Trudnoću karakterizira izostanak menstruacije, jutarnja mučnina, glavobolja, umor, napuhnutost, povećana osjetljivost na mirise i hranu, učestalo mokrenje i oskudno krvarenje… To su znakovi trudnoće, ali se oni mogu javiti i zbog raznih bolesti. Misliš li da si trudna, trebala bi svakako posjetiti ginekologa.

Testovi najpouzdanije dokazuju trudnoću, a osjetljiviji testovi mogu je potvrditi već nakon nekoliko dana od izostanka menstruacije. Možeš se testirati sama ili u ginekološkoj ambulanti. Siguran odgovor dat će ti ginekolog!

Nakon ginekološkog pregleda, ginekolog će, ako je potrebno, obaviti i ostale preglede i pretrage koji bi potvrdili, ili isključili trudnoću. On će ti pružiti odgovore na mnoga pitanja što te muče, i odrediti približan datum porođaja tvojega djeteta.

Svaka osoba je različita i jedinstvena. Zbog toga je važno sljedeće: kada zatrudniš i pokušavaš donijeti odluku o tome što tada valja učiniti – ponajprije preispitaj samu sebe, pokušaj čuti svoj unutrašnji glas, koji ti govori tvoje vlastite želje, potrebe, očekivanja, nadanja. Pritom ne isključuj svoga momka – čak i u slučaju da se bojiš njegova odbijanja! Suoči ga s vašim, sada zajedničkim problemom, jer će ti to pomoći da ga bolje i upoznaš.

Kada kao maloljetnica zatrudniš, puna si straha, očaja, panike. Dobro bi ti došao razgovor ili iskreno i pošteno savjetovanje s nekim o mogućim rješenjima situacije i odlukama koje bi bile najbolje za tebe. Takav povjerljiv razgovor najčešće izostane i  otežava ti razborito razmišljanje.

Ma kako ti se situacija činila teškom i bezizlaznom, imaj na umu da nisi prva i jedina kojoj se to dogodilo. Mnogi ljudi oko tebe, a da to i ne znaš, imaju iskustva i stručna znanja o tome kako ti mogu pomoći. Stoga prije donošenja bilo kakve odluke o trudnoći, promisli i izaberi neku povjerljivu osobu s kojom ćeš porazgovarati otvoreno i iskreno. Najbolje je ako su to tvoji roditelji, no često se tu najviše dvoumimo i bojimo se reakcije. To može biti i tvoja obiteljska liječnica, ginekolog iz doma zdravlja, tvoj školski psiholog, pedagog ili socijalni radnik u Centru za socijalnu skrb. Razgovor s njima pomoći će ti i olakšati donošenje odluke o tome da pravilnije razmisliš o mnogim valjanim rješenjima u okolnosti u kojoj si se našla.

Pravno gledano, roditeljstvo i roditeljska skrb nisu izjednačeni jer netko može biti pravi biološki roditelj svom djetetu, a ipak biti lišen roditeljske skrbi. Roditeljsku skrb čine odgovornosti, dužnosti i prava roditelja, s ciljem zaštite dobrobiti djeteta, osobnih i imovinskih interesa. Roditeljska skrb je pravni institut koji djeci omogućuje ostvarivanje njihovih prava pred zakonom, a roditeljima daje zakonsko pravo da skrbe o svojem djetetu i zastupaju njegove interese. Roditelj se ne može odreći roditeljske skrbi, ali se roditeljska skrb može ograničiti ili oduzeti roditelju koji svojim ponašanjem drastično ugrožava dobrobit djeteta. Roditeljska skrb pripada sa svim navedenim obilježjima jednako i majci i ocu ravnopravno, zajednički i sporazumno, bez obzira na to žive li roditelji zajedno ili odvojeno. Svaki punoljetni roditelj automatski stječe to pravo, a to mu se pravo može oduzeti ako ne izvršava roditeljske dužnosti ili ako se njemu oduzme poslovna sposobnost.
Maloljetni roditelji ne stječu to pravo automatski po rođenju djeteta jer nemaju poslovnu sposobnost.

