VAŽNO:   

1. Nije stalna kontracepcija, uzimati samo kao „hitnu pomoć“!
2. Ne štiti od spolno prenosivih infekcija!
3. Po mogućnosti uzeti unutar 24 sata, a najkasnije do preporučenog vremena uzimanja!
4. Pročitati detaljno upute!
5. Nakon uzimanja hitne kontracepcije najsigurnije je ne imati odnos do sljedeće menstruacije ili      obavezno koristiti barijerne metode (kondom) do kraja ciklusa!
6. Ne uzimati hitnu kontracepciju više puta mjesečno!
7. U slučaju nuspojava opisanih u pakiranju, javiti se svom liječniku!
8. U slučaju povraćanja unutar 3 sata od uzimanja hitne kontracepcije, potrebno je ponoviti dozu!
9. U slučaju kašnjenja menstruacije ili oskudne ili obilne menstruacije javiti se ginekologu radi potvrde ili isključenja trudnoće!

Hitna kontracepcija ili postkoitalna ili pilula za jutro poslije (engl. „morning after pill“) su nazivi za kontracepciju koja se upotrebljava ako se kod spolnog odnosa nije koristila zaštita od trudnoće ili je došlo do greške u korištenju kontracepcije kao npr. puknuće ili spuznuće prezervativa, zaboravljene dvije kontracepcijske pilule. Hitna kontracepcija se upotrebljava samo kao „hitna pomoć“ i ne smije se koristiti kao redovna metoda zaštite od trudnoće.

Postkoitalna kontracepcija djeluje tako da odgađa ovulaciju, ne sprječava implantaciju, niti ima abortivno djelovanje. Hitna kontracepcija ne djeluje ukoliko se oplođeno jajašce ugnijezdi u maternicu, pa time ne djeluje abortivno. Smatra se da je djelotvornost postkoitalne kontracepcije to veća što se ranije primijeni nakon nezaštićenog spolnog odnosa, a preporučljivo je unutar 24 sata.

Nakon uzimanja hormonske hitne kontracepcije mogu se javiti nuspojave: glavobolja, mučnina, bolna sljedeća menstruacija, umor, vrtoglavica, bol u trbuhu, bol u leđima, preuranjen dolazak menstruacije ili kašnjenje menstruacije. Djelotvornost pojedine metode je opisana u daljnjem tekstu.

Hitna hormonska kontracepcija može se kupiti u ljekarnama, uz recept, a od nedavno je Europska agencija za lijekove donijela preporuku za zemlje EU promjenu režima izdavanja hormonske hitne kontracepcije ellaOne, tako da se sada može kupiti bez recepta.

Postoji nekoliko metoda postkoitalne zaštite, ali se najčešće koristi hormonska metoda, pa će ovdje biti riječ o toj metodi hitne kontracepcije i vrstama hormonske hitne kontracepcije koje imaju odobrenje za uporabu u Hrvatskoj.

Hormonska metode hitne kontracepcije

1. Klasična ili Yuzpe-ova metoda. U toj metodi se koristi ista kombinacija hormona estrogena i progesterona kao kod kontracepcijskih pilula, ali u većim dozama. Što prije, a  najkasnije 72 sata nakon nezaštićenog spolnog odnosa, uzmu se dvije kontracepcijske pilule ili četiri ako su pilule s niskim dozama hormona i ista doza ponovi nakon 12 sati. Tu metodu mogu pratiti smetnje, kao mučnina, povraćanje, pa ih treba uzeti s hranom, a ako nastupi povraćanje unutar 3 sata od uzimanja tableta, onda treba ponoviti dozu. Zbog manje učinkovitost i čestih nuspojava ta metoda se više ne koristi u europskim zemljama i zamijenjena je s novim metodama hormonske hitne kontracepcije.

2. Hormonska kontracepcija samo s progestagenom, levonorgestrelom (na tržištu pod nazivom Escapelle i Vikela), u jednoj tableti koja sadržava 1,5mg levonorgestrela. Ova metoda sprječava oko 84% trudnoća ako se uzme unutar 72 sata nakon nezaštićenog spolnog odnosa. Tableta je djelotvornija ako se uzme što prije nakon nezaštićenog  odnosa, po mogućnosti unutar 24 sata. Od nuspojava  nakon uzimanja tablete može se javiti mučnina, a u slučaju povraćanja unutar 3 sata od uzimanja tablete, dozu treba ponoviti. U većine žena sljedeća menstruacija dolazi u očekivano vrijeme, ali može i kasniti ili doći ranije. Ako kasni više od 7 dana ili je neuobičajeno oskudna  ili obilna, treba se javiti svom liječniku.

