Maloljetna sam, a imam dečka od 30 godina

Biserka Tomljenović

Biserka Tomljenović

mag.act.soc.

Imam 16 godina, a moj dečko 30. On je bio oženjen i ima dijete. Roditelji su mi nedavno saznali za vezu s njim i brane mi da se viđamo, njega stalno zovu, prijete mi da ću ja u popravni dom, a da će njega tužiti policiji. Ja sam u vezi s njim samovoljno i nema prisile. Mogu li se ja slobodno viđati s njim, a da ga oni ne tuže i da nemamo probleme s policijom ili da završim u popravnom domu? Mogu li ja ako želim živjeti kod njega?

Tvoje pitanje koje se možda čini jednostavno u stvari je prilično osjetljivo i komplicirano i može mu se pristupiti iz nekoliko smjerova: 1. Tvog odnosa s roditeljima 2. Odredaba Kaznenog i Obiteljskog zakona i 3. Tvog sazrijevanja i pitanja zrelosti za donošenje tako važnih životnih odluka.

Pa krenimo redom:

1.Tvoji roditelji su vjerojatno vrlo prestrašeni i u želji da te zaštite od pogrešnih životnih odluka pokušavaju riješiti problem prijetnjama i zastrašivanjem. Takav pristup gotovo sigurno neće uroditi plodom. Očito je da je negdje došlo do značajnog razilaženja između tebe i tvojih roditelja po pitanju kako bi trebao izgledati tvoj život i koji bi trebali biti tvoji prioriteti. Tvoj dečko je dvostruko stariji od tebe i ima već jedan brak iza sebe, u današnje doba takva ljubavna kombinacija nije uobičajena i zato se tvoji roditelji boje za tebe. Pretpostavlja se da je za ženu najbolje da prvo završi školovanje i stekne svoju ekonomsku samostalnost kako ne bi u potpunosti ovisila o muškarcu. Vjerujem da tvoji roditelji djeluju iz želje da te zaštite i zbog toga što im je stalo do tebe. No, malo su pogriješili u pristupu. Vama bi najkorisnije bilo da kao cijela obitelj potražite pomoć stručnjaka (psihologa, socijalnog radnika) da vam pomogne razriješiti ovaj sukob u obitelji. Preporučila bih ti da se javiš školskom psihologu ili centru za socijalnu skrb ili našem savjetovalištu u Udruzi roditelja Korak po korak.

  1. Vezano uz zakonske pretpostavke za tvoj život s dečkom, situacija je sljedeća: Ti si maloljetnica i kao maloljetnica nemaš poslovnu sposobnost, tj. nemaš zakonsko pravo odlučivati o pitanjima gdje ćeš i kako i s kim živjeti bez suglasnosti roditelja. Naime, za tebe i tvoje ponašanje do punoljetnosti su pred zakonom odgovorni tvoji roditelji i zbog toga takve odluke do tvoje punoljetnosti i donose tvoji roditelji. Zašto je to tako? Naime, tisućljetno iskustvo je pokazalo da su djeca do 18. godine starosti još uvijek djeca i da bez roditeljske pomoći i usmjeravanja nisu dovoljno zrela za donošenje baš svih odluka u svom životu. Stoga je zakon u svoje odredbe, zapravo preslikao tisućljetna iskustva obitelji. Naravno, roditelji bi pri donošenju odluka o djetetu uvijek trebali uključiti svoje dijete i saslušati ga, te kad je god to moguće uvažiti djetetovo mišljenje. Glavna zakonska smjernica za ocjenjivanje svih okolnosti pri donošenju odluka o djeci i maloljetnicima, bilo da ih donose roditelji ili službene osobe ili skrbnici jest – NAJBOLJI INTERES DJETETA, a u ovom slučaju dijete si ti. Dakle, pitanje broj jedan je – Je li u tvom najboljem interesu preseliti kod dečka? Hoćeš li završiti školovanje? Hoćeš li imati mogućnost ostvariti sve svoje osobne ciljeve? Jesi li u riziku od prerane trudnoće? Hoće li ti takav život pružiti sigurnost i stabilnost potrebnu za tvoj osobni razvoj u samostalnu i samosvjesnu ženu?