Obiteljski zakon jasno određuje koja su to prava i dužnosti djece i roditelja te se temeljem izvršavanja tih dužnosti odlučuje o raznim pitanjima vezanima uz zajednički život roditelja i djece.

Unutar roditeljske skrbi roditelji imaju odgovornosti i dužnosti:

– čuvati i njegovati dijete te skrbiti o njegovim potrebama

– štititi ga od ponižavajućih postupaka drugih osoba

– nadzirati ga u njegovu druženju s drugim osobama

– brinuti o njegovu zdravlju

– brinuti o redovnom obveznom školovanju i daljem obrazovanju te poticati umjetničke, tehničke, sportske i ostale interese djeteta

– uzdržavati dijete

S aspekta roditeljske skrbi važno je znati da djeca imaju pravo na:

– skrb za zdravlje i život

– sigurnost i odgoj u obitelji primjeren svojim tjelesnim, umnim i osjećajnim potrebama

– život sa svojim roditeljima, a ako živi odvojeno od jednog ili oba roditelja dijete ima pravo na susrete i druženje s roditeljima

– izbor obrazovanja i zanimanja u skladu sa svojim sposobnostima i interesima

– zaštitu od svih oblika zlostavljanja i zanemarivanja

Poslovna sposobnost je sposobnost samostalno odlučivati, odnosno davati pravno relevantne izjave volje s kojima osoba sudjeluje u pravnom prometu. Time stječemo pravo da samostalno pokrećemo postupke koji se odnose na nas same, npr. upis na fakultet, odabir mjesta boravka, donošenje odluke o tome gdje ćemo raditi, sklapanje ugovora o radu, sklapanje ugovora o najmu i slično. Poslovna sposobnost se u pravilu stječe s navršenih osamnaest godina, zbog toga što se pretpostavlja da se maloljetnici nisu u stanju brinuti o svojim pravima i interesima zbog nezrelosti. Stoga se poslovna sposobnost stječe s osamnaest godina, kad se smatra da nastupa opća zrelost za donošenje samostalnih odluka o vlastitom životu, a time i za preuzimanje odgovornosti koju sa sobom nosi pravo na roditeljsku skrb. Zato prethodno moraš steći poslovnu sposobnost da bi mogla steći pravo na roditeljsku skrb nad svojim djetetom.

Da, možeš. Postoji točno određeni postupak za stjecanje poslovne sposobnosti u tom slučaju. No, važno je znati da poslovnu sposobnost nikako ne možeš steći prije navršenih 16 godina – to je donja dobna granica koju zahtijeva sud. Sud će saslušati i tvoje roditelje te pribaviti mišljenje Centra za socijalnu skrb kako bi procijenio tvoju opću zrelost. Ako sud utvrdi da si zrela i sposobna brinuti o sebi, tada će donijeti rješenje o priznavanju poslovne sposobnosti.

Kad ti sud dodjeli poslovnu sposobnost, ti prestaješ imati status djeteta i preuzimaš sva prava, ali i obaveze odrasle, punoljetne osobe. Od tebe će se očekivati da si sposobna/an za samostalan život, da možeš brinuti o sebi, uzdržavati sebe te izvršavati sve ostale odgovornosti, dužnosti i obveze iz roditeljske skrbi.

O tebi također treba netko skrbiti, jer si i ti još uvijek dijete dok ne stekneš poslovnu sposobnost, pa je moguće skrbništvo nad djetetom prepustiti i tvojem skrbniku ili zakonskom zastupniku (roditeljima, rodbini, skrbniku kojeg ti je dodijelio centar, ocu djeteta ako je punoljetan i upisan u rodni list djeteta). Skrbnika tvom djetetu Centar za socijalnu skrb trebao bi imenovati u dogovoru s tobom i tvojom obitelji. Važno je da je to osoba koja će zajedno s tobom raditi na tome da se tvom djetetu osiguraju najbolji mogući uvjeti za život i rast, te pravo na život sa svojim roditeljima, tj. s tobom i ocem djeteta.

