete honorarni posao, itd., itd. Ovo je samo ilustrativno, vi ćete najbolje znati koji vam je tempo izvediv, ali ideja je da imate plan, i da je realan i izvediv. U suprotnom, samo ćete si nametnuti očekivanja koja ne možete realizirati i ponovo ćete biti „lijeni“.
Za 5 godina, biti ćete studentica, neke vaše kolegice će diplomirati, neke će pasti godinu, neke će odustati. Želim reći, sve će to negdje doći na svoje, pa se uopće nemojte zamarati da sad nije idealno kako je trebalo biti. Nekad se dobrim ljudima dogode i loše stvari, pa što. Ideja je da putujete i idete dalje, ne da samo stignete na odredište.
Sretno!

Postavi pitanje našim stručnjacima

Kako reći tati za trudnoću?

Helena Rajčić
18. 02. 2014.
AUTORICA:
Helena Rajčić
mag. psihologije

Imam 16 godina i trudna sam. Slučajno sam naišla na vašu stranicu pa sam vam se odlučila javiti. Živim sa bakom u Osijeku, mame nemam, a tata mi radi u Njemačkoj i dolazi samo za blagdane. On ne zna da sam trudna za sada sam to uspješno sakrivala od njega jer me strah šta će reći, ne želim njemu reći, a drugog nikog nemam osim bake. Baka je stara i može mi pomoći u početku kad rodim, a šta ću kasnije kad se njoj ne daj Bože nešto dogodi. Voljela bih čuti neki savjet od vas. Hvala unaprijed na odgovoru.

Razumijem da ti je teško i da ti se situacija u ovom trenutku čini bezizlaznom, no sigurno postoje osobe kojima se možeš povjeriti. Razmisli o tome tko bi te mogao saslušati i razumjeti, razgovaraj s tom osobom, sam razgovor može ti olakšati da se snađeš. To može biti tvoja baka, rođakinja, prijateljica ili neka stručna osoba: obiteljska liječnica, školska psihologinja, ginekologinja. Također, pokušaj uključiti i oca svog djeteta jer je trudnoća vaš zajednički problem.


Kako bi tati lakše saopćila da si trudna, pobrini se da prethodno napraviš plan za budućnost. Ako namjeravaš zadržati trudnoću, objasni mu kako ćeš završiti školu, skrbiti za dijete te kakvu pomoć i podršku od njega očekuješ.  Ostani smirena, zapiši unaprijed što mu želiš reći, povedi prijateljicu sa sobom. Ako „poludi“ kad mu kažeš, izađi, ostavi ga da se smiri, pa se vrati nakon nekog vremena kako bi smirenije nastavili razgovor. Imaj na umu da je i za njega to nova i neočekivana situacija te da će mu trebati vremena da to prihvati. Za dodatnu podršku, u Osijeku se možeš javiti u besplatno savjetovalište pri Obiteljskom centru, a možeš se telefonom javiti i u naše Savjetovalište na broj 01/2442-061.

 

 

© Mama je mama 2019