3. Ulipristal acetat (ellaOne) 30 mg tableta djeluje mijenjajući aktivnost prirodnog hormona progesterona, preko njegovih receptora  i uzima se do 120 sati (5 dana) od nezaštićenog spolnog odnosa. Ella One odgađa ovulaciju. U sprječavanju trudnoće djelotvorna je u oko 98% slučajeva ako se uzme u roku od 5 dana, a preporučuje se što ranije uzeti tabletu nakon nezaštićenog spolnog odnosa. U slučaju kašnjenja menstruacije treba obavezno napraviti test na trudnoću, kako bi se trudnoća isključila ili potvrdila.

Biti roditelj najljepša je, ali i vrlo zahtjevna uloga. Svaki dobar roditelj želi svom djetetu priuštiti sretno djetinjstvo. Rani socijalni razvoj djeteta pod snažnim je utjecajem roditeljskih stavova o odgoju i njihovih odgojnih postupaka. Za djetetov razvoj važne su dvije dimenzije roditeljstva. 

Prvo, RODITELJSKA TOPLINA – odnosi se na ljubav, podršku i ohrabrivanje koje roditelj pruža svom djetetu. Druga dimenzija je RODITELJSKI NADZOR – odnosi se na  discipliniranje, upravljanje i ohrabrivanje koje roditelj pruža svom djetetu. Kombinacija topline i nadzora daje 4 osnovna stila roditeljstva:

1) AUTORITATIVNI RODITELJI – roditelji koji su visoko na dimenziji topline i nadzora. To znači da su ti roditelji brižni i pažljivi prema svojoj djeci, no isto tako postavljaju jasne granice što dijete smije a što ne. Ovaj stil roditeljstva ima najpozitivniji učinak na rani socijalni razvoj djeteta. Djeca takvih roditelja većinom su znatiželjna, samouvjerena, nezavisna, često i završavaju fakultet. 

2) AUTORITARNI RODITELJI – roditelji koji su nisko na dimenziji topline, a visoko na dimenziji nadzora. Strogo kontroliraju svoje dijete i zahtijevaju bezuvjetnu poslušnost, često prisiljavaju dijete da nešto napravi tako što mu prijete ili ga kažnjavaju. Većina djece ne reagira dobro na ovaj stil roditeljstva. Često se lako uzrujaju, agresivna su i/ili pokazuju probleme u ponašanju. 

3) POPUSTLJIVI RODITELJI – roditelji koji su visoko na dimenziji topline, a nisko na dimenziji nadzora. Njihova kontrola djetetova ponašanja je minimalna. Ti su roditelji puni ljubavi i pažnje, ali postavljaju malo ograničenja za djetetovo ponašanje. Oni prihvaćaju i ohrabruju svoju djecu, no često su djeca takvih roditelja slična djeci autoritarnih roditelja- nezrela i bez kontrole. 

4) RAVNODUŠNI RODITELJI – roditelji koji su nisko na dimenziji topline i na dimenziji nadzora. Postavljaju malo ograničenja svojoj djeci i pružaju im malo pažnje i podrške. Takav stil roditeljstva ne potiče zdrav socijalni razvoj djeteta. Djeca takvih roditelja većinom su zahtjevna i neposlušna, ne igraju se s vršnjacima. 

Kao što možemo zaključiti, najbolji stil roditeljstva je autoritativni stil u kojem dijete dobije svu potrebnu ljubav i pažnju, ali i zna u kojim se situacijama treba kako ponašati. Djeci je najvažnije da se osjećaju voljeni i prihvaćeni, ali moraju znati i razumjeti pravila ponašanja. Također, djeca trebaju vjerovati da će njihovi roditelji zahtijevati da ih slijede odnosno da su im upravo roditelji uzor. 