To znači da će ta osoba zastupati tvoje dijete i donositi odluke koje se tiču upisa u maticu rođenih, prijave na zdravstveno osiguranje i općenito obavljanja administrativnih i pravnih poslova s centrom za socijalnu skrb i drugim institucijama. Skrbnik je dužan brinuti o najboljem interesu djeteta te je uobičajeno da svi skrbnici potiču zajednički život majke i djeteta. Samo u iznimnim slučajevima, kad je za dijete ugrožavajuće biti s majkom zbog neke bolesti ili ako majka svojim ponašanjem ugrožava dijete, skrbnik može utjecati na razdvajanje majke i djeteta prijavom centru za socijalnu skrb.

To pravo može se uskratiti roditeljima kojima se izriču mjere obiteljsko-pravne zaštite (Upozorenje roditeljima na pogreške i propuste u skrbi i odgoju djeteta, Nadzor nad ostvarivanjem roditeljske skrbi, Oduzimanje roditelju prava da živi sa svojim djetetom i da ga odgaja, Upućivanje djeteta u ustanovu socijalne skrbi te Lišenje prava na roditeljsku skrb).Lišenje roditeljske skrbi predstavlja krajnju mjeru koja se može izreći roditelju koji svojim neodgovornim ponašanjem drastično ugrožava dobrobit djeteta. U srži je te mjere isključenje roditelja od svih sadržaja skrbi o djetetu (osim uzdržavanja), kako bi se dijete pravno zaštitilo od lošeg roditelja. Ako dođe do lišenja roditeljske skrbi kod oba roditelja, dijete se stavlja pod skrbništvo radi pravnog zbrinjavanja djeteta. No valja znati da je u slučaju maloljetnog roditeljstva dužnost i obveza svih institucija i osoba odgovornih za skrb nad maloljetnim roditeljima i njihovim djetetom prvenstveno štititi prava djeteta na život s vlastitim roditeljima i u okviru obitelji. Što to znači? To znači da socijalni radnici, tvoji roditelji i svi uključeni u brigu o tebi moraju informirati i tebe i oca djeteta o svim postupcima koje čine i prvenstveno moraju raditi na tome da ti osiguraju uvjete i mogućnosti za zajednički život s djetetom. Svaki socijalni radnik koji ti ne odgovara na pitanja i jasno ne objašnjava koje i kakve postupke vodi i koje su posljedice za tebe i tvoje dijete, te također ako te ne informira o mogućnostima koje ti stoje na raspolaganju kako bi poboljšala svoj položaj (školovanje, naknade, prava iz sredstava lokalnih proračuna i sl.) – krši etička pravila struke. U slučaju da nisi sigurna u ispravnost postupanja svog socijalnog radnika, možeš se javiti našoj udruzi ili izravno Ministarstvu nadležnom za nadzor centara za socijalnu skrb.

Kao maloljetna osoba možeš se udati ako prethodno stekneš poslovnu sposobnost. Kao što je ranije navedeno, poslovnu sposobnost moguće je steći punoljetnošću ili iznimno,  s navršenih 16 godina, u slučaju sklapanja braka prije punoljetnosti. Potrebno je podnijeti prijedlog za izdavanje sudskog dopuštenja za sklapanje braka prije punoljetnosti. Prijedlog podnosiš sama, u svoje ime Općinskom sudu, prema mjestu stanovanja. Ako sud procijeni da si mentalno i tjelesno spremna za brak, može izdati dopuštenje za sklapanje braka. Pod zrelošću za brak smatra se spolna zrelost, sposobnost za promišljeno odlučivanje i izražavanje volje o sklapanju braka te socijalna zrelost za preuzimanje i izvršavanje dužnosti i prava koja proizlaze iz bračnog odnosa.

