Poštovani, prilikom upisa djeteta u maticu rođenih navela sam nevjenčanog supruga kao oca djeteta. Centar ga je pozvao na razgovor prilikom čega je on izjavio da želi DNA analizom dokazati očinstvo i tada se tek upisati u maticu rođenih ali pod uvjetom da dijete nosi njegovo prezime. Ja ću na to pristati jer je on otac djeteta, no ne želim da dijete nosi njegovo prezime. Što da radim?.

Poštovana, koliko vidim radi se o dobrovoljnom pristupu testiranju. Nakon rezultata testiranja, ukoliko je Vaš nevjenčani suprug otac djeteta, upisat će ga se u maticu rođenih kao ocem djeteta s čime se Vi i slažete jer ste ga kao takvim i naveli prilikom upisa u maticu, te će on time preuzeti obvezu materijalnog uzdržavanja i ostalih prava i obveza određenih Obiteljskim zakonom.

Ukoliko se ne možete dogovoriti o prezimenu djeteta, prema Zakonu o osobnom imenu, osobno ime odredit će nadležni centar za socijalnu skrb u roku od 30 dana od dana podnošenja zahtjeva jednog od roditelja. Osobno ime maloljetnog djeteta čiji roditelji nisu u braku, promijenit će se na zahtjev roditelja kod kojeg dijete živi ili kojemu je povjereno sukladno pravomoćnoj sudskoj odluci, uz suglasnost drugog roditelja. U slučaju nepostojanja suglasnosti drugog roditelja, nadležni centar za socijalnu skrb će na zahtjev roditelja koji traži promjenu osobnog imena, utvrditi je li zatražena promjene osobnog imena u interesu djeteta. Rješenje nadležnog centra za socijalnu skrb roditelj mora priložiti zahtjevu za promjenu osobnog imena djetetu.

Zahtjev za promjenu osobnog imena rješava nadležni ured državne uprave u županiji, odnosno Gradski ured za opću upravu Grada Zagreba prema prebivalištu podnositelja zahtjeva.

Dobar dan. Udala sam se maloljetna jer sam ostala trudna. E sad da skratim, živim odvojeno od muža 6 godina a neće mi dati ni potpisati rastavu. Neda mi da viđam dijete niti da ga zovem. Stalno mi se prijeti. Zvao me je i rekao da me prijavio socijalnoj radnici, ne znam zašto? Ne znam šta da napravim. Živim već godinu i pol s drugim dečkom, on zna cijelu situaciju i stvarno mi je podrška i namjeravamo zasnovati obitelj.

Poštovana, razvod braka može tužbom zahtijevati jedan bračni drug, što znači da se onaj drugi ne mora s tim slagati i upravo zbog takvih situacija koje navodite postoji sud kao institucija, kako bi bio od pomoći osobama koje u svojim odnosima nailaze na poteškoće i ne mogu ih samostalno riješiti.

Sud će razvesti brak:

1. ako oba bračna druga predlažu razvod braka na temelju sporazuma
2. ako utvrdi da su bračni odnosi teško i trajno poremećeni ili
3. ako je od prestanka bračne zajednice protekla godina dana.

Bračni drugovi koji imaju zajedničko maloljetno dijete dužni su prije pokretanja sudskog postupka radi razvoda braka sudjelovati u obveznom savjetovanju, te uz tužbu radi razvoda braka, tužitelj je  onda dužan priložiti izvješće o obveznom savjetovanju i dokaz o sudjelovanju na prvom sastanku obiteljske medijacije.

Obvezno savjetovanje je oblik pomoći članovima obitelji da donesu sporazumne odluke o obiteljskim odnosima vodeći posebnu brigu o zaštiti obiteljskih odnosa u kojima sudjeluje dijete te o pravnim posljedicama nepostizanja sporazuma i pokretanju sudskih postupaka u kojima se odlučuje o osobnim pravima djeteta. Obvezno savjetovanje provodi stručni tim centra za socijalnu skrb nadležnog prema mjestu djetetova prebivališta, odnosno boravišta, ili prema mjestu zadnjeg zajedničkog prebivališta, odnosno boravišta bračnih ili izvanbračnih drugova.

