Kao ljudi, tijekom života neizbježno se susrećemo s različitim emocijama te često nailazimo na potrebu da ih zbog različitih faktora reguliramo. Sposobnost učinkovitog upravljanja emocijama i odgovaranja na neko emocionalno iskustvo nazivamo samoregulacija. Važnu ulogu u razvoju samoregulacije kod djece imaju odrasli koji o njima brinu, a proces oblikovanja i podrške razvoju samoregulacije nazivamo koregulacija. To je, prije svega jedan interaktivni proces kroz koji oblikujemo i podržavamo razvoj samoregulacije. Pritom je važna uključenost odraslih te visoka razina emocionalne topline i podrške.

Reakciju na osjećaje straha, preforsiranosti, prevelike stimulacije, prijetnje ili uzbuđenja nazivamo stres. Već od rane dobi, djeca mogu iskusiti stres, a za odrasle je neophodno da ga prepoznaju kako bi pomogli djetetu u nošenju s njim. Stres ne možemo eliminirati iz djetetovog života, niti možemo učiniti da se dijete pod stresom odmah osjeća bolje. U učenju nošenja sa stresom kao i u razvoju samoregulacije djeci možemo pomoći na različite načine. Ovdje donosimo tri glavna načina.

Uspostavite topli, njegujući i podržavajući odnosa

Pokažite interes za unutarnji svijet djece i mladih, provedite zajedničko vrijeme u zabavnim aktivnostima. To će pomoći pri prepoznavanju znakova koji ukazuju na njihove želje i potrebe.  Pokažite ljubav riječima, zagrljajima, smijte se, naučite ih kako da razgovaraju o osjećajima; (djeca predškolske dobi još uvijek ne mogu kontrolirati svoje osjećaje, pričati o njima, niti ih prepoznati, zato su potrebni kratki razgovori, imenovanje osjećaja, razumijevanje, utjeha)

Osigurajte sigurnost i strukturu u okruženju u kojem djeca odrastaju

Stvorite okruženje u kojem se djeca osjećaju fizički i emocionalno sigurno, u kojem mogu učiti i istraživati u skladu s vlastitim razvojnim mogućnostima, te imaju osiguranu konzistentnost i predvidljivost, jasne ciljeve u području regulacije i logične posljedice u slučaju neprimjerenih ponašanja. Omogućite djetetu igru, san, fizičku aktivnost, šetnje, ograničite gledanje TV-a i igranje igrica na kompjuteru. Vodite računa kako se učenje treba odvijati u mirnoj atmosferi.

Podučavanje u razvoju samoregulacije

Naučite djecu kako da razgovaraju o osjećajima, kroz modeliranje, usmjeravanje, stvaranje prilika za vježbu te ohrabrivanje napretka u uspješnoj primjeni naučenih vještina. Ko odrasli kojima je dijete okruženo reguliraju vlastito ponašanje. Budite strpljivi, potičite kod djeteta razvoj empatije, sposobnost emocionalnog proživljavanja s drugom osobom. Porastom empatije doći će i do napretka u samoregulaciji emocija.

Dora Bezjak

IZVORI:

Koregulacija – ključ razvoja samoregulacije kod djece i mladih – Centar Proventus

Djeca i stres – kako ga prepoznati kod djece – Wish mama

Rosanbalm, K.D., i Murray, D.W. (2017). Caregiver Co-regulation Across Development: A Practice Brief. Washington, DC: Office of Planning, Research, and Evaluation, Administration for Children and Families, US. Department of Health and Human Services.

Thompson, R.A. i Meyer, S. (2007). Socialization of Emotion Regulation in the Familiy. In J. J. Gross (ed.). Handbook of emotion regulation. New York: The Guilford Press.

Samoregulacija – zašto je važna? – Martinin blog – Savjeti i priče jednog logopeda

Samoregulacijske vještine kod djece rane i predškolske dobi – Dječji vrtić ‘Cvrčak’ (dvc-mali-losinj.hr)

Kako se nositi sa stresom

Suočavanje možemo definirati kao stalne promjene kognitivnih i bihevioralnih napora za upravljanje posebnim unutarnjim i/ili vanjskim zahtjevima koji se procjenjuju kao prekoračenje resursa osobe (Lazarus & Folkman, 1984), odnosno za prosječnu osobu suočavanje predstavlja opis onoga što treba učiniti kako bi svoj život održao na razumno visokoj razini zadovoljstva (Oxford University Press, 2001). 

Tehnike suočavanja sa stresom

1. Fizička aktivnost jedna je od  tehnika suočavanja sa stresom. Osim što je vrlo dobra za naše fizičko zdravlje jer tjelovježbom potičemo lučenje dopamina koji utječe na naš osjećaj zadovoljstva i sreće, isto tako pomaže i mentalnom zdravlju lučenjem hormona stresa (kortizola) iz našega tijela. Mi se tada osjećamo znatno lakše i opuštenije (ZAMisli 2022).

