Mogu li imati odnose ako imam HPV ?

Mogu li imati odnose ako imam HPV ?

Dubravko Lepušić

Dubravko Lepušić

prof.dr.sc

Poštovani,

Na materici mi je uočen mozaik i HPV virus. Ginekolog mi je rekao da nije ništa hitno da se intervenira, ali mi nije dao jasno odgovor što se seksualnog odnosa tiče. S obzirom na to da sam sa istim partnerom bila kod sam uvelike imala virus, da li mogu  i dalje imati odnose s tim partnerom jer nema nikakve simptome?

Hvala na odgovoru !

Nalaz  mozaika na ušću maternice nije dobar nalaz. Niste napisali kakav je bio papa nalaz. U svakom slučaju potrebno je učiniti  biopsiju na  području mozaika. Do daljnjega savjetujem spolni odnos uz upotrebu prezervativa/kondoma.

 

 

Prava vezana uz viđanje djeteta

Prava vezana uz viđanje djeteta

Zvjezdana Kuprešak

Zvjezdana Kuprešak

mag.iur.

Molim savjet vezano za maloljetnika od 16 god.

Radi se o tome da sin odbija druženje sa ocem iz razloga što mu otac uvjetuje da druženja moraju biti u prisustvu njegove nove supruge, sto mojem sinu ne odgovara .

On želi i veseli se njihovom susretu na samo. Međutim inat njegovog oca i upornost a neki put i prijetnje totalno uznemiruju i sputavaju sina da se uopće i javi na telefon.

Moja molba je da mi pokušate odgovoriti da li je stvarno nužno takvo druženje i da li ću snosit pravne posljedice? 

Unaprijed hvala.

Poštovana,

ukoliko je način održavanja osobnih odnosa djeteta s ocem određen pravomoćnom sudskom presudom, ista je obvezujuća te otac u slučaju neizvršavanja presude ima mogućnost protiv vas kao roditelja s kojim dijete stanuje pokrenuti ovršni postupak radi prisilnog izvršenja presude u okviru kojeg sud može kao sredstvo izvršenja presude, odrediti vama kao roditelju koji s djetetom stanuje, novčanu, a u krajnjem slučaju i zatvorsku kaznu ukoliko se presuda ne izvršava.

Međutim, ukoliko i dođe do pokretanja takvog postupka, treba reći da će se u okviru istog pribaviti i mišljenje djeteta, odnosno, da sud može tijekom postupka uputiti dijete na stručni razgovor te ukoliko se dijete koje je navršilo četrnaest godina i nakon toga protivi ostvarivanju osobnih odnos, sud može odbiti prijedlog za ovrhu.

Dakle, budući da je vaš sin u dobi od 16 godina, ukoliko otac i nadalje bude inzistirao na susretima na način koji djetetu ne odgovara i pokrene ovršni postupak, sud može nakon razgovora djeteta sa stručnom osobom, ukoliko sin i nakon toga bude odbijao osobne odnose s ocem na način kako su isti određeni presudom, odbiti prijedlog za ovrhu, slijedom čega do prisilnog izvršenja presude neće doći.

Također, ukoliko aktualnom presudom određeni susreti više ne odgovaraju obiteljskim okolnostima i sin iskazuje otpor prema ocu, imate mogućnost pokrenuti i postupak radi izmjene ranije sudske odluke na način da se eventualno termini i način odvijanja osobnih odnosa prilagodi promijenjenim okolnostima i željama djeteta, a sud isto može urediti i privremenom mjerom. U tom slučaju ranija presuda u dijelu kojim su uređeni osobni odnosi djeteta s ocem gubi pravnu snagu te se ne može tražiti njezino prisilno izvršenje. 

Navedeno je ujedno i  način da se kao roditelj koji s djetetom stanuje u potpunosti osigurate od eventualne odgovornosti i posljedica zbog toga što se sudska odluka ne izvršava.