„Poticajne riječi od mame i tate su kao prekidači za svjetlo. Dati djetetu poticaj u pravom trenutku života je kao upaliti svjetlo u sobi prepunoj mogućnosti.“- Gary Smalley 

„Pametni ljudi dopuštaju svojoj djeci da katkad i pogriješe.“- Mahatma Gandhi

„Najbolje što roditelj može dati svojoj djeci je nekoliko minuta svog vremena svaki dan.“- O. A. Battista

„Roditeljstvo nije posao. To je avantura!“- nepoznati autor

Mnogi od vas nakon što se razvesele što će postati roditelji, odmah se počinju pitati kako se beba razvija, što se u utrobi događa i smijem li raditi sve što sam radila i prije? Kroz sljedeći tekst ćemo vam pokušati približiti par osnovnih informacija o razvoju djeteta. 

Prije svega, nekoliko riječi općenito o prenatalnom razvoju. Dakle, to je razvoj od začeća do rođenja. Tijekom 9 mjeseci od male stanice razvije se novorođenče koje u prosjeku teži 3 kg i ima oko 50 cm. Unutar prenatalnog razvoja razlikujemo tri razdoblja: zigota, embrio i fetus.

Zigota je prva faza koja traje dva tjedna: 10-14 dana od začeća, dok se zigota ne „smjesti“ u maternicu. Inače, zigota je stanica koja nastaje spajanjem spermija i jajne stanice. 

Druga faza traje od 2. do 8. tjedna i naziva se embrio. U toj se fazi odvija organogeneza tj. ubrzani razvoj, dijelovi počinju poprimati oblik pojedinih organa- glave, nogu, srca. To je najosjetljivija faza s obzirom na štetne utjecaje (alkohol, lijekovi…). 

Zadnja faza prenatalnog razvoja je fetus. Traje od 8. tjedna do rođenja.

Tijekom prenatalnog razvoja, placenta omogućuje razvoj embrija i fetusa putem krvnih žila koje donose hranu i kisik tako da praktički sve ono što majka jede, pije ili udiše, preko placente se može prenijeti djetetu. Također, na prenatalni razvoj utječu bolesti majke (npr. sifilis, vodene kozice, rubeola..), zračenja, prehrana, lijekovi (aspirin, antibiotici…). 

Uzimanje alkohola vrlo je rizično i može imati strašne posljedice na djetetov razvoj. Manje količine alkohola mogu uzrokovati neurološke smetnje kod djeteta, dok velike količine mogu dovesti do fetalnog alkoholnog sindroma. Posljedice fetalnog alkoholnog sindroma mogu se očitovati kroz različite fizičke probleme, probleme s ponašanjem i učenjem. 

Pušenje u trudnoći onemogućuje dostavu dovoljne količine kisika djetetu, tako se povećava rizik spontanog pobačaja. Također, pušenje može uzrokovati nižu težinu kod djeteta pri rođenju. 

Emocionalna stanja i stres znatno utječu na dijete iz razloga što preko posteljice i pupčane vrpce dijete prima kisik i hranu, a ako je majka npr. ljuta, onda njena krv odlazi na periferne dijelove tijela- dijete je slabije opskrbljeno kisikom.

„Može li se dijete sjećati nečega iz prenatalnog razdoblja?“ pitanje je koje smo si svi barem jednom postavili. Postoje pokušaji da se kroz izjave neke djece odgovori na to pitanje, no takvi pokušaji teško mogu biti znanstveno kontrolirani. Ono što je sigurno, da fetus s vremenom ima sve veću mogućnost pamtiti. Prepoznavanje događaja iz prenatalnog razdoblja dijete iskazuje ponašanjem, odmah nakon rođenja. Primjerice, fetus pamti ritam otkucaja majčinog srca pa izostajanje tih zvukova otkucaja izaziva nemir kod njega. Osim majčinog glasa, fetus pamti tjelesni dodir (kad otac i majka dodiruju trbuh).

„Može li dijete još u utrobi razumjeti riječi?“– odgovor na to pitanje je ne. No, dijete može shvatiti predstavljaju li ti zvukovi koje čuje nešto umirujuće, stresno, prijateljsko. Nakon kratkog preispitivanja glasa, dijete svrsta zvukove u pozitivne ili negativne i prema tome reagira prihvaćanjem pomoći ili plakanjem.