2. Odvraćanje pažnje od problema

Nešto što nam isto tako stvara i povećava stres je konstantno analiziranje i razmišljanje o problemima. Takve radnje nas sprječavaju u normalnom obavljanju dnevnih aktivnosti te utječu na naše raspoloženje. Koliko god mi mislili da ćemo time izbjeći neku neugodnu situaciju jer smo prošli sve moguće ishode, to nas sprječava da živimo u sadašnjosti.

Stoga, kada smo pod stresom, trebali bismo početi raditi nešto što nas veseli, može to biti neka mala radnja ili aktivnost, kako bismo se osjećali bolje i maknuli svoje misli s problema (ZAMisli 2022).

3. Zaustavljanje misli

Kada se pojave negativne misli, trebali bismo ih pokušati zaustaviti na način da kažemo dosta ili stop. Ne bi bilo loše kada bismo u početku to govorili i na glas kako bismo se čuli i bili svjesniji onoga što radimo. Nakon toga treba pokušati razmišljati o nekim drugim stvarima koje nas možda vesele ili nečem pozitivnom što nam se dogodilo (Kako si, 2020).

4. Afirmacije su pozitivne izjave o nama samima. To su izjave koje bismo trebali ponavljati sami sebi kada prolazimo kroz neko stresno razdoblje ili kada mislimo da se ne možemo nositi sa zadacima koje u tom trenutku obavljamo ili trebamo obaviti. Afirmacije moraju biti realistične te biti povezane s aktivnim radom na vještinama koje želimo naučiti. One mogu pomoći da postanemo svjesni naših vrlina i vještina koje možda nismo ni znali da nosimo u sebi. (Kako si, 2020).

5. Mindfulnes

Mindfulness je vrsta meditacije u kojoj se usmjerava da osoba bude svjesna onoga što osjeća u datom trenutku, bez interpretiranja ili prosuđivanja. Vježbanje svjesnosti (mindfulness) sadrži  metode disanja, vođene slike i ostale tehnike za opuštanje tijela i uma te smanjenja stresa (Mayo Clinic, 2022). Prakticiranje tih vježbi ima pozitivne učinke kao što su povećana pažnja, kognitivna fleksibilnost, kreativnost, poboljšava se emocionalna regulacija, empatija, zadovoljstvo te otpornost na stresne situacije. Mindfulness pokreće otpuštanje dopamina, serotonina i endorfina. Također je učinkovita kod psihičkih poremećaja poput anksioznih poremećaja, depresije te poremećaja hranjenja (Maršanić i sur., 2015).

Stres je sastavni dio našeg života i nekada mu se teško oduprijeti. Neki od načina koji bi pomogli u smanjenju dnevnog stresa su slušanje muzike, vježbanje, meditacije, prihvaćanje situacije kakva je i pokušati izvući nešto najbolje iz nje, šetnje te druženja. Također bi bilo dobro kada bi uzeli svaki dan sat vremena za sebe i radili nešto što volimo, jer kada radimo nešto što volimo, osim što naše tijelo dobiva dodatnu energiju, naše misli se udaljavaju od problema te to pomaže i našem mentalnom zdravlju.

Leona Kemenović

Literatura:

1. Kako si?, (2020).

URL: https://www.kakosi.hr/2020/09/08/nosenje-sa-stresom/  (Pristupljeno 2023-30-03)

2. Lazarus, R.S. & Folkman, S., (1984). Stress, Appraisal and Coping. New York. Springer Publishing Company
3. Maršanić, B.V., Paradžik, Lj., Zečević, I., Karapetrić-Bolfan, Lj. (2015.) Usredotočena svjesnost – Mindfulness: Primjena u djece i adolescenata. Osijek: Psihijatrijska bolnica za djecu i mladež, Zagreb, Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku. 43, str. 142-150
4. Mayo Clinic, (2022).

URL:https://www.mayoclinic.org/healthy-lifestyle/consumer-health/in-depth/mindfulness-exercises/art-20046356 (Pristupljeno 2023-30-03)

5. Snyder, C.R., (2001). Coping with Stress: Effective People and Processes, New York. Oxford University Press
6. ZAMisli, (2022).

URL:  https://www.zamisli-psihologija.com/post/stres-kako-se-nositi-sa-stresom

(Pristupljeno 2023-30-03)

Roditeljstvo se smatra jedim od najvećih postignuća koje čovjek može doseći. No, možemo reći da s velikim postignućem dolazi i velika odgovornost. Roditeljstvo sa sobom nosi brojne lijepe trenutke no često se zaboravljaju prepreke na koje roditelji svakodnevno nailaze.

