Kontaktiraj stručnjaka

Molimo vas da prije postavljanja pitanja našim stručnjacima svakako pročitate već objavljena pitanja i odgovore jer su možda naši stručnjaci na isto ili slično pitanje već odgovorili. Ovaj portal i njegovi sadržaji namijenjeni su prije svega maloljetnim trudnicama, roditeljima te adolescentima koji se suočavaju s pitanjima i sumnjama vezanim uz trudnoću, zaštitu od trudnoće i teškoćama zbog rizičnih spolnih aktivnosti. S obzirom da zaprimamo veliki broj upita, na ostala pitanja, kao i na pitanja koja se ponavljaju, nismo u mogućnosti odgovarati. Odgovorit ćemo vam u najkraćem mogućem roku, a najkasnije u roku od 7 dana. Na pitanja vezana uz pravnu regulativu možemo davati odgovore samo za zakone i propise koji se primjenjuju na području Republike Hrvatske.

Prije nego pošaljete upit, molimo vas da pročitate pravila korištenja portala:
-Važno nam je da nam kažete koliko godina imate kako bismo dobili potpuniju sliku o vama i vašem zdravstvenom stanju.
-Ako opisujete zdravstveni problem, potrudite se da njegove elemente navedete kronološkim redom.
-Ne pretjerujte u uporabi upitnika, uskličnika i ostalih znakova te riječi HITNO kako biste privukli pažnju na svoju poruku.
-Budite jasni.
-Naslov neka se odnosi na sažetak vašeg upita u jednoj ili nekoliko riječi.
-Koristite primjeren rječnik.
-Prije nego pošaljete e-mail ponovno ga pročitajte te provjerite jeste li propustili neku bitnu informaciju.

E-mail: 
Pitanje 
    
{{#image}}
{{/image}}
{{text}} {{subtext}}
Iva Buconjić
10. 07. 2018.
AUTORICA:
Iva Buconjić
mag.psych.

Dobar dan. Imam 16 godina i decka vec neko vrijeme. Ja bi htjela bebu a on bi isto htio ali ne sad. Nakon razgovora koji smo obavili o tome on smatra da me razuvjerio od te idejee, ali ja sada jos vise zelim trudnocu i sve sto dolazi s tim. Savjetujte me. Znam da sam premlada i da vjerojatno nije normalno to zeljeti. Smatram se psihicki dovoljno zrelom da se nosim s tim

