Portal MALOLJETNI-RODITELJI.NET slavi svojih prvih 10 godina!

Tijekom tih godina ostvareno je 2.028.244 posjeta stranici.

Portal bilježi 786.331 različitih posjetitelja iz cijele regije. 

Ostvareno je preko 4.000 savjetovanja kroz rubriku PITAJ STRUČNJAKA unutar koje surađujemo s vanjskim stručnjacima: ginekolozima, pravnicima, psiholozima i socijalnim radnicima.

Portalu, a i našim korisnicima želimo puno sreće i uspjeha u godinama koje slijede!

Priprema za porod iznimno je važna kako biste osigurali siguran i što manje stresan proces. Svaka trudnoća je jedinstvena, pa je važno konzultirati se s liječnikom i primaljom kako biste dobili individualne preporuke i osigurali najbolju skrb za sebe i svoje dijete.

Evo nekoliko koraka koji vam mogu pomoći u pripremi:

1. Redoviti pregledi kod liječnika: Redovito posjećujte svog liječnika i primalju kako biste pratili razvoj trudnoće i dobili potrebne upute i savjete. Slijedite raspored pregleda i testiranja.
2. Pravilna prehrana: Konzumirajte uravnoteženu prehranu koja uključuje sve potrebne hranjive tvari. Povećajte unos voća, povrća, proteina i vlakana, a ograničite unos šećera i procesirane hrane.
3. Tjelesna aktivnost: Vježbanje tijekom trudnoće može vam pomoći da ostanete zdravi. Svakako se prije poduzimanja bilo kakvih fizičkih aktivnosti posavjetujte sa svojim liječnikom o prikladnim vježbama za trudnice.
4. Edukacija: Edukacija o trudnoći, porođaju i postporođajnom razdoblju je ključna. Pohađanje tečajeva pripreme za porođaj može vam pružiti korisne informacije o samom procesu porođaja.
5. Planiranje porođaja: Razmislite o svojim željama za porođaj. Hoćete li se odlučiti za prirodan porođaj ili carski rez? Koje metode za olakšanje boli želite koristiti? Razgovarajte s liječnikom o svojim željama.
6. Mentalna priprema: Trudnoća i porođaj mogu biti emocionalno izazovni. Razgovarajte s partnerom, obitelji ili prijateljima o svojim strahovima i osjećajima. Razmotrite tehnike opuštanja kao što su meditacija i tehnike disanja.
7. Pakiranje za bolnicu: Pripremite torbu za bolnicu koju ćete ponijeti sa sobom kada krenete u rodilište. Uključite odjeću za sebe i bebu, osobnu higijenu, dokumente i druge potrebne stvari.
8. Doula i podrška: Razmislite o angažiranju doule ili osobe koja će vam pružiti emocionalnu i fizičku podršku tijekom porođaja.
9. Nakon porođaja: Razgovarajte s liječnikom i primaljom o njezi nakon porođaja i pratite upute o tome kako se brinuti o sebi i novorođenčetu nakon porođaja.
10. Dogovaranje s bolnicom: Ako imate posebne želje u vezi s porođajem (npr. izbor određenog rodilišta ili liječnika), osigurajte da su te želje zabilježene u vašoj medicinskoj dokumentaciji.

Kako izračunati termin poroda?

Postoji nekoliko načina kako izračunati predviđeni termin poroda. Najčešće korištena metoda je računanje po datumu posljednje menstruacije ili ultrazvuku. Evo kako to možete učiniti:

1. Računanje po datumu posljednje menstruacije:

Prvo, zabilježite datum prve menstruacije.

Zatim oduzmite tri mjeseca od tog datuma.

Nakon toga, dodajte sedam dana.

Konačno, dodajte godinu prema godini posljednje menstruacije.

Na primjer, ako je datum posljednje menstruacije bio 1. siječnja 2023:

siječanj – 3 mjeseca = 1. listopada

listopad+ 7 dana = 8. listopada

listopad + 1 godina = 8. listopada 2023. godine, što je predviđeni datum porođaja.

2. Računanje putem ultrazvuka:

Ultrazvuk se često koristi kako bi se preciznije odredio termin poroda. Na temelju ultrazvučnih mjerenja ploda, doktor može izračunati predviđeni datum poroda. Ovaj datum često može malo varirati u odnosu na prethodnu metodu.