Roditeljski stres je iskustvo tjeskobe ili nelagode koje proizlazi iz zahtjeva povezanih s ulogom roditelja. Roditeljski stres je često povezan s roditeljstvom, djetetovim ponašanjem i razvojem djeteta. Stres može utjecati na roditelje, djecu odnose roditelja s djecom. Velike količine stresa mogu dovesti do depresije, anksioznosti i svađe među partnerima. Roditeljski stres također je povezan s brojnim nepovoljnim ishodima djece (npr. povećani emocionalni problemi i problemi u ponašanju i socio-emocionalna disfunkcija).

Sam roditeljski stres može se podijeliti ne 3 domene. To su domena roditelja, domena djeteta i situacijska domena. Domena roditelja uključuje aspekte roditeljskog funkcioniranja i komponente osobnosti. To su: depresija, privrženost i osjećaj kompetentnosti. Domena djeteta odnosi se na čimbenike temperamenta i ponašanja djeteta (tj. prilagodljivost, prihvatljivost, zahtjevnost, raspoloženje i hiperaktivnost). A situacijska domena uključuje društvenu podršku/izolaciju, ograničenje uloge i bračni odnos.

Kako si pomoći?

Roditeljstvo je iznimno važna i zahtjeva uloga koja iziskuje mnogo truda, volje i komunikacije kako između partnera tako i između partnera i djece. Kada je roditelj pod stresom potrebna mu je komunikacija, vrijeme, podrška, strpljene te osjećaj da ih drugi razumije i želi im pomoći. U stresnim situacijama nikad ne treba sakrivati osjećaje već ih pokazati i pokušati razumjeti. U nošenju sa stresnim situacijama može pomoći relaksacija, aktiviranje vlastite kreativnosti, izražavanje emocija te vaši, već provjereni, obrasci  nošenja sa stresnim situacijama. U trenutcima nošenja sa stresom važno je imati podršku koju možete pronaći u obiteljskom krugu, krugu prijatelja ili zatražiti profesionalnu socijalnu podršku u vidu savjetovanja. Za kraj, važno je upamtiti da potražiti pomoć nikad nije sramota već vrlina!

Mihaela Gec

Literatura:

1.  Boele, M., Fang, Y., van Grieken, A., Luo, J., Raat, H. i Windhorst, D. (2022). Parent, child, and situational factors associated with parenting stress: a systematic review. European Child & Adolescent Psychiatry (2022)
2. Profaca, B. (2013). Roditeljski stres. Poliklinika za zaštitu djece i mladih. https://www.poliklinika-djeca.hr/aktualno/teme/roditeljski-stres/

Herpes simplex virus (HSV) se ubraja u spolno prenosive bolesti. Dva su tipa HSV-a:prvi je HSV tip1 koji se često naziva i labijalni tip, jer se prenaša oralno-oralnim putem (usta na usta), a drugi je  HSV tip 2 ili genitalni herpes koji se najčešće prenaša spolnim putem. Često su infekcije asimptomatske kod obadva tipa virusa  ili se simptomi virusne infekcije uopće ne prepoznaju, ali mogu izazvati i vrlo bolne mjehuriće i ranice na mjestu infekcije. Prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji (WHO) globalna procjena učestalosti HSV tip1, u dobi ispod 50g, iznosi 67%, a HSV tip2 od 15do 49 g iznosi 13 %

HSV tip1 se najčešće prenaša preko kontakta s virusom u slini, ranicama, kao i s površine  oko usta. Rjeđe se može prenijeti u genitalno područje oralno-genitalnim kontaktom i izazvati  genitalni herpes. Može se prenijeti sa sluznice i kožne površine  koje izgledaju potpuno uredno, ali je najveći rizik za prijenos virusa kada su prisutne aktivne ranice.

HSV tip 2 se najčešće prenosi spolnim putem, kontaktom genitalne ili analne sluznice, kože, tekućina od inficirane osobe, oralnim, vaginalnim ili analnim načinom, čak i kada sluznica i koža izgledaju normalno.

Klinička slika

Infekcija HSV tip 1 je najčešće asimptomatska, a  kada su prisutni simptomi, ističu se u kliničkoj slici bolni mjehurići ili otvorene ranice u ustima ili oko usta. Uz to, često su prisutni i svrbež, trnci i pečenje oko usta i  prije pojave ranica.

Infekcija HSV tip 2 može biti asimptomatska ili s blagim simptomima tako da može ostati i  neprepoznata. Simptomatska infekcija obuhvaća pojavu jedne ili više genitalnih ili analnih mjehurića ili ranica, pečenje, bol, žarenje u genitoanalnom području, a često je prisutna i povišena temperatura, uz bolove u tijelu, otežano mokrenje i otečene limfne čvorove.

