Odgoj djeteta jedna je od najvažnijih zadaća roditelja – i zasigurno jedna od najtežih. Svakodnevno se suočavaju s brojnim pitanjima koja su složena za njih ali i za njihovu djecu.

Seksualnost je zasigurno jedna od težih tema i velik se broj roditelja osjeća nelagodno i pri samoj pomisli da započne razgovor o tome sa svojom djecom. Često se dogodi da nas djeca iznenade pitanjima o seksu prije nego li smo to očekivali, a to je posebice izraženo danas  s obzirom na razvoj tehnologije zbog koje su djeca puno ranije izložena raznim informacijama. Naime, nema točno određenog pravila o dobi prikladnoj za razgovor s djecom o seksualnosti jer je seksualna edukacija kontinuiran proces koji započinje od djetetove najranije dobi.

MIT 1: Neka djeca ostanu djeca! Ili Djeca su premala da bi razgovarali o seksualnosti.

Često roditelji smatraju da su djeca premala da bi s njima pričali o seksualnosti, što nije u potpunosti krivo, no određene, razvojno prilagođene informacije djeca trebaju dobiti od najranije dobi. Kako se vrlo malo priča o seksualnom razvoju djece, često se misli i da se seksualnost počinje razvijati tek u adolescenciji. No, spolni razvoj se odvija od rane dobi te kako su i informacije djeci lako dostupne, djeca će ih dobiti htjeli mi to ili ne, no pitanje je kakve informacije će to biti. Naravno kada se kaže da ćemo razgovarati s djecom odmalena o seksualnosti to nikako ne znači iznijeti im informacije za koje su oni premladi, već to znači postepeno djecu uvoditi u temu seksualnosti na način primjeren njihovoj dobi.

MIT 2: Razgovor o seksu ohrabrit će djecu na rano stupanje u seksualne odnose!

Istraživanja pokazuju da su adolescenti koji su  informiraniji zapravo kasnije stupaju u seksualne odnose. Naime, veća informiranost može povećati osjećaj odgovornosti koju nosi seksualni odnos i ukazati na moguće posljedice kojih djeca često nisu svjesna te zadovoljiti znatiželju i smanjiti potrebu za eksperimentiranjem. S obzirom na to da izbjegavanje teme ili inzistiranje na tome da djeca ne ulaze rano u seksualne odnose ne možemo isto spriječiti, informiranjem ipak možemo smanjiti rizik za neplaniranom trudnoćom, spolnim bolestima i slično.

MIT 3: Imat ću jedan veliki razgovor o seksu s tinejdžerom.

Često roditelji čekaju da djeca postanu tinejdžeri te smatraju da onda trebaju imati jedan veliki razgovor. No, razgovarajući s djecom o seksualnosti od ranih dana dajete djeci do znanja da ste otvoreni za pitanja vezana uz seksualnost, zbog čega razvijaju povjerenje te će vam se prije obratiti i u starijoj dobi. Razgovor o seksualnosti ne bi trebao biti jedan veliki razgovor već kontinuiran niz manjih razgovora tijekom cijelog odrastanja djeteta. Pokušajte ne samo čekati da vam djeca sama postave pitanja, već koristite i svakodnevne situacije kao priliku za male razgovore i prijenos informacija o seksualnosti.

Kako započeti razgovor?