Važno je napomenuti da se trudnoća može produžiti ili skratiti. Doktor će pratiti razvoj trudnoće i može ažurirati termin poroda na osnovu ultrazvuka i drugih faktora tokom trudnoće.

Kako prepoznati početak porođaja?

Prepoznavanje početka porođaja može biti važno kako biste se pripremili za odlazak u bolnicu ili rodilište. Evo nekoliko znakova koji ukazuju na početak porođaja:

1. Spuštanje trbuha: Budući da se u normalnom vaginalnom porođaju dijete rađa stavom glavom, tj. kroz porođajni kanal prvo izlazi glava, a zatim trup i noge, dijete se u majčinom trbuhu mjesecima unaprijed namješta u takav položaj. Kako bi se zdjelični mišići i ligamenti pripremili za porod, fetalna se glava prije poroda spušta niže u zdjelicu, što izaziva i spuštanje samog trbuha. Zbog spuštanja trbuha, trudnica „lakše diše“ i osjeća olakšanje zbog manjeg pritiska u trbušnoj šupljini, ali i na dišni sustav. U prvorotkinja se takva tjelesna priprema za porod događa i do 4 tjedna prije poroda, za razliku od višerotkinja kod kojih su zdjelični mišići i ligamenti već pripremljeni i spuštanje fetalne glave se može odvijati tek tijekom poroda ili svega nekoliko sati prije.
2. Bol u preponama i leđima: Bol u preponama i leđima se javlja zbog rastezanja mišića i ligamenata kao posljedica spuštanja fetalne glave niže u zdjelicu.
3. Učestalo mokrenje: Spuštanjem fetusa, trudnica osjeća olakšanje zbog smanjenog pritiska na trbušne organe i dišni sustav, ali povećava se pritisak na mokraćni mjehur, što za posljedicu ima učestalu potrebu za mokrenjem.
4. Pojačani iscjedak ili cervikalni sluzni čep: Cervikalni sluzni čep je čep cervikalne sluzi koji ispunjava cervikalni kanal i čini zaštitnu barijeru u trudnoći. Osim mehanički, djeluje i imunološki – ima antimikrobna svojstva (sadrži imunoglobuline i antimikrobne peptide) kojima sprječava prodor infekcije iz rodnice prema maternici. Kao posljedica otvaranja cervikalnog kanala, sluzni čep izlazi van, što se prezentira ili pojačanim iscjetkom ili izlaskom čepa/ grudice sluzi. Sluz može sadržavati i tragove krvi, pa se izlazak cervikalnog čepa često naziva i „bloody show“. Ova pojava se obično događa nekoliko dana prije poroda ili na početku samog porođaja.

Ako primijetite ove znakove i sumnjate da je počeo porođaj, obavezno se obratite svom doktoru ili rodilištu. Oni će vas uputiti o sljedećim koracima i kada je vrijeme da krenete u bolnicu ili rodilište. Obratite pažnju na svoje tijelo i slušajte svoje osjećaje kako biste se pravilno pripremili za dolazak vašeg djeteta.

Kako znati pravilno disati tijekom poroda?

Pravilno disanje tijekom poroda može vam pomoći da se opustite, smanjite bol i ostanete fokusirani. Ovdje su neki savjeti o tome kako pravilno disati tijekom poroda:

1. Duboko disanje: Udahnite polako i duboko kroz nos. Osjećajte kako zrak ispunjava pluća i proširuje trbuh. Držite dah nekoliko sekundi.
2. Sporo izdahnuće: Polako izdahnite kroz usta. Pokušajte opustiti lice, ramena i ruke dok izdišete. Možete koristiti zvuk “ssss” ili “huuuu” tijekom izdisaja.
3. Ritam: Pokušajte održavati ritam disanja. Na primjer, udahnite 4 sekunde, zadržite dah 4 sekunde, a zatim izdahnite 4 sekunde. Prilagodite ritam prema svojim potrebama i osjećajima.
4. Fokusiranje na disanje: Tijekom kontrakcija, usmjerite svoju pažnju na disanje. Zamišljajte da svaki udahnuti zrak donosi energiju i olakšanje, dok svaki izdahnuti zrak izbacuje stres i napetost.
5. Partnerova podrška: Partner može vam pomoći tako da zajedno vježbate disanje i podsjećate jedno drugo na pravilno disanje tijekom poroda.
6. Pauze između kontrakcija: Tijekom pauza između kontrakcija, možete disati normalno i opušteno. Ovo je vaše vreme za ponovno puniti pluća i pripremiti se za sljedeću kontrakciju.
7. Vizualizacija: Pokušajte se vizualizirati na nekom mirnom i opuštajućem mjestu tijekom disanja. To može pomoći da se smanji anksioznost.
8. Prakticiranje unaprijed: Prije poroda, možete pohađati tečajeve pripreme za porođaj kako biste naučili tehnike disanja i vježbali ih sa stručnjakom.