Kako bi prvi dani novog člana u vašoj obitelji protekli uz što manje stresa i brige, u sljedećem članku pišemo o tome na što sve treba misliti i što učiniti u prvim danima nakon rođenja djeteta. Važno je napomenuti da za prikupljanje dokumentacije postoje vremenski rokovi, stoga da se ne biste našli u situaciji da kršite zakonske odredbe i nepripremljeni uzaludno dolazite po nekoliko puta, odvojite nekoliko trenutaka i pročitajte sljedeće:

Prijava rođenja djeteta

Upis rođenja djeteta u maticu rođenih obavlja se na temelju usmene ili pisane prijave matičaru područja kojem pripada mjesto rođenja djeteta. Dijete rođeno u zdravstvenoj ustanovi matičaru prijavljuje ta ustanova pismeno. Za dijete rođeno izvan zdravstvene ustanove prijavu može podnijeti:

• otac djeteta

• osoba u čijem je stanu dijete rođeno

• majka kada za to bude sposobna

• babica ili liječnik koji je sudjelovao u porodu

• osoba koja je saznala za rođenje djeteta

Kod prijave rođenja djeteta izvan zdravstvene ustanove, prilikom prijave matičaru predočuje se medicinska dokumentacija o porodu ili dokaz o majčinstvu.

Rok za prijavu činjenice rođenja od strane zdravstvene ustanove ili osobe koja ima saznanja o porodu je 15 dana od rođenja djeteta.

Rok za određivanje imena djeteta od strane roditelja je 30 dana od dana rođenja djeteta.

Dok za dijete ne dobijete sve dokumente, kao njegova osobna isprava tijekom prvih mjesec dana služi otpusno pismo iz rodilišta.

Upis rođenja djeteta

Obavlja se u matičnom uredu prema mjestu rođenja djeteta i to na temelju:

• usmene prijave roditelja u matičnom uredu ili

• pisane prijave roditelja putem usluge e-Novorođenče

Prilikom usmene prijave roditelja u matičnom uredu omogućava se:

• upis djeteta u maticu rođenih

• upis djeteta u evidenciju državljanstva

• prijavu prebivališta djeteta na adresu roditelja

• reguliranje obveznog zdravstvenog osiguranja djeteta

• podnošenje zahtjeva za dobivanje jednokratne novčane potpore za novorođeno dijete

• prijava promjena osobnog odbitka na poreznim karticama roditelja.

Uvjerenje o prebivalištu djeteta roditelji mogu dobiti odmah po završetku upisa u matičnom uredu, dok će HZZO u roku od 15 dana dostaviti iskaznicu zdravstveno osigurane osobe za dijete na adresu prijave prebivališta.

Prijavom rođenja djeteta putem usluge e-Novorođenče roditeljima će se putem osobnog korisničkog pretinca (OKP) dostaviti:

• elektronički zapis iz matice rođenih za dijete (odmah po izvršenom upisu)

• elektronički zapis iz evidencije državljanstva za dijete (odmah po izvršenom upisu)

• Uvjerenje o prebivalištu za dijete (odmah po odobrenju upisa)

• potvrdu o prijavi na obvezno zdravstveno osiguranje (u roku od 5 dana) i poveznicu na tiskanicu prijave na obvezno zdravstveno osiguranje (Tiskanica T2)

• potvrdu o odobrenoj isplati jednokratne novčane potpore za novorođeno dijete i

• ukoliko je roditelj registriran u sustavu ePorezne, obavijest o dostavi Obrasca PK u roku od 3 dana.

MBG i prijava prebivališta novorođenog djeteta

Nakon upisa djeteta u maticu rođenih i knjigu državljana nadležni matični ured će podatke o upisu u maticu rođenih i knjigu državljana proslijediti nadležnoj policijskoj upravi/postaji Ministarstva unutarnjih poslova radi određivanja matičnog broja građanina i prijavu prebivališta djeteta na adresu na kojoj prijavljeno prebivalište imaju i roditelji. Ako roditelji imaju prijavljeno prebivalište na različitim adresama, prebivalište djeteta prijavljuje se na adresu jednog od roditelja, uz suglasnost drugog roditelja.