• Opustite se i nemojte se zabrinjavati ako ne znate sve odgovore na pitanja koje vam dijete postavi. Od onoga što znate važnije je kako reagirate. Nastojite biti smireni, bez napadanja i osuđivanja te nametanja vlastitih stavova. Ako možete održati atmosferu u kojoj nijedna tema nije zabranjena, potičete otvorenu komunikaciju i vi ste uspješan roditelj.
• Razvijajte odnos povjerenja i razgovor o emocijama prilagodite djetetovoj dobi ali neka on bude kontinuiran, a ne „jedan veliki razgovor“. Pokušajte povezati temu sa svakodnevnim stvarima ili aktivnostima kako bi atmosfera bila čim opuštenija.
• Pokušajte prvo preispitati svoje osjećaje vezane uz seksualnost i intimne veze. Ako vam je neugodno razgovarati s djetetom o toj temi, pročitajte neku knjigu ili popričajte o tome s bliskim prijateljima, rođacima ili liječnikom. Čak i ako ne možete sasvim prevladati osjećaj neugode, ne bojte se priznati to djeci. Možete im reći: “Znaš, neugodno mi je razgovarati o seksu, jer moji roditelji nikada nisu sa mnom pričali o tome. No ja želim da mi slobodno pričamo o svemu, pa te molim da me pitaš sve što te zanima. A ako i ne znam odgovor, pokušat ću saznati nešto više o tome.”
• Tinejdžeri trebaju informacije o biološkom razvoju, ali trebaju razumjeti i da spolnost uključuje međusobno povjerenje, poštovanje i odgovornost partnera. Što im više naglašavamo važnost osjećaja vjerojatno će, kad dođe vrijeme, lakše donijeti odluke o vlastitoj spolnosti i biti otporniji na pritisak vršnjaka. Isto tako, pripremite ih na promjene koje se događaju ili će se dogoditi u njihovom tijelu tijekom puberteta kako bi spriječili pojavu tjeskobe kod tinejdžera.
• Mnogim roditeljima je neugodno razgovarati s djetetom suprotnog spola. Iako je to razumljivo, važno je ne odustati u potpunosti. Primjerice, ako ste samohrana majka sa sinom, možete si pomoći s literaturom koja je već dostupna i kod nas, zamoliti pomoć obiteljskog liječnika ili bliskog muškog rođaka u kojeg imate povjerenje. Također, uvijek se možete javiti i stručnjacima našeg Savjetovališta koji će vam rado pomoći svojim savjetima.

Autorica: Silvija Stanić, dipl.psih.univ.spec.iur.

Konvencija o pravima djeteta definira dijete kao ljudsko biće mlađe od 18 godina ukoliko se, prema zakonima koji se primjenjuju na djecu, punoljetnost ne stječe ranije. Prije nego li postane punoljetna, svaka mlada osoba prolazi kroz turbulentno i izazovno razdoblje odrastanja koje je obilježeno intenzivnim  fizičkim, seksualnim, emocionalnim, psihosocijalnim i kognitivnim promjenama. Mladi korak po korak napuštaju sigurnost djetinjstva i preuzimaju prava i obaveze s kojima se do sada nisu susretali. U Republici Hrvatskoj ta su prava i obaveze definirana Obiteljskim zakonom, no ponekad je vrlo nejasno koja se od tih prava i na koji način mogu ostvariti prije punoljetnosti.

PRAVNI ODNOSI RODITELJA I DJETETA

U obiteljskom zakonu pobrojana su osobna prava djeteta koja uključuju pravo na skrb za život i zdravlje, pravo na sigurnost i odgoj u obitelji primjeren svojim tjelesnim psihološkim i drugim razvojnim potrebama, pravo na život sa svojim roditeljima, a ako žive razdvojeno dijete ima pravo na roditeljsku skrb obaju roditelja, pravo na ostvarivanje osobnih odnosa s drugim bliskim osobama te pravo na izbor obrazovanja i zanimanja i pravo na zapošljavanje u skladu sa svojim sposobnostima i svojom dobrobiti. U sklopu pobrojanih osobnih prava djeteta, postoje neka koja se mogu ostvariti samostalno, prije njegove punoljetnosti.

Pravo djeteta na pokretanje postupka

Dijete  koje je navršilo 14 godina života ima pravo samostalno pokrenuti postupke pred nadležnim tijelima u vezi s ostvarivanjem svojih prava i interesa no samo ako je sposobno shvatiti značenje i pravne posljedice tih radnji. Prije ikakvog postupanja, sud je dužan zatražiti mišljenje centra za socijalnu skrb o postupovnoj sposobnosti djeteta za postupanja u sudskom postupku. Također, ako dijete vodi spor ili je u sukobu interesa sa svojim roditeljima ili zakonskim zastupnikom, centar za socijalnu skrb ili sud će mu dodijeliti posebnog skrbnika koji je dužan zastupati dijete i  štititi njegova prava i interese tijekom trajanja postupka. 