Dijagnostika:

Postoji više metoda za dijagnosticiranje infekcije HSV, ali se danas, kao najsigurnije metode dokazivanja HSV infekcije, koriste molekularne metode, prvenstveno lančana reakcija polimerazom(PCR).

Terapija:

Za liječenje se koriste antivirusni lijekovi i simptomatska terapija (kupke, anestezinska krema i dr), radi ublažavanja simptoma. Terapija neće izliječiti infekciju HSV-om, samo će smanjiti i ubrzati povlačenje simptoma, ali virus i dalje ostaje u organizmu i zbog toga se smetnje  mogu ponovo vratiti, recidivirati. Obično se recidiv javlja prilikom nekog stresa, napora, bolesti, pada imuniteta, ali su tada simptomi obično slabije izraženi nego kod prve infekcije 

Prevencija

Osobe sa simptomima  labijalnog herpesom trebaju izbjegavati oralne  kontrakte s drugima ,uključujući i oralne spolne odnose, ali i dijeljenje predmeta na kojima je slina inficirane osobe. Osobe sa simptomima genitalnog herpesa trebaju se uzdržavati od spolnog odnosa dok traju simptomi. Za spolno aktivnu populaciju, konzistenta i pravilna uporaba prezervativa je najbolji način preveniranja genitalne herpes infekcija, ali i drugih infekcija uzrokovanih spolno prenostivim uzročnicima. Ipak, HSV infekcija se može pojaviti kontaktom genitalne i analne regije koje prezervativ ne pokriva.

Rutinsko testiranje (probir), kod asimptomtskih adolescenata i odraslih se ne preporučuje iz više razloga.Testiranje ne donosi korist kod osoba bez simptoma, ne poboljšava zdravlje osobe, a niti nema cjepiva i nije moguće izlječenje herpes infekcije. Isto tako su i sadašnje metode probira dosta neprecizne, s puno lažno pozitivnih nalaza, a što može izvati  probleme  u odnosima  partnera (WHO)

.

AUTORICA: Prim.mr.sc. Nives Šikanić Dugić, dr.med. spec.ginekolog

Udruga roditelja “Korak po korak” i L’Oréal Fund for Women organizirali su ciklus od 3 radionice brige o sebi za mame i trudnice. Radionice su održane na L’Oréal Akademiji koja nam je raširenih ruku ustupila svoj prostor i pomogla pri organizaciji aktivnosti.

Ciklus se sastojao od sljedećih radionica:

Tema prve radionice bila je briga o koži (skincare). Razgovarali smo o   važnosti i osnovama pravilne njege kože, lica i tijela. Naglasak je bio stavljen na zdravlje, osobnu higijenu i prirodnu ljepotu.  Korisnice su dobile informacije o tome kako odrediti svoj tip kože, kako pravilno njegovati kožu te koje preparate koristiti za dnevnu, a koje za noćnu njegu.

Tema druge radionice bio je make-up. Razgovarali smo o važnosti primjerenog/umjerenog i poslovno prihvatljivog make-up-a. Naglasak je ponovno stavljen na prirodnu ljepotu i higijenu. Korisnice su naučile koje proizvode koristiti za određene tipove kože,  kako pravilno nanositi kozmetičke proizvode te kako postići prirodan izgled.

Tema posljednje radionice bila je briga o kosi. Razgovarali smo o tome kako odrediti tip vlasišta, kako tretirati različite tipove kose te kako odrediti odgovarajuću rutinu njege kose. Korisnice su kako pravilno njegovati kosu, kako ju održavati, koje proizvode koristiti i kako napraviti frizuru za svakodnevni look.

Uz podršku L’Oréal Fund for Women, započeli smo s aktivnostima kojima želimo povećati kvalitetu života trudnica i mladih majki, pružanjem psihosocijalne podrške i razvojem novih socijalnih usluga.

U okviru programa MAMA JE MAMA pokrenut je portal za maloljetne trudnice i roditelje www.maloljetni-roditelji.net koji je 19.12.2022. proslavio svoj 9. rođendan.  Portal djeluje od 2013. godine uz financijsku potporu Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike te Grada Zagreba. Ovo je ujedno prvi i jedini portal namijenjen maloljetnim trudnicama, roditeljima te adolescentima koji se suočavaju s pitanjima i sumnjama vezanim uz rizično seksualno ponašanje, trudnoću i teškoće u obiteljskim i partnerskim odnosima. Putem portala nastojimo doprinijeti sprječavanju rizičnog spolnog ponašanja mladih, pridonijeti većoj informiranosti i educiranosti maloljetnih trudnica i majki te senzibilizirati stručnu javnost i institucije o problemu rizičnog spolnog ponašanja mladih i maloljetničkih trudnoća. Veliko hvala svim uzvanicima što su s nama obilježili ovaj poseban trenutak i polako priveli kraju 2022. godinu.