Napominjem, imajte na umu najbolji interes djeteta i unatoč narušenim odnosima s bivšim partnerom, potrudite se zaštititi dijete u najvećoj mogućoj mjeri jer time ulažete u zajedničku kvalitetnu budućnost.

Imam 16 godina, a moj dečko 30. On je bio oženjen i ima dijete. Roditelji su mi nedavno saznali za vezu s njim i brane mi da se viđamo, njega stalno zovu, prijete mi da ću ja u popravni dom, a da će njega tužiti policiji. Ja sam u vezi s njim samovoljno i nema prisile. Mogu li se ja slobodno viđati s njim, a da ga oni ne tuže i da nemamo probleme s policijom ili da završim u popravnom domu? Mogu li ja ako želim živjeti kod njega?

Tvoje pitanje koje se možda čini jednostavno u stvari je prilično osjetljivo i komplicirano i može mu se pristupiti iz nekoliko smjerova: 1. Tvog odnosa s roditeljima 2. Odredaba Kaznenog i Obiteljskog zakona i 3. Tvog sazrijevanja i pitanja zrelosti za donošenje tako važnih životnih odluka.

Pa krenimo redom:

1.Tvoji roditelji su vjerojatno vrlo prestrašeni i u želji da te zaštite od pogrešnih životnih odluka pokušavaju riješiti problem prijetnjama i zastrašivanjem. Takav pristup gotovo sigurno neće uroditi plodom. Očito je da je negdje došlo do značajnog razilaženja između tebe i tvojih roditelja po pitanju kako bi trebao izgledati tvoj život i koji bi trebali biti tvoji prioriteti. Tvoj dečko je dvostruko stariji od tebe i ima već jedan brak iza sebe, u današnje doba takva ljubavna kombinacija nije uobičajena i zato se tvoji roditelji boje za tebe. Pretpostavlja se da je za ženu najbolje da prvo završi školovanje i stekne svoju ekonomsku samostalnost kako ne bi u potpunosti ovisila o muškarcu. Vjerujem da tvoji roditelji djeluju iz želje da te zaštite i zbog toga što im je stalo do tebe. No, malo su pogriješili u pristupu. Vama bi najkorisnije bilo da kao cijela obitelj potražite pomoć stručnjaka (psihologa, socijalnog radnika) da vam pomogne razriješiti ovaj sukob u obitelji. Preporučila bih ti da se javiš školskom psihologu ili centru za socijalnu skrb ili našem savjetovalištu u Udruzi roditelja Korak po korak.

2. Vezano uz zakonske pretpostavke za tvoj život s dečkom, situacija je sljedeća: Ti si maloljetnica i kao maloljetnica nemaš poslovnu sposobnost, tj. nemaš zakonsko pravo odlučivati o pitanjima gdje ćeš i kako i s kim živjeti bez suglasnosti roditelja. Naime, za tebe i tvoje ponašanje do punoljetnosti su pred zakonom odgovorni tvoji roditelji i zbog toga takve odluke do tvoje punoljetnosti i donose tvoji roditelji. Zašto je to tako? Naime, tisućljetno iskustvo je pokazalo da su djeca do 18. godine starosti još uvijek djeca i da bez roditeljske pomoći i usmjeravanja nisu dovoljno zrela za donošenje baš svih odluka u svom životu. Stoga je zakon u svoje odredbe, zapravo preslikao tisućljetna iskustva obitelji. Naravno, roditelji bi pri donošenju odluka o djetetu uvijek trebali uključiti svoje dijete i saslušati ga, te kad je god to moguće uvažiti djetetovo mišljenje. Glavna zakonska smjernica za ocjenjivanje svih okolnosti pri donošenju odluka o djeci i maloljetnicima, bilo da ih donose roditelji ili službene osobe ili skrbnici jest – NAJBOLJI INTERES DJETETA, a u ovom slučaju dijete si ti. Dakle, pitanje broj jedan je – Je li u tvom najboljem interesu preseliti kod dečka? Hoćeš li završiti školovanje? Hoćeš li imati mogućnost ostvariti sve svoje osobne ciljeve? Jesi li u riziku od prerane trudnoće? Hoće li ti takav život pružiti sigurnost i stabilnost potrebnu za tvoj osobni razvoj u samostalnu i samosvjesnu ženu?