Razlika u bračnom odnosno izvanbračnom rođenju djeteta jest samo u načinu kako se utvrđuje očinstvo . Za djecu koja su rođena izvan braka potrebno je priznanje (ili utvrđivanje) očinstva. Jednakost i ravnopravnost bračne i izvanbračne djece zajamčena je i Ustavom RH. Iz tog razloga ne postoji nikakva razlika u međusobnim pravima i dužnostima djeteta i njegovog oca, bilo da je dijete rođeno u braku ili izvan braka.

Nakon rođenja djeteta, potrebno je prijaviti dijete u maticu rođenih. Tom prilikom određuje se ime djeteta, te se upisuju podaci o djetetovim roditeljima.

Ako je dijete rođeno u braku, tada i majka i otac (uz predočenje Izvatka iz matice vjenčanih) mogu prijaviti rođenje nadležnom matičnom uredu. U slučaju kad je dijete rođeno izvan braka, majka je ta koja prijavljuje dijete u matični ured. Uz nju tada kod matičara može doći i otac djeteta, i kad oboje roditelja izjave da njega smatraju ocem djeteta, u matičnu knjigu rođenih se upisuju podaci o ocu, jednako kao i o majci djeteta. Ovaj postupak odnosi se i na maloljetne majke koje su starije od 16 godina i imaju poslovnu sposobnost.

Ako si starija od 16, a nemaš rješenje o priznavanju poslovne sposobnosti, može se dogoditi da matičar ne želi upisati podatke o ocu djeteta budući da kao maloljetna osoba ne možeš davati pravno relevantne izjave. Iskustva iz prakse pokazuju kako kod ovakvih slučajeva ne postoji ujednačeno postupanje i često se pravni propisi koji reguliraju ovo područje različito tumače.

Svaka situacija je posebna i zato se najbolje obratiti u Centar koji će kroz savjetodavni rad i u skladu sa svojim nadležnostima poduzeti odgovarajuće mjere. Ako si mlađa od 16 godina, tada ne možeš u matičnom uredu upisati podatke o ocu djeteta i u tom slučaju potrebno se obratiti nadležnom Centru za socijalnu skrb koji će te uputiti u daljnji postupak.

Ponekad, a osobito onda kad trudnoća nije planirana, očevi nisu spremni prihvatiti obveze koje donosi roditeljstvo. Dijete ima pravo znati tko su mu roditelji tako da situacija kad otac ne želi priznati očinstvo, ugrožava to djetetovo pravo. Ako otac djeteta ne želi priznati očinstvo, moguće je pokrenuti postupak pred sudom (tužbu) za utvrđivanje očinstva. Takav postupak mogu pokrenuti dijete, majka djeteta, muškarac koji sebe smatra ocem djeteta ili centar za socijalnu skrb.  Tužbu radi utvrđivanja majčinstva, odnosno očinstva dijete može podnijeti do navršene dvadeset i pete godine života.

Možda si s bivšim dečkom, ocem djeteta, u lošim odnosima; možda je iza vas ružan prekid veze i razmišljaš o tome da ga ne imenuješ ocem (vašeg) djeteta. Jednako tako, možda je vaša veza bila samo kratka avantura i želiš ga sačuvati od mogućih neugodnosti. U ovakvoj situaciji potrebno je znati da je pravo djeteta da zna tko su mu roditelji i da uživa njihovu skrb. Ako prigodom upisa djeteta u maticu rođenih nema podataka o djetetovu ocu, matičar će upoznati majku s pravom djeteta da zna tko mu je otac i s postupcima koji se mogu poduzeti radi ostvarivanja toga prava. Ako je matičar upisao dijete u maticu rođenih bez podataka o djetetovu ocu, o tome će odmah obavijestiti centar za socijalnu skrb nadležan prema prebivalištu, odnosno boravištu majke i dostaviti primjerak zapisnika o majčinoj izjavi. Ako oca ne imenuješ, dijete ne može ostvariti to svoje pravo, jednako kao i pravo na uzdržavanje i nasljeđivanje. Važno je da svaka tvoja odluka bude u skladu s najboljim interesom djeteta.