Informirani pristanak djeteta na medicinske postupke

Dijete koje je navršilo 16 godina života i koje je prema procjeni doktora medicine dovoljno zrelo za donošenje odluke o postupcima vezanim uz svoje zdravlje ili liječenje može samostalno dati pristanak na pregled, pretragu ili medicinski postupak. Ako je prema procjeni doktora medicine riječ o medicinskom postupku koji je kompliciraniji, tražit će se suglasnost roditelja ili drugog zakonskog zastupnika. U slučaju spora između djeteta i roditelja ili zakonskog zastupnika o poduzimanju medicinskih postupaka, sud će donijeti rješenje koje je u najboljem interesu djeteta.

Bitnu sastavnicu pravnog odnosa roditelj-dijete čini roditeljska skrb koju čine odgovornosti, dužnosti i prava roditelja, u svrhu promicanja djetetovih osobnih i imovinskih prava te dobrobiti. Dužni su je ostvarivati u skladu s razvojnim potrebama djeteta i ne mogu se odreći prava na roditeljsku skrb. Njen temeljni sadržaj čine briga za (1) zdravlje, razvoj, njegu i zaštitu,(2) odgoj i obrazovanje, (3) ostvarivanje osobnih odnosa, (4) određivanje mjesta stanovanja. Roditeljska skrb prestaje kad dijete stekne poslovnu sposobnost koja se stječe punoljetnošću ili sklapanjem braka prije punoljetnosti. Tada osoba koja je stekla poslovnu sposobnost može samostalno odlučivati o svojim pravima koja joj pripadaju zakonom, ali preuzima i određene obaveze.  Mirovanje ostvarivanja roditeljske skrbi zbog pravnih zapreka nastupa u slučajevima kada je roditelj djeteta maloljetna osoba ili osoba lišena poslovne sposobnosti u dijelu u kojem nije u stanju ostvarivati roditeljsku skrb. Dok traje mirovanje ostvarivanja roditeljske skrbi, svakodnevnu skrb može ostvarivati drugi roditelj samostalno ili  s drugim roditeljem djeteta ili skrbnikom. Mirovanje ostvarivanja roditeljske skrbi zbog pravnih zapreka prestaje kada prestanu postajati razlozi zbog kojih ostvarivanje roditeljske skrbi miruje.

SKLAPANJE BRAKA

Jedna od osnovnih pretpostavki za sklapanje braka je punoljetnost osobe, to jest, kada dijete navrši 18 godina života. Međutim, ovdje postoji iznimka koja glasi da maloljetna osoba može sklopiti brak ukoliko stekne poslovnu sposobnost, ali ne prije navršenih 16 godina života. Poslovna sposobnost podrazumijeva  svojstvo da se vlastitim očitovanjima volje stječu prava i obveze. Sud može dopustiti sklapanje braka osobi koja je navršila 16 godina života ako utvrdi da je mentalno i tjelesno zrela za brak te da je sklapanje braka u skladu s dobrobiti te osobe. Ako je osoba lišena poslovne sposobnosti u davanju izjava koje se odnose na osobna stanja kao što je sklapanje braka, brak se može sklopiti uz odobrenje skrbnika. Međutim, ako skrbnik odbije dati odobrenje za sklapanje braka, osoba lišena poslovne sposobnosti može samostalno sudu podnijeti prijedlog za odobrenje sklapanja braka. Potrebno je imati na umu kako se sudovi i javnopravna tijela koja vode postupke u kojima se izravno ili neizravno odlučuje  o pravima djeteta, vode time da prvenstveno štite prava djeteta i njegovu dobrobit.

Djeca se rađaju s temeljnim slobodama i pravima koja pripadaju svim ljudskim bićima te sudjelovanje djece u sudskim postupcima u kojima se odlučuje o njihovim prvima jamče djetetu da bude informirano i da može izraziti svoje mišljenje. No, s obzirom na tjelesnu i psihičku nezrelost nameće se potreba isticanja posebnih prava zbog njihove ranjivosti. Pri donošenju svih odluka ili izvršenju postupaka koji utječu na dijete, najvažnija mora biti dobrobit i interes  djeteta.

Ako imate bilo kakvih pitanja veznih uz ostvarivanje svojih prava, posjetite našu web portal  za maloljetne trudnice i roditelje www.maloljetni-roditelji.net ili nam se javite na e-mail: info@maloljetni-roditelji.net

Autorica: Karmen Stipeč, mag.act.soc.