Zakon predviđa mogućnost da se dijete, ako je nezadovoljno roditeljskim odlukama ili smatra da su one donesene na njegovu/njenu štetu, obrati centru za socijalnu skrb i sudu za pomoć. Tu mogućnost imaš i ti. Obratiti se centru za socijalnu skrb i pokrenuti postupak protiv svojih roditelja. Pritom, moraš biti svjesna da će i stručnjaci u Centru također sve svoje odluke donositi na temelju procjene TVOG NAJBOLJEG INTERESA.

Ako se odlučite za brak ti prvo moraš za to dobiti odobrenje od suda. O tome ne odlučuju tvoji roditelji. Dakle zakon jasno kaže da je brak maloljetnika moguć iznimno i uz sudsko odobrenje. Ako sud odobri sklapanje braka, po sklapanju braka ti ćeš steći poslovnu sposobnost – I POSTATI U POTPUNOSTI ZAKONSKI ODGOVORNA ZA SVE ODLUKE I POSLJEDICE SVOJIH ODLUKA KOJE DONOSIŠ U ŽIVOTU. Tim činom, pred zakonom ti prestaješ biti dijete i postaješ odrasla osoba od koje se očekuje da samostalno brine o sebi i eventualno, svom djetetu.

Vezano uz kazneni zakon i odredbe koje se odnose na kazneni progon tvog dečka situacija je jasna, tvoj dečko neće imati problema sa zakonom zbog ljubavnog odnosa s tobom – osim ako te ne podrži u bijegu od roditelja i pristane da protiv volje tvojih roditelja doseliš kod njega.

Savjetujem ti i da pažljivo proučiš ovu internetsku stranicu MUP-a koja vrlo lijepo govori o tome koja su prihvatljiva, a koja neprihvatljiva ponašanja maloljetnika http://www.mup.hr/1167.aspx  Za sva neprihvatljiva ponašanja, maloljetnicima se mogu izreći odgojne i kaznene mjere, ovisno o vrsti ponašanja. Pročitaj, pa prosudi sama.

  1. Samostalni život sa sobom nosi brojne izazove. Nije lako biti neovisna i samostalna te mnoge žene u stvari roditelje samo zamijene muškarcem. Tj. brigu o sebi prepuste muškarcu. Takav pristup je jako rizičan i za tebe, a naročito za tvoje dijete ako ga budeš imala. I zato, prije nego što odlučiš prekinuti svoje djetinjstvo, postavi si nekoliko pitanja:

Kad se roditelji ne bi ljutili na mene i kad bi prihvatili mog dečka, bi li i tada željela živjeti s njim?

Kako vidim svoj život za pet godina? Kakva sam osoba? Koji posao radim, kako zarađujem? U kakvom sam odnosu s obitelji i prijateljima? Radim li ili moj dečko brine o meni?

Jesam li spremna i sposobna brinuti se o sebi i bez pomoći roditelja ako me dečko ostavi?

Mogu li završiti školovanje i naći posao koji želim i ostvariti svoje snove bez podrške roditelja ili dečka?

Što je u MOM NAJBOLJEM INTERESU?

Naime, ako samo zamijeniš roditeljski dom s dečkom koji će u stvari preuzeti brigu o tebi, nisi baš puno napravila, zar ne?

Stoga bih ti preporučila da prvo kreneš raditi na odnosu s roditeljima, jer tu vidim najviše koristi za tebe. Obrati se za pomoć centru za socijalnu skrb ili dođi kod nas u savjetovalište da ti pomognemo u tome. Čini se da se sami niste uspjeli dogovoriti, no to ne znači da uz pomoć stručnjaka to ne biste mogli uspjeti. U svakom slučaju, što god odlučila, želim ti puno sreće!