Zakon predviđa mogućnost da se dijete, ako je nezadovoljno roditeljskim odlukama ili smatra da su one donesene na njegovu/njenu štetu, obrati centru za socijalnu skrb i sudu za pomoć. Tu mogućnost imaš i ti. Obratiti se centru za socijalnu skrb i pokrenuti postupak protiv svojih roditelja. Pritom, moraš biti svjesna da će i stručnjaci u Centru također sve svoje odluke donositi na temelju procjene TVOG NAJBOLJEG INTERESA.

Ako se odlučite za brak ti prvo moraš za to dobiti odobrenje od suda. O tome ne odlučuju tvoji roditelji. Dakle zakon jasno kaže da je brak maloljetnika moguć iznimno i uz sudsko odobrenje. Ako sud odobri sklapanje braka, po sklapanju braka ti ćeš steći poslovnu sposobnost – I POSTATI U POTPUNOSTI ZAKONSKI ODGOVORNA ZA SVE ODLUKE I POSLJEDICE SVOJIH ODLUKA KOJE DONOSIŠ U ŽIVOTU. Tim činom, pred zakonom ti prestaješ biti dijete i postaješ odrasla osoba od koje se očekuje da samostalno brine o sebi i eventualno, svom djetetu.

Vezano uz kazneni zakon i odredbe koje se odnose na kazneni progon tvog dečka situacija je jasna, tvoj dečko neće imati problema sa zakonom zbog ljubavnog odnosa s tobom – osim ako te ne podrži u bijegu od roditelja i pristane da protiv volje tvojih roditelja doseliš kod njega.

Savjetujem ti i da pažljivo proučiš ovu internetsku stranicu MUP-a koja vrlo lijepo govori o tome koja su prihvatljiva, a koja neprihvatljiva ponašanja maloljetnika http://www.mup.hr/1167.aspx  Za sva neprihvatljiva ponašanja, maloljetnicima se mogu izreći odgojne i kaznene mjere, ovisno o vrsti ponašanja. Pročitaj, pa prosudi sama.

3. Samostalni život sa sobom nosi brojne izazove. Nije lako biti neovisna i samostalna te mnoge žene u stvari roditelje samo zamijene muškarcem. Tj. brigu o sebi prepuste muškarcu. Takav pristup je jako rizičan i za tebe, a naročito za tvoje dijete ako ga budeš imala. I zato, prije nego što odlučiš prekinuti svoje djetinjstvo, postavi si nekoliko pitanja:

Kad se roditelji ne bi ljutili na mene i kad bi prihvatili mog dečka, bi li i tada željela živjeti s njim?

Kako vidim svoj život za pet godina? Kakva sam osoba? Koji posao radim, kako zarađujem? U kakvom sam odnosu s obitelji i prijateljima? Radim li ili moj dečko brine o meni?

Jesam li spremna i sposobna brinuti se o sebi i bez pomoći roditelja ako me dečko ostavi?

Mogu li završiti školovanje i naći posao koji želim i ostvariti svoje snove bez podrške roditelja ili dečka?

Što je u MOM NAJBOLJEM INTERESU?

Naime, ako samo zamijeniš roditeljski dom s dečkom koji će u stvari preuzeti brigu o tebi, nisi baš puno napravila, zar ne?

Stoga bih ti preporučila da prvo kreneš raditi na odnosu s roditeljima, jer tu vidim najviše koristi za tebe. Obrati se za pomoć centru za socijalnu skrb ili dođi kod nas u savjetovalište da ti pomognemo u tome. Čini se da se sami niste uspjeli dogovoriti, no to ne znači da uz pomoć stručnjaka to ne biste mogli uspjeti. U svakom slučaju, što god odlučila, želim ti puno sreće!

Pozdrav,
imam jedno pitanje. Može li se poslovna sposobnost samo dobiti po sklapanju braka ili i po rođenju djeteta? Čula sam da se zakon promijenio 1.9.2014.godine.