Svaka žena je jedinstvena, pa je važno eksperimentirati s različitim tehnikama disanja kako biste otkrili što vam najbolje odgovara. Važno je da se osjećate opušteno i udobno tijekom disanja i da koristite tehniku koja vam pomaže da se nosite s bolovima i stresom tijekom poroda.

Projekt MAMA 101 provodi Udruga roditelja Korak po korak uz financijsku potporu Središnjeg državnog ureda za demografiju i mlade i u suradnji s partnerskom organizacijom RODA – Roditelji u akciji.

Postati prvi put roditelj posebno je iskustvo koje donosi i uzbuđenje i neizvjesnost. Onog trenutka kada svoje novorođenče po prvi put primite u naručje, vaš život se zauvijek promijenio. Kroz ovaj članak ćemo istražiti radosti i izazove koji prate svježe roditeljstvo i ponuditi neke savjete koji će vam pomoći da se snađete na ovom putovanju.

Prihvatite radosti 

1. Bezuvjetna ljubav: Ljubav koju ćete osjećati prema svom djetetu razlikuje se od bilo koje druge. To je neopisiva mješavina nježnosti i odgovornosti koja svakim danom postaje sve jača.

2. Prekretnice i sjećanja: Od prvog osmijeha do prvog koraka, svako malo postignuće ispunit će vas ponosom i radošću. Cijenite ove trenutke, jer brzo prođu.

3. Učenje i rast: Roditeljstvo je putovanje stalnog učenja. Otkrit ćete skrivene snage i razviti nove vještine dok se prilagođavate zahtjevima brige za svoje dijete.

Prevladavanje izazova

1. Nedostatak sna: Besane noći su neizbježan dio roditeljstva. Kako biste se nosili s problemom, pokušajte uspostaviti dosljedan raspored spavanja, ali i dana, te po potrebi potražite pomoć obitelji i prijatelja.

2. Traženje ravnoteže: Upravljanje vremenom i obavezama može biti izazovno. Odredite prioritete i delegirajte zadatke kada je to moguće i nemojte se ustručavati zatražiti podršku.

3. Briga o sebi: Ne zaboravite se brinuti o sebi. Sretan i odmoran roditelj bolje je opremljen za brigu o svom djetetu. Pronađite trenutke za brigu o sebi i tražite vrijeme za svoje hobije i interese.

4. Učenje: Djeca i roditeljstvo ne dolaze sa setom uputa, ali postoji mnogo besplatnog sadržaja kroz koji se možete osnažiti kada se susretnete sa izazovima. Vaša knjižnica vjerojatno ima mnogo knjiga o roditeljstvu, a nemojte se ustručavati niti zatražiti podršku stručnjaka ako osjećate da su vam određene teme osobito izazovne.

Roditeljski savjeti

1. Vjerujte svojim instinktima: Dobit ćete bezbroj savjeta od dobronamjernih prijatelja i obitelji, ali i stručnjaka, osobito u vrijeme društvenih mreža. Budite otvoreni savjetima, ali vjerujte svojim instinktima kao roditelja i pokušajte konačnu odluku donijeti iz svojih vrijednosti. Nitko ne poznaje vaše dijete i obitelj bolje od vas samih.

2. Izgradite mrežu podrške: Obratite se drugim roditeljima za podršku i prijateljstvo. Pridružite se roditeljskim grupama ili tečajevima kako biste se povezali s ljudima koji prolaze kroz slična iskustva.

3. Ostanite fleksibilni: Roditeljstvo je nepredvidivo. Planovi se često mijenjaju, a pojavljuju se i neočekivani izazovi. Prilagodljivost i strpljenje ključni su za svladavanje plime i oseke roditeljstva.