 Nakon izvršene prijave prebivališta generirat će se uvjerenje o prebivalištu koje će biti proslijeđeno nadležnom matičnom uredu radi ispisa i uručenja roditeljima. Ukoliko je prijava djeteta provedena korištenjem sustava e-građani, uvjerenje o prebivalištu će se dostaviti u Osobni korisnički pretinac roditelja.

Određivanje imena djeteta

Rok za određivanje osobnog imena djeteta je 30 dana od rođenja. Ime djetetu određuju roditelji osobno i sporazumno u matičnom uredu.

Prilikom određivanja imena djeteta, roditelji mogu izabrati ime koje žele. Bitno je da željeno ime predstavljaju riječi koje po svom poimanju označavaju ime.

Određivanje prezimena uvjetovano je zajedničkim prezimenom roditelja. U slučaju različitih prezimena, roditelji mogu odlučiti da dijete nosi prezime jednog od njih ili prezime i jednog i drugog roditelja.

Informacije o potrebnim dokumentima možete dobiti od nadležnog matičnog ureda, a popis matičnih ureda po županijama i njihove kontakt-podatke možete pronaći na stranicama Ministarstva uprave.

Ako je prisutan samo jedan roditelj, potrebna je pisana sporazumna izjava o osobnom imenu djeteta. U slučaju da jedan od roditelja nije živ, proglašen je umrlim, prebivalište mu nije poznato, lišen je roditeljske skrbi, potpuno je lišen poslovne sposobnosti ili je odlukom o djelomičnom lišenju poslovne sposobnosti određeno da ne može poduzimati radnje koje se tiču osobnih stanja, osobno ime određuje drugi roditelj. Ako se roditelji nisu sporazumjeli o osobnom imenu djeteta, osobno ime određuje nadležni centar za socijalnu skrb u roku od 30 dana od dana podnošenja zahtjeva jednog od roditelja.

Ako osoba ima u matici rođenih osobno ime koje se sastoji od više riječi, može izjavom odrediti s kojim će se riječima u osobnom imenu služiti u pravnom prometu.

Po upisu djeteta u maticu rođenih matičar po službenoj dužnosti OIB sustavu dojavljuje podatke o djetetu radi određivanja OIB-a. Odmah nakon određivanja OIB-a djetetu izdaje se potvrda o određenom OIB-u.

Na ovoj poveznici možete pronaći više informacija o ovoj temi. 

I na kraju, zašto se obratiti centru za socijalnu skrb? Pravovremenim uključivanjem centra za socijalnu skrb u rješavanje teškoća i prepreka u kojima se nalazite, zadovoljavate svoje potrebe, poboljšavate kvalitetu svog života i radite ono što je u najboljem interesu za vas i dijete. Ako niste u mogućnosti zadovoljiti osnovne životne potrebe, prevladati svoju životnu krizu ili urediti svoje odnose s članovima obitelji, u Centru ćete dobiti sve potrebne informacije. I zato, ne ustručavajte se informirati o pravima, načinu njihovog ostvarivanja i pružateljima socijalnih usluga u sustavu socijalne skrbi i izvan njega. Pomoć centra za socijalnu skrb je namijenjena svim građanima prilikom čega ćete ostvariti stručnu podršku i pomoć pri izboru prava iz sustava socijalne skrbi.

Zanima li vas kako razlikovati zavođenje od uznemiravanja? Kako izgleda zdrava veza i što učiniti ako se nađemo u vezi sa zlostavljačem?

Brošura Ne seksualnom nasilju nastala je iz potrebe da se na jednom mjestu, jasno i sažeto mladima pojasne činjenice o seksualnom nasilju i načinima zaštite od nasilja. Ona odgovara na pitanja što je seksualno nasilje i kome ga prijaviti, kome se obratiti za pomoć ako smo doživjeli seksualno nasilje te kako se zauzeti za sebe i kako reagirati ako smo napadnuti. 

Brošura je izdana u okviru CAP programa prevencije zlostavljanja djece koji Udruga roditelja „Korak po korak“ već 15 godina provodi u školama i vrtićima Republike Hrvatske. Namijenjena je tinejdžerima, ali i njihovim roditeljima i svima koji rade s djecom i mladima. Možete je preuzeti ovdje.