Da, dobro si čula, promjenom Obiteljskog zakona više ne postoji mogućnost stjecanja poslovne sposobnosti maloljetnika po osnovi rođenja djeteta. Poslovna sposobnost prije 18. godine može se steći jedino sklapanjem braka uz posebno odobrenje suda. Novim je zakonom dobna granica za sklapanje braka određena na 18 godina. Iznimno sud može u izvanparničnom postupku dopustiti sklapanje braka osobi koja je navršila šesnaest godina života ako utvrdi da je mentalno i tjelesno zrela za brak te da je sklapanje braka u skladu s dobrobiti te osobe. Novi zakon regulira člankom 114. takozvano mirovanje ostvarivanja roditeljskih skrbi zbog pravnih zapreka, čime zapravo onemogućava maloljetnom roditelju samostalno zastupanje djeteta u vezi s odlukama bitnima za dijete OSIM u pogledu određivanja osobnog imena djeteta. U praksi to znači da ćeš ti, kao maloljetni roditelj smjeti djetetu samo odrediti ime, a za sve druge poslove vezano npr. uz prijavu prebivališta, zastupanje pred sudom, odlučivanje gdje će dijete živjeti i slično zadužen će i odgovoran biti zakonski zastupnik za tvoje dijete kojeg će odrediti sud ili centar za socijalnu skrb. Ono što je važno znati je da je člankom 114 također reguliran i slučaj ako se ti ne slažeš s bitnim odlukama koje za tvoje dijete donosi imenovani zakonski zastupnik, ti kao roditelj imaš pravo podnijeti zahtjev sudu koji će onda u izvanparničnom postupku o tome odlučivati. Čim ti navršiš 18. godina ili stekneš poslovnu sposobnost sklapanjem braka prestaje i mirovanje ostvarivanja roditeljske skrbi zbog pravnih zapreka i stječeš punu roditeljsku skrb.

Zbog značajnih izmjena zakona u nastavku u cijelosti navodimo članke značajne za položaj maloljetnih roditelja:

Mirovanje ostvarivanja roditeljske skrbi zbog pravnih zapreka

Članak 114.

(1) Mirovanje ostvarivanja roditeljske skrbi zbog pravnih zapreka nastupa u slučajevima kad je roditelj djeteta maloljetna osoba ili osoba lišena poslovne sposobnosti u dijelu u kojem nije u stanju ostvarivati roditeljsku skrb.

(2) Dok traje mirovanje ostvarivanja roditeljske skrbi, svakodnevnu skrb o djetetu može ostvarivati roditelj iz stavka 1. ovoga članka samostalno ili zajedno s drugim roditeljem djeteta ili skrbnikom djeteta imenovanim sukladno članku 224. točkama 3. i 4. ovoga Zakona.

(3) Roditelj iz stavka 1. ovoga članka ne može zastupati dijete, a ako je lišen poslovne sposobnosti, ne može ga zastupati u dijelu u kojem je lišen poslovne sposobnosti. Dijete zastupa drugi roditelj ili skrbnik djeteta koji je dužan poštovati mišljenje roditelja iz stavka 1. ovoga članka.

(4) U slučaju neslaganja roditelja djeteta međusobno ili roditelja iz stavka 1. ovoga članka i skrbnika djeteta oko zastupanja djeteta u vezi s odlukama koje su bitne za dijete iz članka 108. ovoga Zakona sud će u izvanparničnom postupku na prijedlog djeteta, roditelja ili skrbnika donijeti rješenje kojim će odrediti tko će zastupati dijete u toj stvari.

(5) Iznimno od odredbi stavka 3. ovoga članka, maloljetni roditelj može odrediti osobno ime djetetu.

(6) Mirovanje ostvarivanja roditeljske skrbi zbog pravnih zapreka prestaje kad prestanu postojati razlozi zbog kojih ostvarivanje roditeljske skrbi miruje.

Pretpostavke za imenovanje skrbnika djetetu

Članak 224.

Pod skrbništvo stavit će se dijete čiji su roditelji:

1. umrli, nestali, nepoznati ili su najmanje mjesec dana nepoznatog boravišta
2. lišeni prava na roditeljsku skrb
3. lišeni poslovne sposobnosti u dijelu koji ih onemogućava u ostvarivanju roditeljske skrbi
4. maloljetni, a nisu stekli poslovnu sposobnost sklapanjem braka
5. odsutni ili spriječeni i nisu u mogućnosti brinuti se o svojem djetetu, a ostvarivanje roditeljske skrbi nisu povjerili osobi koja ispunjava uvjete za skrbnika ili dali pristanak na posvojenje.
6. dali pristanak za posvojenje djeteta.

Ostvarivanje osobnih odnosa djeteta i roditelja

Članak 119.