Srdačan pozdrav

 

 

PROJEKT MAMA 101 – grupe podrške za mame i trudnice

PROJEKT MAMA 101 – grupe podrške za mame i trudnice

PROJEKT MAMA 101 – grupe podrške za mame i trudnice

U rujnu je Udruga roditelja Korak po korak započela s provedbom novog projekta – MAMA101. Cilj projekta je pružanje podrške majkama i trudnicama kroz održavanje peer grupa podrške i edukacije o razdoblju nakon poroda te senzibiliziranje javnosti o važnosti dojenja.

Roditeljstvo, a osobito postajanje roditeljem po prvi put uzbudljivo je iskustvo koje mijenja život. S druge strane, može biti izazovno i preplavljujuće navigirati kroz sve promjene koje se u tom periodu događaju. Briga o sebi, kako bi se mogli brinuti o djetetu, ključna je za roditelje u prvom, ali i svim kasnijim fazama roditeljstva. Istraživanja pokazuju kako roditeljska dobrobit snažno utječe na dobrobit djece (Mackler i sur., 2015.), ali i kako dobrobit u prvom periodu nakon rođenja povećava vjerojatnost imanja više djece, dok se u suprotnom ta vjerojatnost smanjuje (Marygolis i sur., 2015.). Kao značajni faktori brige o sebi, ističu se briga o fizičkom zdravlju (uključujući zdrave životne izbore i dovoljno sna), briga o mentalnom zdravlju (uključujući postavljanje realističnih očekivanja i samosuosjećanje) te briga o odnosima (uključujući obiteljske, prijateljske i partnerski odnos, otvorena komunikacija, traženje i prihvaćanje podrške). Kao važan aspekt brige o odnosima ističe se i povezivanje s drugima, odnosno izgradnja novih odnosa sa osobama koje prolaze slično iskustvo. Razmjena iskustava, izazova i savjeta može pružiti emocionalnu podršku i pomoći u smanjenju osjećaja izoliranosti.

Dodatno se ističu kapaciteti podrške peer grupe (Dennis, 2003.; Gagne i sur., 2012.; i dr.) zbog faktora dijeljenog iskustva. Grupe peer podrške sastoje se od pojedinaca koji prolaze kroz slična iskustva. To stvara osjećaj većeg razumijevanja među članovima grupe, budući da se međusobno mogu povezati s izazovima, emocijama i radostima majčinstva. Slična proživljena iskustva mogu potaknuti osjećaj zajednice i društvene podrške, pružajući mrežu koja može ponuditi empatiju, ohrabrenje i praktičnu podršku. To može poboljšati društvenu povezanost, smanjiti osjećaj izoliranosti i promicati opću dobrobit. Nalazi istraživanja o grupama peer podrške za majke ukazuju na pozitivne učinke na dobrobit majki. Nalazi načelno pokazuju iduće:

  1. Mentalno zdravlje majki: grupe vršnjačke podrške pokazale su se učinkovitima u smanjenju postporođajnog stresa ili depresije među majkama (Matthey et al., 2004.).
  2. Strategije suočavanja: pokazalo se da grupe vršnjačke podrške pružaju vrijedne strategije suočavanja s izazovima majčinstva, uključujući stres, umor i emocionalnu prilagodbu (Razurel i sur., 2011.).
  3. Roditeljske vještine: grupe vršnjačke podrške mogu poboljšati roditeljske vještine, poput osjećaja majčinske samoučinkovitosti, samopouzdanja i znanja o skrbi za dojenčad (Shaw et al., 2006.).
  4. Društvena podrška: grupe vršnjačke podrške mogu pružiti vrijedan izvor socijalne podrške za majke koje su prvi put rodile, pomažući im da se osjećaju manje izolirano, više povezano i da ih druge majke razumiju (Small et al., 2003.).

 

Za više informacija o projektu, kao i o načinu na koji se moguće uključiti, javite se na: info@urkpk.org.