4. Komunikacija: Održavajte otvorenu i iskrenu komunikaciju sa svojim partnerom. Roditeljstvo je timski rad, a jasna komunikacija pomaže spriječiti nesporazume i smanjiti stres.

5. Uživajte u putovanju: Zapamtite da se dani mogu činiti dugi, ali godine su kratke. Svježe roditeljstvo nevjerojatno je putovanje ispunjeno i radostima i izazovima. Prigrlite ljubav i radost koje vaše dijete donosi u vaš život i imajte strpljenja i gradite otpornost kada se suočavate s poteškoćama. Vjerujte sebi, izgradite sustav podrške i obiteljske uspomene sa svojim mališanom. Roditeljstvo je izuzetna avantura koja će vam oblikovati život na najljepše načine.

Projekt MAMA 101 provodi Udruga roditelja Korak po korak uz financijsku potporu Središnjeg državnog ureda za demografiju i mlade i u suradnji s partnerskom organizacijom RODA – Roditelji u akciji.

U rujnu je Udruga roditelja Korak po korak započela s provedbom novog projekta – MAMA101. Cilj projekta je pružanje podrške majkama i trudnicama kroz održavanje peer grupa podrške i edukacije o razdoblju nakon poroda te senzibiliziranje javnosti o važnosti dojenja.

Roditeljstvo, a osobito postajanje roditeljem po prvi put uzbudljivo je iskustvo koje mijenja život. S druge strane, može biti izazovno i preplavljujuće navigirati kroz sve promjene koje se u tom periodu događaju. Briga o sebi, kako bi se mogli brinuti o djetetu, ključna je za roditelje u prvom, ali i svim kasnijim fazama roditeljstva. Istraživanja pokazuju kako roditeljska dobrobit snažno utječe na dobrobit djece (Mackler i sur., 2015.), ali i kako dobrobit u prvom periodu nakon rođenja povećava vjerojatnost imanja više djece, dok se u suprotnom ta vjerojatnost smanjuje (Marygolis i sur., 2015.). Kao značajni faktori brige o sebi, ističu se briga o fizičkom zdravlju (uključujući zdrave životne izbore i dovoljno sna), briga o mentalnom zdravlju (uključujući postavljanje realističnih očekivanja i samosuosjećanje) te briga o odnosima (uključujući obiteljske, prijateljske i partnerski odnos, otvorena komunikacija, traženje i prihvaćanje podrške). Kao važan aspekt brige o odnosima ističe se i povezivanje s drugima, odnosno izgradnja novih odnosa sa osobama koje prolaze slično iskustvo. Razmjena iskustava, izazova i savjeta može pružiti emocionalnu podršku i pomoći u smanjenju osjećaja izoliranosti.

Dodatno se ističu kapaciteti podrške peer grupe (Dennis, 2003.; Gagne i sur., 2012.; i dr.) zbog faktora dijeljenog iskustva. Grupe peer podrške sastoje se od pojedinaca koji prolaze kroz slična iskustva. To stvara osjećaj većeg razumijevanja među članovima grupe, budući da se međusobno mogu povezati s izazovima, emocijama i radostima majčinstva. Slična proživljena iskustva mogu potaknuti osjećaj zajednice i društvene podrške, pružajući mrežu koja može ponuditi empatiju, ohrabrenje i praktičnu podršku. To može poboljšati društvenu povezanost, smanjiti osjećaj izoliranosti i promicati opću dobrobit. Nalazi istraživanja o grupama peer podrške za majke ukazuju na pozitivne učinke na dobrobit majki. Nalazi načelno pokazuju iduće:

1. Mentalno zdravlje majki: grupe vršnjačke podrške pokazale su se učinkovitima u smanjenju postporođajnog stresa ili depresije među majkama (Matthey et al., 2004.).
2. Strategije suočavanja: pokazalo se da grupe vršnjačke podrške pružaju vrijedne strategije suočavanja s izazovima majčinstva, uključujući stres, umor i emocionalnu prilagodbu (Razurel i sur., 2011.).
3. Roditeljske vještine: grupe vršnjačke podrške mogu poboljšati roditeljske vještine, poput osjećaja majčinske samoučinkovitosti, samopouzdanja i znanja o skrbi za dojenčad (Shaw et al., 2006.).
4. Društvena podrška: grupe vršnjačke podrške mogu pružiti vrijedan izvor socijalne podrške za majke koje su prvi put rodile, pomažući im da se osjećaju manje izolirano, više povezano i da ih druge majke razumiju (Small et al., 2003.).