Nakon učestalih pitanja o ginekološkim pregledima, zadržavanju i prekidima trudnoće maloljetnica i nedoumicama o tome kada vam treba suglasnost roditelja/skrbnika a kada ne, donosimo ovaj članak preuzet iz Analiza stanja i preporuke za postupanje u slučajevima maloljetničkih trudnoća i roditeljstva nastalih temeljem suradnje Udruge roditelja “Korak po korak” i Ureda UNICEF-a za Hrvatsku.

 U samom uvodu  je potrebno istaknuti da su relevantni propisi na snazi u RH, iz područja zdravstvene zaštite, Zakon o zdravstvenoj zaštiti, Zakon o liječništvu, Zakon o kvaliteti zdravstvene zaštite, Zakon o zaštiti prava pacijenata te Zakon o zdravstvenim mjerama za ostvarivanje prava na slobodno odlučivanje o rađanju djece.

Zakon o zaštiti prava pacijenata zasniva se na načelima humanosti i dostupnosti i zaštite prava pacijenata. Načelo humanosti zaštite prava pacijenata ostvaruje se osiguravanjem poštivanja pacijenta kao ljudskog bića, osiguravanjem prava na fizički i mentalni integritet pacijenta, zaštitom osobnosti pacijenta uključujući poštivanje njegove privatnosti, svjetonazora te moralnih i vjerskih uvjerenja. Načelo dostupnosti podrazumijeva jednaku mogućnost zaštite prava svih pacijenata na području Republike Hrvatske. Prema odredbama Zakona o zaštiti prava pacijenata, prihvaćanje pojedinoga dijagnostičkog ili terapijskog postupka pacijent izražava potpisivanjem suglasnosti. Za pacijenta koji nije pri svijesti, za pacijenta s težom duševnom smetnjom te za poslovno nesposobnog ili maloljetnog pacijenta, suglasnost iz članka 16. stavka 2. ovoga Zakona potpisuje zakonski zastupnik, odnosno skrbnik pacijenta.

Ukoliko su interesi pacijenata iz stavka 1. ovoga članka i njihovih zakonskih zastupnika odnosno skrbnika suprotstavljeni, zdravstveni radnik je dužan odmah o tome obavijestiti nadležni centar za socijalnu skrb.

Zakon o zdravstvenim mjerama za ostvarivanje prava na slobodno odlučivanje o rađanju djece iz 1978. godine jedini je propis koji regulira pitanje prekida trudnoće. Ovaj zakon priznaje pravo čovjeka da slobodno odlučuje o rađanju djece. Radi se o pravu koje Ustavom Republike Hrvatske nije izrijekom prepoznato kao ustavno pravo, međutim, budući da se radi o važnom dijelu privatnog života, čl. 35. Ustava Republike Hrvatske kojim se štiti privatnost građana u potpunosti je primjenjiv u odnosu na situacije vezane za prekid trudnoće. Pravo koje jamči citirani zakon nije apsolutno, već je podložno ograničenju koje je odredio sam Zakon, a radi se o zaštiti zdravlja. Prekid trudnoće se zakonom definira kao medicinski zahvat.

Pojam medicinski zahvat osim u spomenutom Zakonu nalazimo jedino u Kaznenom zakonu RH, u zakonskom opisu kaznenog djela samovoljnog liječenja, dok Zakon o zaštiti prava pacijenata vezano za potpisivanje suglasnosti pacijenta rabi izraze dijagnostičkog i terapijskog postupka, a Zakon o medicinskoj oplodnji koristi izraz medicinski postupak, tako da terminologija Zakona o zdravstvenim mjerama za ostvarivanje prava na slobodno odlučivanje o rađanju djece nije usklađena sa zakonima koji su stupili na snagu u posljednjih nekoliko godina. Zakon sadrži odredbe o prekidu trudnoće te o postupku koji prethodi medicinskom zahvatu prekida trudnoće, a isti započinje zahtjevom trudne žene.