Projekt MAMA 101 provodi Udruga roditelja Korak po korak uz financijsku potporu Središnjeg državnog ureda za demografiju i mlade i u suradnji s partnerskom organizacijom RODA – Roditelji u akciji.

Formiranje navika kod djece i roditelja

Formiranje navika kod djece i roditelja

Formiranje navika kod djece i roditelja

Čovjek je u svojoj suštini stvaralačko biće te je motivacijom, dosljednošću, kreativnošću i navikama, i onim dobrim i lošim, stvorio povijest. Procjenjuje se kako malo više od 50% svakodnevnih radnji zadataka možemo okarakterizirati kao navike (Kashy i sur., 2006). Budimo se i ustajemo u isto vrijeme, obavljamo svakodnevne radnje kao što su umivanje i četkanje zubiju, odlazimo na posao istim putem i ulažemo vrijeme u nama ugodne aktivnosti u slično vrijeme i na istim mjestima (npr. gledanje omiljene tv emisije ili serije u isto vrijeme ili odlazak u isti kafić s istim prijateljima na piće).

Već u najranijoj dobi, u obitelji, dijete po uzoru na roditelje stječe neke radne navike. Navika se definira kao uobičajen i zbog toga predvidiv način motoričkog, kognitivnog ili emocionalnog reagiranja u određenim situacijama koji je usvojen učenjem (Rakas-Drljan i Mašić, 2013). Same po sebi, te radnje su automatske i ne iziskuju puno truda, a stječu se svakodnevnim obavezama. Kako bi navika nastala, potrebno je odrediti ciljno ponašanje koje ćemo konstantno ponavljati u stabilnom kontekstu, čime se formira veza između samog ponašanja i podražaja – konteksta. Imaju veliku vrijednost u životu pojedinca, a veliku ulogu u formiranju navika imaju primjeri odraslih.  Ozbiljnijem i složenijem formiranju radnih navika kod djece treba pristupiti polaskom u školu. Ako dijete ima neke radne obveze/zadatke u obitelji prije polaska u školu; dakle, ima razvijene radne navike, lakše će, polaskom u školu, prihvatiti još jednu obvezu/zadatak – učenje.

Kako se stvara navika učenja? Kao što smo stekli naviku hranjenja, (jedemo u otprilike isto vrijeme jer u to vrijeme i osjećamo glad – dakle, stekli smo naviku), kao što smo stekli naviku odlaska na trening (idemo vježbati u otprilike isto vrijeme – dakle, naviknuli smo se), tako možemo steći/razviti i naviku učenja. Stručnjaci preporučuju da se navika učenja stvara svakodnevnim učenjem u isto vrijeme i na istom mjestu. Bitno je da učenik ima svoj kutak gdje ga nitko neće ometati i u kojem će na miru moći obavljati svoje radne zadatke. Treba obratiti pozornost na eliminiranje ometajućih čimbenika kao što su previsoka ili preniska sobna temperatura, osvijetljene, buka, nered na radnom stolu koji učeniku odvlači pozornost itd. Kad učenik započne  s učenjem, koncentracija je visoka, ali s vremenom pada pa se zato preporučuje učenje težih predmeta prije lakših. Isto tako, na početku učenja, zaboravljanje je najveće; dakle, brzo zaboravimo ono što smo naučili. Da bismo to spriječili, potrebno je ponavljati gradivo jer samo konstantnim ponavljanjem sprječavamo zaboravljanje. Dobro bi bilo napraviti i plan učenja – podsjeća nas na obveze, a ako ga se i pridržavamo, možemo se i nagraditi sitnim povlasticama što će opet motivacijski djelovati na nastavak učenja.

Više o formiranju navika i fazama možete pročitati na sljedećem linku: https://mentalnozdravlje.zagreb.hr/savjeti-strucnjaka/kako-formirati-nove-navike/