Za više informacija o projektu, kao i o načinu na koji se moguće uključiti, javite se na: info@urkpk.org.

Projekt MAMA 101 provodi Udruga roditelja Korak po korak uz financijsku potporu Središnjeg državnog ureda za demografiju i mlade i u suradnji s partnerskom organizacijom RODA – Roditelji u akciji.

Čovjek je u svojoj suštini stvaralačko biće te je motivacijom, dosljednošću, kreativnošću i navikama, i onim dobrim i lošim, stvorio povijest. Procjenjuje se kako malo više od 50% svakodnevnih radnji zadataka možemo okarakterizirati kao navike (Kashy i sur., 2006). Budimo se i ustajemo u isto vrijeme, obavljamo svakodnevne radnje kao što su umivanje i četkanje zubiju, odlazimo na posao istim putem i ulažemo vrijeme u nama ugodne aktivnosti u slično vrijeme i na istim mjestima (npr. gledanje omiljene tv emisije ili serije u isto vrijeme ili odlazak u isti kafić s istim prijateljima na piće).

Već u najranijoj dobi, u obitelji, dijete po uzoru na roditelje stječe neke radne navike. Navika se definira kao uobičajen i zbog toga predvidiv način motoričkog, kognitivnog ili emocionalnog reagiranja u određenim situacijama koji je usvojen učenjem (Rakas-Drljan i Mašić, 2013). Same po sebi, te radnje su automatske i ne iziskuju puno truda, a stječu se svakodnevnim obavezama. Kako bi navika nastala, potrebno je odrediti ciljno ponašanje koje ćemo konstantno ponavljati u stabilnom kontekstu, čime se formira veza između samog ponašanja i podražaja – konteksta. Imaju veliku vrijednost u životu pojedinca, a veliku ulogu u formiranju navika imaju primjeri odraslih.  Ozbiljnijem i složenijem formiranju radnih navika kod djece treba pristupiti polaskom u školu. Ako dijete ima neke radne obveze/zadatke u obitelji prije polaska u školu; dakle, ima razvijene radne navike, lakše će, polaskom u školu, prihvatiti još jednu obvezu/zadatak – učenje.

Kako se stvara navika učenja? Kao što smo stekli naviku hranjenja, (jedemo u otprilike isto vrijeme jer u to vrijeme i osjećamo glad – dakle, stekli smo naviku), kao što smo stekli naviku odlaska na trening (idemo vježbati u otprilike isto vrijeme – dakle, naviknuli smo se), tako možemo steći/razviti i naviku učenja. Stručnjaci preporučuju da se navika učenja stvara svakodnevnim učenjem u isto vrijeme i na istom mjestu. Bitno je da učenik ima svoj kutak gdje ga nitko neće ometati i u kojem će na miru moći obavljati svoje radne zadatke. Treba obratiti pozornost na eliminiranje ometajućih čimbenika kao što su previsoka ili preniska sobna temperatura, osvijetljene, buka, nered na radnom stolu koji učeniku odvlači pozornost itd. Kad učenik započne  s učenjem, koncentracija je visoka, ali s vremenom pada pa se zato preporučuje učenje težih predmeta prije lakših. Isto tako, na početku učenja, zaboravljanje je najveće; dakle, brzo zaboravimo ono što smo naučili. Da bismo to spriječili, potrebno je ponavljati gradivo jer samo konstantnim ponavljanjem sprječavamo zaboravljanje. Dobro bi bilo napraviti i plan učenja – podsjeća nas na obveze, a ako ga se i pridržavamo, možemo se i nagraditi sitnim povlasticama što će opet motivacijski djelovati na nastavak učenja.