Za početak, ne bih tvoju želju za djetetom nazvala čudnom ili "nenormalnom" posebno ukoliko imaš snažne osjećaje prema svome dečku. Međutim, moram se zapitati koji su razlozi tvoje želje i mogućnosti za izdržavanje djeteta.
Kao prvo, ne znam koliko ste ti i dečko dugo zajedno, koliko je vaša veza čvrsta i sl. Pod pretpostavkom da ste već neko vrijeme zajedno, da se dobro slažete i da su vaši osjećaji uzajamno čvrsti ipak ću pretpostaviti da se viđate u "kontroliranim uvjetima" - znači prije ili poslije škole, na kavi, izletima i sl. Jako je važno prije nego se s nekim odlučimo imati dijete dobro upoznati drugu osobu, kako u povoljnim tako i u težim životnim situacijama, znati kako reagira kada je dobre i loše volje, kako funkcionira pod stresom, kako raspolaže novcem, je li spreman dijeliti brigu o kućanstvu i djetetu. Ljudima često trebaju godine kako bi osobu upoznali na toj razini, a da se i dalje uspiju (ponekad i neugodno) iznenaditi. Dakle, već bih na ovoj prvoj točki, naglasila kako je izrazito važno dati vremena vašem odnosu - da raste, razvija se, učvršćuje.
Također su mi ovdje "zazvonili" i neki tvoji izrazi. Kažeš kako bi TI htjela bebu, kako on ne želi bebu, ali TI sada još više želiš, kako si TI psihički zrela. Ne mogu dovoljno naglasiti da je za dijete u idealnom slučaju važno imati oba roditelja u zdravom odnosu. Temelj zdravog odnosa je poštovanje druge osobe i njenih odluka - znači njegove spremnosti odnosno nespremnosti za dijete. Negativno se na odnos mogu odraziti i prisiljavanje osobe na nešto na što nije spremna, a posebno situacije dovođenja osobe pred gotov čim oko ovako važne životne odluke. Odluka o djetetu bi trebala biti zajednička i temeljena na uzajamnoj želji, povjerenju, ali i racionalnom razmatranju mogućnosti.
Govoreći o mogućnostima - pretpostavljam da niti ti niti dečko ne radite, da se školujete i živite sa roditeljima. Obzirom da ste maloljetni još 2 godine nećete moći živjeti sami, zarađivati za život, a niti se zakonski skrbiti o djetetu. Kada se dijete rodi u maloljetnom odnosu, najčešće skrbništvo privremeno preuzimaju bake i djedovi te bez njih djetetu ne možeš niti upisati ime. Jesi li provjerila s njima jesu li spremni preuzeti tu odgovornost? Često takve situacije naruše obiteljske odnose i dodatno kompliciraju ionako tešku i kompliciranu situaciju.
Osvrnula bih se i na dio gdje kažeš kako si spremna na trudnoću i na sve što ona nosi. To vjerujem da jesi, žensko tijelo je fascinantno i vjerujem da bi trudnoću dobro podnijela i iznijela. Međutim, trudnoća nije cilj i kraj već tek početak - djeteta o kojem ćeš zakonski skrbiti idućih 18 godina, a na svaki drugi način do kraja svog života. Jesi li se sa 16 godina spremna staviti na drugo mjesto i svoj život u postpunosti prilagoditi djetetu?
Zato bih te za kraj upitala - kako vidiš svoj život za 5 godina? Ako je to s tim dečkom i s djetetom, ako imaš povjerenja u vaš odnos i vezu, savjetovat ću ti jedino da se iz praktičnih razloga strpiš do punoljetnosti. Tada ćete se moći zaposliti, odseliti i samosalno brinuti o sebi i djetetu. Ako ipak negdje imaš trunku sumnje, vidiš da ti je možda važno buduće školovanje ili posao, razmisli hoće li ti rano imanje djeteta možda tu situaciju otežati?
Jedna od značajka zrelosti je i odgađanje trenutačnih želja i zadovoljstava, u ovom slučaju radi stabilnije budućnosti za sebe, partnera i dijete. Daj priliku 18, 20 ili 25-godišnjoj sebi da razmisli, predomisli se, školuje, radi, putuje, izlazi ili ima dijete, ali kada to dijete bude željeno od oba partnera te kada se za sebe i dijete budete mogli samostalno skrbiti.

Postavi pitanje našim stručnjacima

Mogu li živjeti kod sestre koja je punoljetna?

Bojan Krsnik
16. 12. 2013.
AUTOR:
Bojan Krsnik
aps.soc.rada

Imam 15,5 godina i trudna sam već 4 mjeseca. Živim s mamom s kojom se stalno svađam, pogotovo od kad je saznala da sam trudna. Nagovarala me da idem na abortus ali nisam htjela a i bilo je kasno.  Svaki dan je napetost i neka svađa, i kad ima razloga i kad nema. Strah me kako će to utjecati na mene i trudnoću. Imam stariju sestru (23 godine) koja živi sama i koja bi me primila kod sebe. Jel ja moram ostati živjeti s mamom ili o meni i djetetu može brinuti moja sestra? 

Pošto si još maloljetna i tvoji roditelji (mama) imaju roditeljsku sposobnost i nisu lišeni roditeljske skrbi, zakonski ne možeš biti stavljena pod skrbništvo druge osobe. Roditeljska skrb prestaje kad dijete stekne poslovnu sposobnost. Poslovna sposobnost stječe se punoljetnošću ili sklapanjem braka prije punoljetnosti (navršenih 18 godina). Poslovnu sposobnost može steći i maloljetnik stariji od šesnaest godina koji je postao roditelj. Ti ćeš u trenutku rođenja djeteta već napuniti 16 godina i moći ćeš od suda zatražiti u izvanparničnom postupku stjecanje poslovne sposobnosti. Sud će uzeti u obzir tvoju duševnu zrelost ali će saslušati i tvoje roditelje i pribaviti mišljenje Centra za socijalnu skrb i stoga ti savjetujemo da se obratiš nadležnom Centru za socijalnu skrb prema mjestu tvog prebivališta. Nakon toga možemo reći da odlučuješ sama o sebi tj. da stječeš prava i obaveze odrasle osobe čiji postupci imaju svoje pravne učinke pa ćeš time moći odlučiti gdje i s kim ćeš živjeti, nadamo se sve u dobrobiti tebe i tvog djeteta.



© Mama je mama 2019