(1) Dijete ima pravo ostvarivati osobne odnose s roditeljem s kojim ne stanuje, a roditelj koji ne stanuje s djetetom ima pravo i dužnost ostvarivati osobne odnose s djetetom, neovisno o njegovu pravu na ostvarivanje roditeljske skrbi.

(2) Roditelji i druge osobe koje stanuju s djetetom i ostvaruju skrb o djetetu dužne su omogućiti djetetu ostvarivanje osobnih odnosa s roditeljem iz stavka 1. ovoga članka te se suzdržavati od svakog ponašanja koje bi otežavalo ostvarivanje osobnih odnosa s djetetom.

(3) Roditelj iz stavka 1. ovoga članka nema pravo na ostvarivanje osobnih odnosa s djetetom jedino ako mu je to odlukom suda zabranjeno.

Zabrana posvajanja djeteta maloljetnog roditelja

Članak 183.

(1) Ne može se posvojiti dijete maloljetnih roditelja.

(2) Iznimno, može se posvojiti dijete maloljetnih roditelja nakon godinu dana od rođenja djeteta ako nema izgleda da će se ono podizati u obitelji roditelja ili bake i djeda odnosno drugih bližih srodnika.

(3) Za posvojenje iz stavka 2. ovoga članka potreban je pristanak maloljetnih roditelja

3. Pristanci za posvojenje i postupak davanja pristanka

Pristanak djetetovih roditelja

Članak 188.

(1) Za posvojenje je potreban pristanak djetetovih roditelja, osim ako je drukčije određeno ovim Zakonom.

(2) Kad pristanak na posvojenje daju maloljetni roditelj ili roditelj lišen poslovne sposobnosti, neovisno o dijelu u kojemu je lišen poslovne sposobnosti, oni moraju biti u stanju razumjeti značenje pristanka na posvojenje, a centar za socijalnu skrb dužan ih je na prikladan način informirati o pravnim i faktičnim posljedicama posvojenja djeteta.

(3) Ako roditelj lišen poslovne sposobnosti nije u stanju razumjeti značenje pristanka na posvojenje sukladno stavku 2. ovoga članka njegov pristanak može nadomjestiti odluka suda sukladno članku 190. stavku 1. točki 3. ovoga Zakona.

(4) Roditelj može dati pristanak da njegovo dijete posvoji njemu poznati posvojitelj samo ako dijete posvaja bračni ili izvanbračni drug roditelja djeteta.

(5) Pristanak roditelja nije obvezan ako je roditelj:

1. umro, nestao ili nepoznat ili
2. lišen prava na roditeljsku skrb.

(6) Roditelj može povući pristanak na posvojenje u roku od trideset dana od potpisivanja zapisnika o pristanku na posvojenje.

Poštovanje, imam 15 godina i trudna sam 9 tjedana s dečkom koji ima 18 godina. Trenutno ne idem u školu, jer su mi dali radi trudnoće zabranu, inače sam 8 razred. Konstantno su svađe kod kuće , moja majka me uopće ne podržava u trudnoći. Ne mogu nikad popričati s njom jer me ne želi saslušati ili joj je svejedno što govorim.
Bila sam kod socijalne radnice. Ona mi apsolutno ništa nije pomogla. Stalno s mojom mamom nešto priča. Nije mi rekla što da učinim, kako dalje sa mnom kao da ne postojim. Ne znam kome više da se obratim, zanima me kakva prava imam. Ima li smještaj neki za maloljetne trudnice ili slično?

Draga trudnice,

smještaj za maloljetne trudnice se može realizirati u Materinskom domu, u okviru Dječjeg doma Zagreb, u Caritasovoj kući u Zagrebu, udomiteljskoj obitelji ili u nekoj drugoj kući na području Hrvatske, ali se smještaj treba prethodno dogovoriti s centrom za socijalnu skrb, prema mjestu tvog prebivališta. S obzirom na to da je svaka situacija drugačija, treba je rješavati individualno, pa se javi svom Centru – timu za obitelj i mlade ili za razgovor nazovi u naše savjetovalište – Udrugu roditelja “Korak po korak”, na broj tel.  01/48-555-78

Ne brini, sve ćemo rješavati postupno i zajedno.

Srdačan pozdrav.