Više o formiranju navika i fazama možete pročitati na sljedećem linku: https://mentalnozdravlje.zagreb.hr/savjeti-strucnjaka/kako-formirati-nove-navike/

Mogli ste primijetiti kako ponekad dvoje ljudi na istu situaciju reagira drukčije i kako ona na njih ostavlja različite posljedice. Primjerice, ako član obitelji završi u bolnici, neki njegovi bližnji osjete brigu, no vjeruju da će sve biti u redu, dok druge ta vijest toliko pogodi da ne mogu nastaviti obavljati svakodnevne aktivnosti kao što su odlazak u školu ili na posao. Ta dva člana obitelji razlikuju se, između ostalog, prema svojoj psihološkoj otpornosti, koja se iskazuje u ovakvim i sličnim stresnim životnim situacijama. Shodno tome, psihološka otpornost je skup vještina i tehnika koje učimo u različitim fazama života – neke od njih i vrlo rano u životu. Također, razinu otpornosti možemo procijeniti tek kad smo suočeni s teškim životnim situacijama, a gradimo ju unaprijed, kao neku vrstu osobne psihološke ušteđevine.

Psihološki otporniji ljudi lakše održavaju psihičko zdravlje tijekom prolaska kroz teško životno razdoblje te se brže vraćaju u stanje u kojem su bili prije krize. Ipak, to ne znači da oni ne doživljavaju npr. brigu za svog bližnjeg koji je bolestan (ili bilo koje druge neugodne emocije), već da se oni s njima suočavaju na zdraviji način od ljudi s manje razvijenom otpornosti. Psihološki otporniji ljudi će prilikom susreta s izazovnim situacijama lakše pronaći načine za regulaciju svojih emocija. S druge strane, kod manje otpornih pojedinaca češće će doći do negativnih posljedica koje ne doprinose efikasnom rješavanju nastale krize, kao što su katastrofiziranje o mogućim ishodima situacije i manjak mogućnosti regulacije neugodnih emocija.

Kada govorimo o psihološkoj otpornosti, u taj pojam ubrajamo više različitih vještina, individualnih karakteristika i sposobnosti koje osoba treba razvijati kako bi povećala otpornost na izazovne životne situacije. To znači da se ne možemo usredotočiti na poboljšanje samo jedne naše sposobnosti, već da psihološka otpornost uključuje rad na usvajanju i poboljšanju različitih vještina, a može uključivati i rad na raznim aspektima ličnosti. Stoga u nastavku donosimo tehnike kroz koje kod sebe možemo ojačati ovaj aspekt i postaviti snažne temelje za razvoj psihološke otpornosti – kako bi se mogli osloniti za sebe kada za to dođe vrijeme.

Pet je čimbenika koji određuju razinu psihološke otpornosti  (De Terte, Becker i Stephens, 2009):

1. UM: psihološka fleksibilnost, optimizam, samopouzdanje i samopoštovanje

– pozitivni pogled na svijet i situaciju u kojoj se nalazite: Iako je ponekad teško pronaći svijetlu točku u neugodnoj situaciji, njegovanje životnog optimizma vodi do lakšeg suočavanja sa svojim trenutnim stanjem

– samopouzdanje: vjere u vlastite sposobnosti, uključujući za nošenje s teškim događajima, povećava vjerojatnost bolje prilagodbe na nedaće

– samosuosjećanje: blagost prema sebi kada griješimo olakšava nam izlazak iz kruga crnih misli i katastrofiziranja

S druge strane, svaka uspješno prebrođena teška situacija povratno jača naše samopouzdanje i samopoštovanje.

2. EMOCIJE: emocionalna iskustva i emocionalna regulacija

– prisutnost ugodnih emocija: manja vjerojatnost od razvoja depresivnih simptoma nakon doživljene krize i neugodnih emocija nakon stresnih događaja. Stoga je jedan od načina osnaživanja psihološke otpornosti i povećanje svakodnevnih ugodnih emocija.

– regulacija svih vrsta emocija bitna za održavanje i osnaživanje otpornosti. To znači da će nam i tehnike pomoću kojih ćemo, primjerice, kontrolirati ljutnju u frustrirajućim situacijama pomoći kod uspješnog prolaska kroz krizu – a uspješni prolazak kroz krizu povratno jača naše samopouzdanje i vjeru u mogućnost nošenja s teškim situacijama.

3. PONAŠANJE: aktivno rješavanje problema, postavljanje realističnih ciljeva, učenje iz grešaka

– postavljanje realističnih ciljeva: povećava vjerojatnost uspjeha, pojavu ugodnih emocija i posljedično jačanje samopouzdanja.