Uz zahtjev za prekid trudnoće koji podnosi maloljetnica koja nije navršila 16 godina života, potreban je i pristanak roditelja ili staratelja uz suglasnost organa starateljstva (centra za socijalnu skrb). To znači da maloljetnicama starijim od 16 godina pristanak neće trebati, međutim postavlja se pitanje jesu li odredbe ovog Zakona u koliziji s odredbama Zakona o zaštiti prava pacijenata prema čijim je odredbama za prihvaćanje pojedinoga dijagnostičkog ili terapijskog postupka maloljetnog pacijenta potrebna suglasnost roditelja. Stoga se opravdano može postaviti pitanje kojoj će od ovih zakonskih odredaba liječnici u praksi dati prednost, odnosno hoće li primijeniti Zakon o zaštiti prava pacijenata, kao zakon koji je kasnije stupio na snagu (lex posteriori), ili Zakon o zdravstvenim mjerama za ostvarivanje prava na slobodno odlučivanje o rađanju djece koji predstavlja specijalan zakon u odnosu na prekid trudnoće (lex specialis). Liječniku koji je u takvoj situaciji, u dvojbi, teško bi bilo savjetovati na koji način postupiti, međutim imajući u vidu da Obiteljski zakon propisuje da roditeljska skrb traje do punoljetnosti, svakako bi bilo uputnije primijeniti zakon koji je kasnije stupio na snagu (Zakon o zaštiti prava pacijenata) i koji na restriktivniji način propisuje davanje suglasnosti. Pri tome ne treba zaboraviti da terminologija dvaju zakona nije usklađena, i dok jedan govori o medicinskom zahvatu, drugi govori o terapijskom postupku, što otvara vrata daljnjim nedoumicama. Provedbeni propis uz Zakon o zaštiti prava pacijenata je Pravilnik o obrascu suglasnosti te obrascu izjave o odbijanju pojedinog dijagnostičkog odnosno terapijskog postupka.

Međutim, ukoliko liječnik postupi prema odredbama Zakona o zaštiti prava pacijenata, nije isključeno da bi u građanskom postupku mogao odgovarati za naknadu štete zbog povrede prava osobnosti na privatan život maloljetnice koja je zatražila prekid trudnoće.

Iskustva iz prakse pokazuju da postupanje u ovakvim slučajevima nije posve ujednačeno, te da veći broj zdravstvenih ustanova traži pristanak roditelja kad je riječ o prekidu trudnoće kod maloljetne djevojke.

Slijedom navedenog, prioritetno je potrebno unaprijediti pravni i institucionalni okvir koji se odnosi na maloljetničke trudnoće i roditeljstvo.

Pravilo je da se prekid trudnoće može izvršiti do isteka deset tjedana od dana začeća, a nakon isteka deset tjedana od dana začeća samo po odobrenju komisije, pod uvjetima i po postupku utvrđenom Zakonom. Iskustva iz prakse pokazuju da se često trudnoća kod maloljetnih djevojaka utvrđuje po isteku deset tjedana od dana začeća. Kasno utvrđivanje trudnoće uglavnom je povezano s nedovoljnom informiranošću mladih djevojaka, neprepoznavanjem i negiranjem znakova trudnoće. Također, ponekad djevojke i po otkrivanju skrivaju da su trudne te odgađaju trenutak kad će o tome obavijestiti obitelj.

Ako se utvrdi da je isteklo deset tjedana od dana začeća ili da bi prekid trudnoće mogao teže narušiti zdravlje žene, trudna žena se sa zahtjevom upućuje na komisiju prvog stupnja, a kad se u ovakvom slučaju radi o maloljetnici koja je navršila 16 godina života, a nije stupila u brak, o upućivanju maloljetnice na komisiju prvog stupnja obavijestit će se roditelji odnosno staratelj maloljetnice. Obavijest roditeljima u ovakvim situacijama neće biti od utjecaja na odluku trudnice o prekidu trudnoće, budući da ona u dobi od šesnaest godina o tome može donijeti samostalnu odluku, međutim svakako će predstavljati miješanje u njezinu intimnu sferu i mogući nastanak dalekosežnih posljedica za njezine buduće odnose s obitelji.

Iskustva pokazuju da su upravo u trenucima po otkrivanju trudnoće kod maloljetnih djevojaka obiteljski odnosi najviše narušeni te je u takvim slučajevima nužno osigurati pomoć i podršku koja je obitelji potrebna kako bi prevladala teškoće i odgovorno prihvatila novonastalu situaciju.