– učenje iz vlastitih pogrešaka: blisko vezano uz samosuosjećanje, učenje iz grešaka znači podsjetiti se da smo i mi samo ljudi, da griješimo i da je griješiti ljudski. To nam omogućava da se fokusiramo na ponovni pokušaj, a ne katastrofiziranje.

4. TIJELO: tjelovježba, odmor, spavanje

– fiziologija je temelj psihološke dobrobiti i za početak je često dovoljno povesti računa o higijeni spavanja, redovnoj, nutritivno bogatoj ishrani i fizičkoj aktivnosti.

5. OKOLINA: obitelj, zajednica, društvo

– socijalna podrška: prolazak kroz teška životna razdoblja bit će olakšan čvrstim vezama s osobama koje nam mogu pružiti emocionalnu podršku i utješiti nas, ali i sudjelovati u rješavanju problema (primjerice, drugim pogledom na situaciju ili idejom kako je razriješiti).

– aktivan rad na održavanju bliskih odnosa doprinijet će osjećaju da se imamo na koga osloniti u trenucima krize, ali bit će i izvor ugodnih emocija, koje su također bitne za osnaživanje otpornosti.

Psihološka otpornost u praksi – prva pomoć

• Normalizirajte osjećaj zabrinutosti i anksioznosti – razumljivo je i normalno osjećati nelagodnost, anksioznost i zabrinutost stresnim trenucima. Prihvatite i uvažite ove osjećaje kod sebe i svoje djece, čak i kada poduzimate pozitivne korake kao odgovor na ove reakcije.

• Obratite pažnju na svoje misli – stresna vremena često uzrokuju razmišljanja koja nisu korisna. Tada najčešće stavljamo fokus na negativna predviđanja o trenutnoj ili budućoj situaciji te zamišljamo najgori scenarij. Ovakve misli mogu s vremenom pojačati anksioznost. Treba zauzeti uravnoteženu perspektivu kako bi smanjili anksioznost i stres kod sebe, a potom i kod svog djeteta.

• Podsjetite se da ste i vi samo ljudi – sa svojim vrlinama i manama, ljudi koji griješe, baš kao i svi drugi te koji su u stanju svoje greške ispraviti.

• Uključite sebe i obitelj u ugodne aktivnosti – ugodne aktivnosti pomažu nam da poboljšamo svoje raspoloženje, tako da je veoma važno da radite stvari u kojima uživate zajedno sa svojom djecom. Na primjer, možete zajedno slušati muziku, plesati, gledati filmove, spremati ukusne obroke, igrati društvene igre, otići u park, šetati ili prakticirati bilo koju drugu aktivnost koja vam izaziva ugodu. 

• Pokrenite korisno ponašanje kod sebe i budu uzor djeci– anksioznost i briga su prirodne reakcije kada se nađemo u potencijalno opasnoj situaciji. One nas pokreću na odgovarajuću aktivnost kako bismo se suočili s opasnošću. Briga koja nije korisna može nas iscrpiti. Važno je da pokrenete kod sebe i svoje djece korisna ponašanja kako biste olakšali stres.

• Uključite se u rješavanje problema – evo nekoliko koraka koji su korisni u rješavanju problema: (1) identificirajte problem; imenujte ga, i budite što precizniji u vezi s prirodom i veličinom problema, (2) osmislite potencijalna rješenja, (3) izaberite rješenje koje je najoptimalnije u tom trenutku, (4) isplanirajte izabrano rješenje, (5) provedite rješenje, (6) ocijenite rezultat.

• Brinite o sebi – briga o sebi nije sebičnost; zapravo je to ključni korak prema tome da možemo bolje brinuti o drugima i ispuniti svoje uloge u životu. Stoga odredite vrijeme za odlazak na spavanje i buđenje, vježbajte, hranite se uravnoteženo i prakticirajte redovite obroke.

1. Umirite fizički stres i napetost – vježbe relaksacije – istraživanja pokazuju da su abdominalno disanje (sporo, trbušno disanje) i vježbe progresivne mišićne relaksacije (naizmjenično smjenjivanje napetosti i opuštanja mišića u cilju prepoznavanja i otklanjanja znakova fizičke napetosti) korisni u smanjenju fizičke napetosti i povećanju opuštenosti. Primjenjivati ove vježbe u svakodnevnom životu može biti vrlo korisno. Možete ih raditi zajedno s djecom. Bit će istovremeno i zabavno i korisno.